Tuzlanski Cum grano salis: Svjetionik povezivanja kultura

Prije nekoliko dana u Tuzli je, u okviru književnih susreta Cum grano salis, dodijeljena književna nagrada „Meša Selimović“ i to crnogorskom književniku Miloradu Popoviću za njegov roman prvijenac “Karnera”. Ni Milorad Popović ni drugi književnici koji su u Tuzlu stigli iz BiH i zemalja regije nisu propustili priliku reći da je ova nagrada prerasla u najznačajniju na jugoistoku Europe. Mnogi od njih su rekli i da ih ništa tako ne povezuje i ne okuplja kao nagrada “Meša Selimović“ i književni susreti Cum grano salis.

Milorad Popović, crnogorski esejist, pjesnik, a sada i romansijer svoj nagrađeni roman „Karnera“ počeo je pisati u isto ono vrijeme kada je Meša Selimović pisao svoj roman “Derviš i smrt”. Nagrada koja nosi Mešino ime u njegovim domu zauzimat će posebno mjesto upravo zbog te svoje jedinstvenosti po kojoj ne pravi podjele među književnicima ni po jeziku ni po naciji.

Milorad Popović smatra da je ova nagrada važna i zbog očuvanja zajedništva razbijenog devedesetih godina:

„Mislim da je važno za ponovno uspostavljanje kvaliteta i kriterijuma koji su umnogome bili u posljednjih 10, 15 godina ruinirani raznim parohijalnim vrijednostima, podjelama itd.", kaže Popović.

Književni susreti Cum grano Salis održavaju se već 13. godinu zaredom. Nagrada „Meša Selimović“, kaže nam književnik Hadžem Hajdarević, ujedinila je prostor jugoistoka Europe:

„Svako ko dobije tu nagradu ima razloga da bude osobito ponosan i sretan, ne samo što ona nosi ime jednog od najvećih pisaca ovih prostora nego što je ovo nagrada koja otvara prostore, ne sužava ih, ne uvjetuje, nije ni na koji način naciokratski, lokalistički ili bilo kako obojena nego je naprosto nagrada koja treba da pokaže kako ovaj prostor ima mnogo više povezanosti negoli razdvojenosti", navodi Hajdarević.

Po sjećanje na pravu Bosnu

Prije 13 godina susrete je osnovao Jasmin Imamović, tada i danas načelnik Tuzle. Roman „Cirkus Columbia“ Ivice Đikića koji je dobio nagradu „Meša Selimović“ doživio je i svoju filmsku verziju, a prošlogodišnji pobjednik Faruk Šehić i njegova „Knjiga o Uni“ nedavno su dobili europsku nagradu za najbolji roman u literaturi.

„To je važno za književnost regije, ali i posebno za književnost BiH. Zamislite da jedan roman koji je dobio nagradu ’Meša Selimović’ bude preveden na skoro 40 jezika", kaže Jasmin Imamović.

„Zasad tako izgleda da je moguće jedino u Tuzli. To je jedino mesto gde dolazim zaista sa velikim zadovoljstvom, a znam da je i Mirko Kovač dolazio sa velikim zadovoljstvom - i mi smo se spremali da zajedno dođemo. Možda će ovo biti i povod i razlog da i na drugim mestima se slične manifestacije prave i da se susreću ljudi koji su bliski među sobom i po izboru literature i po onome što su predstavljali u staroj Jugoslaviji, ovi stariji, a ovi mlađi što predstavljaju u ovom regionu, a to je povezivanje po bliskosti kultura, po bliskosti jezika, da će dakle Tuzla biti svetionik", navodi srpski književnik Filip David.

Velimir Visković, urednik enciklopedije Hrvatske književnosti, kaže za Radio Slobodna Evropa da nagrada „Meša Selimović“ natjera jedan krug ljudi da se posvete sveukupnoj exjugoslavenskoj literarnoj sceni. Visković kaže da se sa nostalgijom sjeća vremena kada je ta književnost bila potpuno ravnopravna:

„Vjerovao sam i nešto pisao u tom smislu u vrijeme one polemike između Mandića i Lasića, kad je Lasić ustvrdio da će ove susjedne književnosti nama Hrvatima postati kao bugarska književnost otprilike, pa sam se ja onda nešto bunio i borio – pa, zaboga, mi imamo zajedničke pisce - Ivu Andrića, Mirka Kovača, Vladana Desnicu, pa Bošnjaci i Srbi, recimo, Mešu Selimovića itd., a to nemamo sa drugim književnostima", ocjenjuje Visković.

Književnost, odnosno umjetnost je jedina koja ne poznaje granice. Julijana Matanović, istaknuta književnica, sveučilišna profesorica iznanstvenica, kaže da je za nju Cum grano salis nešto najveće što književnost ovih prostora ima:

„Kada ne bih vjerovala u umjetnost i da nas može povezati, vjerujem da se time ne bih ni bavila. Mislim da stvari završavaju u velikoj povijesti, u davnoj povijesti onda kad uđu u literaturu. Kad uđe literturu jedan proces je gotov. A onda kada se povežemo, onda će vjerojatno prevladati dobrota. I mislim da je jedini izlaz, jedini optimizam, jedina točka koja me drži jeste umjetnost. Ja u Tuzlu dolazim po sjećanje na pravu Bosnu. Živimo u vremenu da kada jedeš jagode jedeš sjećanje na jagode. Dakle, više ništa nije isto", ocjenjuje Julijana Matanović.

Osim što ova književna nagrada sadrži novčani iznos od 3.500 eura, statuu, mastionicu i pero, njezina veličina je ipak u imenu - imenu Meše Selimovića.