Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba u vrijeme rata Radovanu Karadžiću iskaz je nastavio Mićo Stanišić, prvi ministar unutarnjih poslova Republike Srpske. Nakon što je u glavnom ispitivanju Karadžiću porekao da su njih obojica bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata progona nesrpskog stanovništva, Stanišića je u unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo suočilo sa zločinima koji su potvrđeni u njegovoj prvostupanjskoj presudi od 22 godine zatvora.
„Cilj tog poduhvata je bio da se trajno uklone bosanski muslimani i bosanski Hrvati s teritorija koji su bili zamišljeni kao prostori srpske države i to činjenjem zločina masovnih razmjera. Je li to točno?“, ispitivao je haški tužitelj Matthew Olmsted.
„To stoji u prvostupanjskoj presudi, ali ja tvrdim da to nije točno. Ja tvrdim da nisam dio nikakvog poduhvata i zato sam podnio žalbu“, odgovorio je Stanišić koji u haškom pritvoru čeka rezultat svog žalbenog postupka, odnosno izricanje drugostupanjske presude.
Stanišić je kao svjedok obrane poricao svoju zapovjednu odgovornost za brojna ubojstva, nezakonita zatočavanja i progone u kojima je sudjelovala policija bosanskih Srba. Poput primjerice ubojstva oko 200 bošnjačkih muškaraca na Korićanskim stijenama 1992.godine. Stanišić je izjavio da je osobno pokrenuo istragu protiv srpskih policajaca osumnjičenih za zločin, nakon što mu je za njega javljeno.
Presretnuti razgovori članova UZP-a
Tužitelj Olmsted je prikazao kao dokaz udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) – niz presretnutih razgovora njegovih sudionika, kao i zapisnika sa sjednica Skupštine i Vlade RS u kojima je vidljiva njihova koordinacija, kao i suradnja svih dijelova vlasti bosanskih Srba pri preuzimanju općina u Bosni i Hercegovini. Prema tužiteljstvu, politiku nasilnog preuzimanja općina - vojsci i policiji bosanskih Srba je zadala Srpska demokratska stranka, SDS, a koju je Stanišić „posvećeno provodio“.
Stanišić je pokušao prikazati da je angažirao veliki broj policajaca u vrijeme rata zbog implementacije mirovnog Kutiljerovog (portugalski diplomat) plana, nakon čega ga je tužiteljstvo podsjetilo na njegovo usmjeravanje mnogobrojnih policijskih jedinica u Vojsku Republike Srpske (VRS) s kojom je sudjelovala u kampanji etničkog čišćenja.
Stanišić odgovornost za zločine prebacivao na lokalne vlasti i vojsku
Tužitelj Omstad je suočio Stanišića i s podacima da je upravo on imenovao mnoštvo kriminalaca u policijske snage, a koji su potom počinili niz ratnih zločina.
„Ja Vama tvrdim da su takvi ljudi došli u redove Vaših snaga jer ste Vi to željeli?“, izjavio je tužitelj.
„To nije točno. Ja ne isključujem da su po lokalni Krizni štabovi uzimali po kriterijima, koje ja nisam uputio“, odvratio je Stanišić prebacujući odgovornost na lokalne vlasti bosanskih Srba za uzimanje kriminalaca u policijske formacije.
Stanišiću je predočen zapis iz dnevnika generala Ratka Mladića iz 1992. godine u kojem piše da je kao ministar policije „kupio sve“ da popuni što više policijske snage. Svjedok obrane je pokušao to objasniti kako se njega na tom sastanku zapravo obavijestilo o brojnim kriminalcima u redovima policije, tvrdeći da je odmah nakon toga poduzeo mjere kako bi to promijenio.
Od odgovornosti za ulogu policajaca u zatočavanje tisuća Bošnjaka i bosanskih Hrvata u brojne logore, Stanišić se branio tvrdnjom – da se energično borio da policija nema ništa u vezi sa zarobljenicima. Uz to je čak ustvrdio kako su upravo ti njegovi pritisci doprinjeli raspuštanju svih zatočeničkih centara do kraja kolovoza 1992. godine, osim 2 pod zapovjeništvom vojske (poput Manjače).
Iskaz Stanišića trebao bi se okončati u srijedu nakon čega će iskaz dati novi svjedok Karadžićeve obrane od optužbi za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
„Cilj tog poduhvata je bio da se trajno uklone bosanski muslimani i bosanski Hrvati s teritorija koji su bili zamišljeni kao prostori srpske države i to činjenjem zločina masovnih razmjera. Je li to točno?“, ispitivao je haški tužitelj Matthew Olmsted.
„To stoji u prvostupanjskoj presudi, ali ja tvrdim da to nije točno. Ja tvrdim da nisam dio nikakvog poduhvata i zato sam podnio žalbu“, odgovorio je Stanišić koji u haškom pritvoru čeka rezultat svog žalbenog postupka, odnosno izricanje drugostupanjske presude.
Stanišić je kao svjedok obrane poricao svoju zapovjednu odgovornost za brojna ubojstva, nezakonita zatočavanja i progone u kojima je sudjelovala policija bosanskih Srba. Poput primjerice ubojstva oko 200 bošnjačkih muškaraca na Korićanskim stijenama 1992.godine. Stanišić je izjavio da je osobno pokrenuo istragu protiv srpskih policajaca osumnjičenih za zločin, nakon što mu je za njega javljeno.
Presretnuti razgovori članova UZP-a
Tužitelj Olmsted je prikazao kao dokaz udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) – niz presretnutih razgovora njegovih sudionika, kao i zapisnika sa sjednica Skupštine i Vlade RS u kojima je vidljiva njihova koordinacija, kao i suradnja svih dijelova vlasti bosanskih Srba pri preuzimanju općina u Bosni i Hercegovini. Prema tužiteljstvu, politiku nasilnog preuzimanja općina - vojsci i policiji bosanskih Srba je zadala Srpska demokratska stranka, SDS, a koju je Stanišić „posvećeno provodio“.
Stanišić je pokušao prikazati da je angažirao veliki broj policajaca u vrijeme rata zbog implementacije mirovnog Kutiljerovog (portugalski diplomat) plana, nakon čega ga je tužiteljstvo podsjetilo na njegovo usmjeravanje mnogobrojnih policijskih jedinica u Vojsku Republike Srpske (VRS) s kojom je sudjelovala u kampanji etničkog čišćenja.
Stanišić odgovornost za zločine prebacivao na lokalne vlasti i vojsku
Tužitelj Omstad je suočio Stanišića i s podacima da je upravo on imenovao mnoštvo kriminalaca u policijske snage, a koji su potom počinili niz ratnih zločina.
„Ja Vama tvrdim da su takvi ljudi došli u redove Vaših snaga jer ste Vi to željeli?“, izjavio je tužitelj.
„To nije točno. Ja ne isključujem da su po lokalni Krizni štabovi uzimali po kriterijima, koje ja nisam uputio“, odvratio je Stanišić prebacujući odgovornost na lokalne vlasti bosanskih Srba za uzimanje kriminalaca u policijske formacije.
Stanišiću je predočen zapis iz dnevnika generala Ratka Mladića iz 1992. godine u kojem piše da je kao ministar policije „kupio sve“ da popuni što više policijske snage. Svjedok obrane je pokušao to objasniti kako se njega na tom sastanku zapravo obavijestilo o brojnim kriminalcima u redovima policije, tvrdeći da je odmah nakon toga poduzeo mjere kako bi to promijenio.
Od odgovornosti za ulogu policajaca u zatočavanje tisuća Bošnjaka i bosanskih Hrvata u brojne logore, Stanišić se branio tvrdnjom – da se energično borio da policija nema ništa u vezi sa zarobljenicima. Uz to je čak ustvrdio kako su upravo ti njegovi pritisci doprinjeli raspuštanju svih zatočeničkih centara do kraja kolovoza 1992. godine, osim 2 pod zapovjeništvom vojske (poput Manjače).
Iskaz Stanišića trebao bi se okončati u srijedu nakon čega će iskaz dati novi svjedok Karadžićeve obrane od optužbi za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
