Tim stručnjaka koje je 11. maja imenovala Vlada Tuzlanskog kantona (TK), potvrdio je prisustvo izuzetno velikih količina opasnog otpada u industrijskoj zoni kojeg je godinama stvarala hemijska industrija u Tuzli, a koji nije propisno odlagan.
Na deponiji površine od 800 do 1.000 metara kvadratnih pronađena je ukupna količina kruksa (toksični industrijski otpad hemijske industrije koji liči na katran) između 1.370 i 1.750 tona, zatim povećane količine hlora za tri posto, te u povećanom sadržaju još neki teški, otrovni i kancerogeni metali poput olova i nikla.
Ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša TK Zvjezdan Karadžin 01. juna je javnosti prezentovao rezultate geološkog istraživanja ispitivanja tla u svrhu lociranja deponije opasnog kruksa u industrijskoj zoni Tuzle.
„Istraživanjem je utvrđeno da se kruks nalazi na dubini od pola do tri i po metra, a ukupna zapremina je od 1.200 do 1.500 metara kubnih. Nakon laboratorijskih analiza utvrdili smo zapreminsku masu kruksa koja se razlikuje u nasutom stanju i sabijenom u bačvama, a prosječna je 1.135 kilograma po metru kubnom. Bitno je da ukupna količina iznosi između 1.370 i 1.750 tona, a ja sam se nadao da će to biti manje", izjavio je ministar Karadžin.
Uzorci prvih pronađenih materija poslani su na analizu u zagrebačku laboratoriju Eurofins, a shodno broju pod kojim je zaveden kruks, riječ je o otpadu koji je nastao iz organskih i hemijskih procesa ili ostatku od reakcija i destilacija.
Hemijskom analizom je, uz kruks, utvrđena za tri posto veća količina hlora, zbog čega spaljivanje opasnog otpada neće moći biti izvršeno u spalionici Fabrike cementa u Lukavcu, mjestu nedaleko od Tuzle.
„Prilikom spaljivanja u cementarama granične količine hlora mogu biti između 0,7 i 0,8 posto. Mi ćemo također lokalnoj firmi dati da ispita sastav nekih drugih uzoraka, što nam je bitno kako bismo utvrdili u kojoj mjeri je opasan hlor za koji znamo da je toksičan, korozivan i kancerogen", rekao je Karadžin.
Kruks i ostali hemijski spojevi koji su pronađeni predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva, posebno zbog činjenice da su zakopani u zemlji, odmah uz rijeku Jalu, a nalaze se i u buradima koje je voda dovela do stanja raspadanja.
Pred resornim kantonalnim ministarstvom sada se nalaze aktivnosti koje će voditi u smjeru neutralizacije opasnih materija, a nakon početnog izvještaja u planu je izrada studije na osnovu koje će se utvrditi plan za sanaciju.
Jedna od opcija je izvoz otpada u inozemstvo gdje će biti spaljen u spalionicama, a što bi okvirno moglo koštati iznad četiri i po miliona konvertibilnih maraka (2,25 miliona eura), navode iz kantonalne Vlade uz napomenu da je to i najskuplja varijanta, ali da bi se za tu namjenu mogla osigurati sredstva kroz projekte Federalnog fonda za zaštitu okoliša, Češke razvojne agencije i UNDP-a.
