Danas su se Tuzlaci ponovno prisjetili strašnog zločina na Tuzlanskoj kapiji na kojoj je prije 14 godina baš na Dan mladosti izgubljen 71 mladi život, a preko 200 ih je ranjeno. Rat je učinio svoje, gotovo nikome ništa nije dobro donio, a što je najžalosnije - stvorio je granice među ljudima.
Danas su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, Kosova, te BiH došli u Tuzlu kako bi odali počast žrtvama Kapije, te i na taj način pokazali da
Luka Božović, Foto: Maja Nikolićmladi, ipak, mogu prevladati sjene prošlosti. Luka Božović, aktivista Inicijative mladih iz Beograda:
„Kao i u BiH, tako i Srbiji različite su reakcije - od krajnje pozitivnih do krajnje negativnih. Mi ne damo tim negativnim komentarima da nas sputaju u našoj želji da mi menjamo i da stvari budu bolje u budućnosti i da damo tu garanciju neponovljivosti koja je obavezna posle onoga što se dogodilo. Pre svega mi radimo na edukaciji mladih jer mnogo ljudi ne zna šta se dogodilo, ne zna kako se dogodilo, manipuliše se brojem žrtava, što je strašno. Ljudi ne znaju sve činjenice koje bi trebalo da znaju. I mi radimo na toj edukaciji i na stvaranju tih novih veza koje su jako bitne, naročito između mladih ljudi koji će sutra voditi naše dve zemlje i koji će sutra stvarati te odnose i širiti tu priču tolerancije i tu priču mira i neponovljivosti.“
Kapija je već 14 godina u Tuzli simbol mladosti, iako je na njoj mladost izgubljena. Na Kapiji se i danas mladi susreću, upoznaju i postala je mjesto susreta parova. Selma Pavlov, aktivistica Mladih za ljudska prava iz Sarajeva, smatra da je vrijeme za pomirenje, ali da nikada nije vrijeme da se zaboravi:
„Moramo definitivno ići dalje i da se konačno prevladaju te barijere i taj nacionalizam između ljudi koji neprestano vlada i koji je još uvijek, nažalost, na našim područjima i u Srbiji. Smatram da je ovo najbolji način da se mladi suoče s onim što je bilo.“
Tanja Markalj danas je došla iz Beograda odati počast svojoj generaciji koja je prije 14 godinapoginula na kapiji:
„Naša je odgovornost i obaveza da ne dozvolimo da mlade generacije i budući naraštaji zaborave na ove zločine. Samo tako možemo da sprečimo da se tako nešto ponovi. Pravi dokaz za to da mladi ljudi razmišljaju o ovome i da su spremni na dijalog sa mladima iz regiona su upravo ovi mladi koji su danas došli ovde. Svaki zločinac za zločin koji je počinio treba da odgovara i treba da izađe pred Međunarodni krivični sud - i to jeste naš stav. Mislim da je stav Inicijatiove mladih za ljudska prava potpuno jasan u o tom pitanju - zločinci treba da odgovaraju, treba svi da izađu pred Međunarodni krivični sud. I nadam se da će uskoro Vlada Srbije pronaći krivce i da će ih poslati pred Međunarodni krivični sud.“
Mladi aktivisti iz Srbije došli su danas u Tuzlu samo s jednim ciljem, a to je biti primjer svojim kolegama u BiH i Srbiji kako se grade mostovi i prijateljstva, te kako se razbijaju granice:
Mladi na obilježavanju godišnjice tuzlanskog masakra, Foto: Maja Nikolić„Naši aktivisti iz Beograda, takođe, imaju potrebu i osećaj da budu u Tuzli jer treba da se setimo toga što je bilo, ali i da nekako gradimo te mostove dalje - da mi mladi pokušamo da pređemo preko svega i da se pomirimo s tim. Po mom mišljenju mladi mogu jedino da se suoče s tim što se desilo, da se činjenice, znači, dokažu. Jedini način je razgovor i dijalog između mladih ljudi na svim stranama. Ne postoji ono ’samo jedna strana je kriva, jedan strana treba da odgovara’, nego sa svih strana treba da se utvrdi ko je kriv.“
Obitelji žrtava ponovno u suzama. Sjećaju se te divne mladosti koja je te lijepe, proljetne večeri krenula prkositi ratu:
„Nemam riječi, pogledaj majku, ono dijete od tri godine. Za ne povjerovati! Nikad nije sama, ni izjutra, ni na podne, ni naveče, uvijek neko ima. I čitavog rata smo se održali, ali ovo je jeza da te uhvati.“
„Bio u specijalnoj policiji, došao s Majevice, ono veče izašao sa curom - i poginuo. Teško. Džaba su djeca izginula.“
Za zločin na Kapiji još uvijek nitko nije proglašen krivim. Sudi se Novaku Đukiću i presuda se očekuje u narednih nekoliko dana. Danas su brojni građani Tuzle došli na Kapiju, položili cvijeće, pustili suzu i pomolili se. Četrnaest godina poslije ostaju iste riječe utjehe koje je davno napisao Mak Dizdar:
„Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo,
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo,
Ovdje se i umire da bi se živjelo.“
Danas su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, Kosova, te BiH došli u Tuzlu kako bi odali počast žrtvama Kapije, te i na taj način pokazali da
Radimo na edukaciji mladih jer mnogo ljudi ne zna šta se dogodilo, ne zna kako se dogodilo, manipuliše se brojem žrtava, što je strašno. Ljudi ne znaju sve činjenice koje bi trebalo da znaju.
„Kao i u BiH, tako i Srbiji različite su reakcije - od krajnje pozitivnih do krajnje negativnih. Mi ne damo tim negativnim komentarima da nas sputaju u našoj želji da mi menjamo i da stvari budu bolje u budućnosti i da damo tu garanciju neponovljivosti koja je obavezna posle onoga što se dogodilo. Pre svega mi radimo na edukaciji mladih jer mnogo ljudi ne zna šta se dogodilo, ne zna kako se dogodilo, manipuliše se brojem žrtava, što je strašno. Ljudi ne znaju sve činjenice koje bi trebalo da znaju. I mi radimo na toj edukaciji i na stvaranju tih novih veza koje su jako bitne, naročito između mladih ljudi koji će sutra voditi naše dve zemlje i koji će sutra stvarati te odnose i širiti tu priču tolerancije i tu priču mira i neponovljivosti.“
Kapija je već 14 godina u Tuzli simbol mladosti, iako je na njoj mladost izgubljena. Na Kapiji se i danas mladi susreću, upoznaju i postala je mjesto susreta parova. Selma Pavlov, aktivistica Mladih za ljudska prava iz Sarajeva, smatra da je vrijeme za pomirenje, ali da nikada nije vrijeme da se zaboravi:
„Moramo definitivno ići dalje i da se konačno prevladaju te barijere i taj nacionalizam između ljudi koji neprestano vlada i koji je još uvijek, nažalost, na našim područjima i u Srbiji. Smatram da je ovo najbolji način da se mladi suoče s onim što je bilo.“
Tanja Markalj danas je došla iz Beograda odati počast svojoj generaciji koja je prije 14 godina
Naša je odgovornost i obaveza da ne dozvolimo da mlade generacije i budući naraštaji zaborave na ove zločine. Samo tako možemo da sprečimo da se tako nešto ponovi.
„Naša je odgovornost i obaveza da ne dozvolimo da mlade generacije i budući naraštaji zaborave na ove zločine. Samo tako možemo da sprečimo da se tako nešto ponovi. Pravi dokaz za to da mladi ljudi razmišljaju o ovome i da su spremni na dijalog sa mladima iz regiona su upravo ovi mladi koji su danas došli ovde. Svaki zločinac za zločin koji je počinio treba da odgovara i treba da izađe pred Međunarodni krivični sud - i to jeste naš stav. Mislim da je stav Inicijatiove mladih za ljudska prava potpuno jasan u o tom pitanju - zločinci treba da odgovaraju, treba svi da izađu pred Međunarodni krivični sud. I nadam se da će uskoro Vlada Srbije pronaći krivce i da će ih poslati pred Međunarodni krivični sud.“
Mladi aktivisti iz Srbije došli su danas u Tuzlu samo s jednim ciljem, a to je biti primjer svojim kolegama u BiH i Srbiji kako se grade mostovi i prijateljstva, te kako se razbijaju granice:
Obitelji žrtava ponovno u suzama. Sjećaju se te divne mladosti koja je te lijepe, proljetne večeri krenula prkositi ratu:
„Nemam riječi, pogledaj majku, ono dijete od tri godine. Za ne povjerovati! Nikad nije sama, ni izjutra, ni na podne, ni naveče, uvijek neko ima. I čitavog rata smo se održali, ali ovo je jeza da te uhvati.“
„Bio u specijalnoj policiji, došao s Majevice, ono veče izašao sa curom - i poginuo. Teško. Džaba su djeca izginula.“
Za zločin na Kapiji još uvijek nitko nije proglašen krivim. Sudi se Novaku Đukiću i presuda se očekuje u narednih nekoliko dana. Danas su brojni građani Tuzle došli na Kapiju, položili cvijeće, pustili suzu i pomolili se. Četrnaest godina poslije ostaju iste riječe utjehe koje je davno napisao Mak Dizdar:
„Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo,
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo,
Ovdje se i umire da bi se živjelo.“
