Sud BiH u petak je donio rješenje o prekidu izvršenja zatvorske sankcije protiv Novaka Đukića, koji je prethodno pravomoćno osuđen na 25 godina zbog ratnog zločina počinjenog na tuzlanskoj Kapiji. U saopštenju Suda BiH stoji da se rješenjem o obustavi izvršenja kazne osuđeni Novak Đukić odmah pušta na slobodu.
Vijest da je Novak Đukić, koji je osuđen za zločin na Tuzlanskoj kapiji, na slobodi uznemirila je građane Tuzle. Kćerka Hilme Bučuka, Lejla, 25. svibnja 1995. godine na Kapiji je slavila Dan mladosti. Njenu mladost prekinula je granata s Ozrena:
„Ogorčeni smo totalno i ne mogu da vjerujem šta se ovo dešava u ovoj državi žrtvama rata, ne samo sa ovima koji smo na Kapiji doživjeli stradanje nego u čitavoj BiH. Šta se to dešava u sudu? Kakve su to presude da neko ko je napravio toliki zločin bude sada kažnjen ili oslobođen? I zar za onih 71 ubijenih na Kapiji i preko 200 ranjenih u prosjeku sa 20 godina starosti ta kazna dolikuje nesreći ili užasu napravljenom na Kapiji?“, pita Hilmo Bučuk.
Najmlađa žrtva s Kapije Sandro Kalesić imao je samo tri godine kada je ubijen. Njegov otac Dino Kalesić upozorava da je sada Novaku Đukiću potrebno samo sat vremena da napusti BiH, zbog čega sudski postupak pred Sudom BiH neće moći biti ponovljen:
„Da ne kažem da je kompletan postupak farsa – postupak suđenja, presuda koja je smiješno i bezobrazno mala bila za njega, 25 godina za 71 žrtvu, da se ta farsa, dakle, nastavlja i usvajanjem ove žalbe. Kapija je tuzlanska rana, a trebala bi biti i nacionalna, baš kao i Srebrenica i Markale i Mostar i sve ostale bh. rane“, kaže Kalesić.
Veliki broj građana Tuzle izrazio je osobni prosvjed protiv odluke Ustavnog suda BIH da Đukiću ukine pravosnažnu presudu:
Odluka Ustavnog suda BiH da ukine drugostupanjsku presudu, Novaka Đukića ne oslobađa odgovornosti. Postupak se neće vraćati na početak jer je krivnja Novaku Đukiću dokazana, te će se samo mijenjati visina kazne, koja je prema Zakonu SFRJ maksimalna 20 godina.
Međutim, iako je Tužiteljstvo BiH zatražilo da Novak Đukić novu presudu dočeka u pritvoru, Dušan Tomić je rekao da nema nikakve pravne osnove da Đukić do izricanja presude nalazi u zatvoru.
„Po našem mišljenju, najveći dio odgovornosti je na Ustavnom sudu ove države, nažalost, na najvećoj pravosudnoj adresi gdje se ovjeravaju pravni standardi. Ja zaista hoću da vjerujem da ga i Tužilaštvo i Sud BiH, imajući u vidu da je riječ o izuzetno osjetljivom predmetu, neće pustiti na slobodu, a kaznu će mu odrediti onakvu kakvu zaslužuje i kakvu zakon dozvoljava“, kaže Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
Na odluku Suda da Đukić bude na slobodi, ne postoji pravo žalbe. Načelnik Tuzle Jasmin Imamović zatražio je da se preispita odgovornost pravosudnih institucija u donošenju ovakvih odluka:
„Ja postavljam pitanje ko će u sudskoj vlasti odgovarati za ovaj zdravom razumu neshvatljiv potez. To je ono najgore - da neko kaže po zakonu je, a žrtve pod zemljom, a ubica na slobodi. Mislim da Sud mora imati širinu kod primjene zakona u ovakvim situacijama. Dovodimo se u opasnost da na neki način ratni zločini budu legalizovani. To je opasan presedan. Svaki sud mora i o tome da misli šta će prouzrokovati u budućnosti“, upozorava Imamović.
Edin Hurić na Kapiji je u svibnju 1995. godine teško ranjen. Upozorava da će, nastavi li Ustavni sud donositi ovakve odluke, pokazati da su svi ratni zločini u BiH ostali nekažnjeni:
„Oslobađanjem Novak Đukića biće sve žrtve Kapije izdate od strane države i državnih institucija, pravosuđa. Mi onda nemamo više kome vjerovati. U ovoj državi žrtva će biti kriva što je žrtva. A zločin će biti nagrađen. To se nigdje u svijetu ne dešava“, naglašava Hiruć.
Vijećnik Općinskog vijeća Tuzla Sabahudin Imamović kaže da je Ustavni sud BiH imao prostora još jednom preispitati odluku koju je donio:
„Sud BiH se nije najbolje snašao jer postoji odluka Komiteta ministara Vijeća Evrope koja sugeriše da se svakom predmetu pojedinčano, da se uzmu u obzir sve okolnosti i težina počinjenih djela. Sugerišu lokalnim vlastima da procijene da li postoji potreba puštanja na slobodu, odnosno potreba za zadržavanjem u pritvoru zbog opasnosti od bijega“, navodi Imamović.
Obitelji žrtava ratnog zločina na Kapiji smatraju da su im pravosudne isntitucije okrenule leđa, da žrtvama nisu pružile nikakvu zaštitu, a kao sol na ranu dodaju i puštanje ratnih zločinaca na slobodu. Za obitelji stradale mladosti, Kapija je danas opet nekažnjeni ratni zločin.
Vijest da je Novak Đukić, koji je osuđen za zločin na Tuzlanskoj kapiji, na slobodi uznemirila je građane Tuzle. Kćerka Hilme Bučuka, Lejla, 25. svibnja 1995. godine na Kapiji je slavila Dan mladosti. Njenu mladost prekinula je granata s Ozrena:
„Ogorčeni smo totalno i ne mogu da vjerujem šta se ovo dešava u ovoj državi žrtvama rata, ne samo sa ovima koji smo na Kapiji doživjeli stradanje nego u čitavoj BiH. Šta se to dešava u sudu? Kakve su to presude da neko ko je napravio toliki zločin bude sada kažnjen ili oslobođen? I zar za onih 71 ubijenih na Kapiji i preko 200 ranjenih u prosjeku sa 20 godina starosti ta kazna dolikuje nesreći ili užasu napravljenom na Kapiji?“, pita Hilmo Bučuk.
Najmlađa žrtva s Kapije Sandro Kalesić imao je samo tri godine kada je ubijen. Njegov otac Dino Kalesić upozorava da je sada Novaku Đukiću potrebno samo sat vremena da napusti BiH, zbog čega sudski postupak pred Sudom BiH neće moći biti ponovljen:
„Da ne kažem da je kompletan postupak farsa – postupak suđenja, presuda koja je smiješno i bezobrazno mala bila za njega, 25 godina za 71 žrtvu, da se ta farsa, dakle, nastavlja i usvajanjem ove žalbe. Kapija je tuzlanska rana, a trebala bi biti i nacionalna, baš kao i Srebrenica i Markale i Mostar i sve ostale bh. rane“, kaže Kalesić.
Veliki broj građana Tuzle izrazio je osobni prosvjed protiv odluke Ustavnog suda BIH da Đukiću ukine pravosnažnu presudu:
Odluka Ustavnog suda BiH da ukine drugostupanjsku presudu, Novaka Đukića ne oslobađa odgovornosti. Postupak se neće vraćati na početak jer je krivnja Novaku Đukiću dokazana, te će se samo mijenjati visina kazne, koja je prema Zakonu SFRJ maksimalna 20 godina.
Međutim, iako je Tužiteljstvo BiH zatražilo da Novak Đukić novu presudu dočeka u pritvoru, Dušan Tomić je rekao da nema nikakve pravne osnove da Đukić do izricanja presude nalazi u zatvoru.
„Po našem mišljenju, najveći dio odgovornosti je na Ustavnom sudu ove države, nažalost, na najvećoj pravosudnoj adresi gdje se ovjeravaju pravni standardi. Ja zaista hoću da vjerujem da ga i Tužilaštvo i Sud BiH, imajući u vidu da je riječ o izuzetno osjetljivom predmetu, neće pustiti na slobodu, a kaznu će mu odrediti onakvu kakvu zaslužuje i kakvu zakon dozvoljava“, kaže Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
Na odluku Suda da Đukić bude na slobodi, ne postoji pravo žalbe. Načelnik Tuzle Jasmin Imamović zatražio je da se preispita odgovornost pravosudnih institucija u donošenju ovakvih odluka:
„Ja postavljam pitanje ko će u sudskoj vlasti odgovarati za ovaj zdravom razumu neshvatljiv potez. To je ono najgore - da neko kaže po zakonu je, a žrtve pod zemljom, a ubica na slobodi. Mislim da Sud mora imati širinu kod primjene zakona u ovakvim situacijama. Dovodimo se u opasnost da na neki način ratni zločini budu legalizovani. To je opasan presedan. Svaki sud mora i o tome da misli šta će prouzrokovati u budućnosti“, upozorava Imamović.
Edin Hurić na Kapiji je u svibnju 1995. godine teško ranjen. Upozorava da će, nastavi li Ustavni sud donositi ovakve odluke, pokazati da su svi ratni zločini u BiH ostali nekažnjeni:
„Oslobađanjem Novak Đukića biće sve žrtve Kapije izdate od strane države i državnih institucija, pravosuđa. Mi onda nemamo više kome vjerovati. U ovoj državi žrtva će biti kriva što je žrtva. A zločin će biti nagrađen. To se nigdje u svijetu ne dešava“, naglašava Hiruć.
Vijećnik Općinskog vijeća Tuzla Sabahudin Imamović kaže da je Ustavni sud BiH imao prostora još jednom preispitati odluku koju je donio:
„Sud BiH se nije najbolje snašao jer postoji odluka Komiteta ministara Vijeća Evrope koja sugeriše da se svakom predmetu pojedinčano, da se uzmu u obzir sve okolnosti i težina počinjenih djela. Sugerišu lokalnim vlastima da procijene da li postoji potreba puštanja na slobodu, odnosno potreba za zadržavanjem u pritvoru zbog opasnosti od bijega“, navodi Imamović.
Obitelji žrtava ratnog zločina na Kapiji smatraju da su im pravosudne isntitucije okrenule leđa, da žrtvama nisu pružile nikakvu zaštitu, a kao sol na ranu dodaju i puštanje ratnih zločinaca na slobodu. Za obitelji stradale mladosti, Kapija je danas opet nekažnjeni ratni zločin.