Oko 90 posto od nekoliko hiljada srušenih hrvatskih kuća na području Dervente tokom rata u Bosni i Hercegovini do danas nije obnovljeno. Nekadašnji donatori su nestali. Hiljade zahtjeva za obnovu su na čekanju.
Porušena hrvatska sela na području Dervente i dalje izgledaju sablasno. Stanje na terenu u ovom dijelu BiH nije promijenio ni Regionalni stambeni program za zbrinjavanje raseljenog i izbjeglog stanovništva u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Dervenćanin Drago Malešević živi u susjednoj Hrvatskoj. On kaže da iz Slavonskog Broda često dolazi u Begluke, derventsko naselje u kojem se nalazi njegova uništena kuća. Donaciju očekuje već 17 godina.
"Početkom 1999. godine kad se već moglo predavati za obnovu među prvima sam predavao za donaciju - ključ u ruke, u materijalu ili bilo čemu, međutim, nema od toga ništa do danas", priča Malešević.
Posljednji put zahtjev za obnovu svoje kuće Drago Malešević je predao krajem prošle godine.
"Kod mene kuća u Beglucima ima jednu ploču, drugu ploču, donji dio, ali ne mogu to sam srediti. Ja bih to rado obnovio. U mene je brat obnovio, ali on u Austriji radi. Ja sam u Hrvatskoj radio", dodaje Malešević.
Sablasno izgleda i selo Tetima kod Dervente gdje je živio Ivan Pudić koji danas stanuje na zagrebačkoj adresi. U Tetimi je prije rata u BiH živjelo oko 900 stanovnika hrvatske nacionalnosti.
"Sve je porušeno, uništeno. Nema nikoga tamo. Imaju svega dvije obnovljene kuće", veli Pudić.
Slična je situacija i u selu Raščići gdje su prije rata u BiH živjeli roditelji Matilde Sirovine, koja je 1996. godine rođena u Slavonskom Brodu.
"Imaju, možda, tri do četiri obnovljene kuće, a ovo ostalo, ljudi čekaju obnovu. Ovaj kraj, iako nisam rođena tu iznimno volim. Tata me od malih nogu naučio da volim Bosnu i ljubavi prema Bosni, ali, jednostavno, kad dođem ovdje i pogledam sve ovo, za mlađi svijet teško da neke budućnosti ima. Ja bih se prva vratila, iako nisam rođena tu, samo da znam da me neka budućnost čeka ovdje", kaže mlada studentica mašinstva.
Rijetki su mladi ljudi koji u Hrvatskoj razmišljaju o povratku u Derventu i druge dijelove Bosanske Posavine gdje su nekada živjeli njihovi roditelji, smatra Nada Maras iz derventskog sela Živinice. I ova žena danas živi u Zagrebu.
"Stari su već pomrli, a mladi više ne vole ni doći tu. Nema tu više onog što je bilo. Vratila bih se prije, ali već sad ne. Ponovo kuće graditi, ma kakvi. Nema od tog ništa", navodi Maras.
S druge strane derventski župnik, Filip Maršić, kaže da su brojni zahtjevi za obnovu srušenih kuća u Derventi i okolini već godinama na čekanju.
"Zato što se ne provodi Dejtonski sporazum ljudima nisu omogućeni obnova i povratak. Mnogi se pozivaju na Dejton kad je u pitanju opstanak RS, a niko se ne poziva na Dejton kad su u pitanju obnova i povratak. Mi ovdje u Općini Derventa trenutno imamo preko 3.000 zahtjeva za obnovu kuća. Nažalost, ljudi ne mogu dobiti i nije istina da Hrvati Bosanske Posavine ne vole svoj kraj, nego, jednostavno, na sve moguće načine se osporava taj povratak", kaže Maršić.
Srušene kuće i škole, spora obnova u pustim i devastiranim selima, loša infrastruktura nedostatak radnih mjesta, neki su od razloga koje nekadašnji stanovnici Dervente navode kao uzroke slabog povratka Hrvata na ove prostore.
S druge strane, ni blizina Hrvatske nije pozitivno uticala na njihov povratak u Derventu i druge dijelove Bosanske Posavine, ističe potpredsjednik RS Josip Jerković, koji ističe i da Regionalni stambeni program za zbrinjavanje izbjeglica i raseljenih osoba nije promijenio stanje na terenu u BiH.
"Zbog tromosti vlasti BiH još stoji u Sarajevu. Sad će, navodno, implementirati nešto, ali, vjerujte, to već dvije do tri godine stoji. To je onih univerzalnih 1800 kuća. To bi trebalo ići, ali kad će to zaživjeti ne znam, a da ne govorim što su učinili. To je da su išli u provjere tko je taj ko ima kuću u Hrvatskoj i Srbiji, jer se odatle najveći broj vraća ovamo", kaže Jerković, te dodaje:
"Za toliko godina u izbjeglištvu ljudi su napravili nekakve kuće. Možda su čak i u kreditu. Oni imaju pravo ovdje obnoviti, a tim ljudima ne daju tu obnovu. Sada revidiraju te silne spiskove i prave spisak kako bi se što manje obnovilo."
Anto Tokić koji živu u Zagrebu smatra da se zbog lošeg povratka Hrvata na područje Bosanke Posavine ne mogu amnestirati ni hrvatski političari s obje strane rijeke Save.
"Zbog politike koju su Hrvati vodili u BiH i oni su nekim stvarima pridonijeli da smo se mi iselili. Krivnja je i Republike Hrvatske, ali posebno se odnosi na krivnju i politiku koju su Hrvati vodili u Sarajevu. To je presudno odlučilo. Vi možete sad reći da se ljudi vraćaju, ali gdje čovjek da se sad vrati. Tamo su mu djeca i već unučad u Zagrebu i onda da dođe ovdje da gleda ovaj nered kad je već tamo složio život. Smatram da smo mi krivi jako puno za ovo", veli Tokić.
Na području opštine Derventa je do 1992. godine živjelo blizu 22.000 Hrvata dok je taj broj danas sigurno deset puta manji.
Hiljade srušenih hrvatskih kuća još nisu obnovljene u Posavini. Sve su to pokazatelji da će se većina stanovnika hrvatske nacionalnosti u rodnom kraju još dugo okupljati samo u vrijeme godišnjih odmora, blagdana i vjerskih manifestacija, kao što je to nedavno bio slučaj na misi u župnoj crkvi u Derventi koja je održana u okviru humanitarne akcije Hrvatskog Caritasa "Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“.