Tokom konferencije o ruralnom turizmu u Doboju vidjelo se da se u BiH sporije razvija seoski turizam nego u susjednim državama - Srbiji i Hrvatskoj. Na području bivše Jugoslavije ovaj oblik turizma najrazvijeniji je u Sloveniji jer su domaćini na selu imali podršku države prema jasno utvrđenim planovima, dok u BiH ne znaju ni koje su njihove obaveze ni kome trebaju da ih plate.
Dio porodičnog domaćinstva u selu Osojnica u okolini Doboja Milenko Mitrović je prije dvije godine prilagodio pružanja usluga u seoskom turizmu. Pored smještaja, ovaj domaćin svojim gostima u vlastitom dvorištu nudi domaću hranu i piće.
„Imam sve domaće - mlijeko, sir, kajmak, meso, povrće, voće. Mi to radimo, pripremamo. To su početni koraci i to je trnovit put. Ali ja vjerujem u to i vjerujem da ovaj posao ima perspektivu. To je za neke generacije sigurno dobra budućnost. Ja sam već imao goste iz Hrvatske, Italije - iz Bolonje, iz Mađarske. Imao sam i iz Sarajeva, iz Gradiške, i tako - ne u nekom velikom broju“, priča on.
BiH ima osnovne preduslove za razvoj seoskog turizma, ali to nije dovoljno. Ljudima koji žele da se bave ovim poslom još uvijek je mnogo toga nejasno, kaže Mitrović.
„Ja znam kako ću to raditi, kako ću ugostiti, ali pravno kako ću to završiti, konkretno u opštini mi još niko ne može dati nekakav konkretan odgovor. Konkretno od jednog gosta koliko ja dugujem ovoj opštini vezano za jednog gosta kojeg sutra ugostim“, navodi Mitrović.
Na ovaj problem ukazuje i Rado Đurđević iz Turističke organizacije opštine Doboj, posredstvom koje je pet porodica na obroncima planine Ozren obučeno za pružanje usluga u seoskom turizmu.
„Još uvijek sa Poreskom upravom nisu do kraja raščišćeni detalji vezani za to na koji način će se poreska opterećenja izvršavati. Računamo i neko je opšte mišljenje da će postojati velike poreske olakšice upravo da bi se ljudi što više opredijelili - jer ovo je ipak jedna od mogućnosti da se u ruralnim područjima veliki broj ljudi zaposli“, rekao je Đurđević.
U Federaciji BiH vlasnici turističkih seoskih porodičnih domaćinstava znaju koje su njihove obaveze, objašnjava Nedjeljko Babić iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma.
„U Federaciji je jedna mogućnost ostavljena. Ako ukupan prihod koji domaćinstvo ostvaruje ne prelazi 50.000 maraka, onda on ne treba biti u sistemu PDV-a, ali plaća boravišnu taksu i plaća jedan porez na dohodak“, objašnjava Babić.
Na konferenciji o razvoju ruralnog turizma u Doboju ministrica trgovine i turizma RS Gorana Zlatković kazala je i da će u ovom entitetu sve nejasnoće ubrzo biti razjašnjene.
„Potrudićemo se da vidimo kako su to riješile zemlje u okruženju“, istakla je ona.
Prepisivanje rešenja iz Slovenije
Koliko je trenutno u BiH turističkih seoskih domaćinstava još uvijek nije poznato jer postupak registracije nije završen. U susjednoj Hrvatskoj, gdje je registrovano oko 400 takvih domaćinstava, pravila u ruralnom turizmu odavno su usvojena, kaže Dijana Katica, predsjednica uprave Hrvatskog farmera, dioničkog društva za ruralni razvoj i marketing.
„Što se tiče poreza, njih porezna uprava kad se registriraju, kad dobiju sve papire, prepoznaje kao obrtnike - sad govorim o turističkim seljačkim gospodarstvima. Oni plaćaju porez sa osnova poljoprivrede i kroz tu dopunsku djelatnost. Dakle, nema nikakvih problema, izdaju račune, registriraju se, imaju kategorizaciju, standardizaciju i sve što je potrebno. Kopirali smo kolege iz Slovenije, naravno“, kaže Katica.
Prepisivanje rješenja iz Slovenije ne može biti pogrešno jer je upravo ova država od zemalja bivše Jugoslavije do sada postigla najbolje rezultate u razvoju seoskog turizma. Iza nje je Hrvatska, kaže Igor Stamenković, asistent na Odsjeku za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.
“Slovenija je definitivno otišla najdalje i po standardima i po tome što je seoski turizam povezala s nekim drugim oblicima turizma, kao što je, npr. vinski turizam, pogotovo u Istri. Hrvatska je dosta toga uradila u Istri i u Baranji. Imamo lepe primere. Ministarstvo u Hrvatskoj dosta pomaže poljoprivredna gazdinstva. Postoje neke jake asocijacije, kao što je recimo Hrvatski farmer. U Srbiji postoji više asocijacija, ali one ne rade u dovoljnoj meri na promociji seoskog turizma na domaćem tržištu“, navodi Stamenković.
Docent na Fakultetu poslovne ekonomije u Novom Sadu Bela Muhi smatra da rezultati koje je ostvarila Slovenija nisu slučajnost.
„Oni imaju jako dobre planove i strategije - i, naravno, imaju veliku finansijsku podršku od strane fondova EU. Država je tu prepoznala isvoje interese, a i nekako su se našli i privatni i državni sektor u nekom balansu i oni razvijaju vrlo uspešno seoski turizam“, ocjenjuje Muhi.
Finansijska podrška razvoju ruralnog turizma neophodna je i u BiH, kaže Rado Đurđević iz Turističke organizacije opštine Doboj.
„Mislim da je vrlo bitno da domaćinstva koja su uključena i koja su začetnici svega toga dobiju ekonomski, finansijski imput kako bi mogli biti primjer za sve druge“, ističe on.
Dio porodičnog domaćinstva u selu Osojnica u okolini Doboja Milenko Mitrović je prije dvije godine prilagodio pružanja usluga u seoskom turizmu. Pored smještaja, ovaj domaćin svojim gostima u vlastitom dvorištu nudi domaću hranu i piće.
„Imam sve domaće - mlijeko, sir, kajmak, meso, povrće, voće. Mi to radimo, pripremamo. To su početni koraci i to je trnovit put. Ali ja vjerujem u to i vjerujem da ovaj posao ima perspektivu. To je za neke generacije sigurno dobra budućnost. Ja sam već imao goste iz Hrvatske, Italije - iz Bolonje, iz Mađarske. Imao sam i iz Sarajeva, iz Gradiške, i tako - ne u nekom velikom broju“, priča on.
BiH ima osnovne preduslove za razvoj seoskog turizma, ali to nije dovoljno. Ljudima koji žele da se bave ovim poslom još uvijek je mnogo toga nejasno, kaže Mitrović.
„Ja znam kako ću to raditi, kako ću ugostiti, ali pravno kako ću to završiti, konkretno u opštini mi još niko ne može dati nekakav konkretan odgovor. Konkretno od jednog gosta koliko ja dugujem ovoj opštini vezano za jednog gosta kojeg sutra ugostim“, navodi Mitrović.
Na ovaj problem ukazuje i Rado Đurđević iz Turističke organizacije opštine Doboj, posredstvom koje je pet porodica na obroncima planine Ozren obučeno za pružanje usluga u seoskom turizmu.
„Još uvijek sa Poreskom upravom nisu do kraja raščišćeni detalji vezani za to na koji način će se poreska opterećenja izvršavati. Računamo i neko je opšte mišljenje da će postojati velike poreske olakšice upravo da bi se ljudi što više opredijelili - jer ovo je ipak jedna od mogućnosti da se u ruralnim područjima veliki broj ljudi zaposli“, rekao je Đurđević.
U Federaciji BiH vlasnici turističkih seoskih porodičnih domaćinstava znaju koje su njihove obaveze, objašnjava Nedjeljko Babić iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma.
„U Federaciji je jedna mogućnost ostavljena. Ako ukupan prihod koji domaćinstvo ostvaruje ne prelazi 50.000 maraka, onda on ne treba biti u sistemu PDV-a, ali plaća boravišnu taksu i plaća jedan porez na dohodak“, objašnjava Babić.
Na konferenciji o razvoju ruralnog turizma u Doboju ministrica trgovine i turizma RS Gorana Zlatković kazala je i da će u ovom entitetu sve nejasnoće ubrzo biti razjašnjene.
„Potrudićemo se da vidimo kako su to riješile zemlje u okruženju“, istakla je ona.
Prepisivanje rešenja iz Slovenije
Koliko je trenutno u BiH turističkih seoskih domaćinstava još uvijek nije poznato jer postupak registracije nije završen. U susjednoj Hrvatskoj, gdje je registrovano oko 400 takvih domaćinstava, pravila u ruralnom turizmu odavno su usvojena, kaže Dijana Katica, predsjednica uprave Hrvatskog farmera, dioničkog društva za ruralni razvoj i marketing.
„Što se tiče poreza, njih porezna uprava kad se registriraju, kad dobiju sve papire, prepoznaje kao obrtnike - sad govorim o turističkim seljačkim gospodarstvima. Oni plaćaju porez sa osnova poljoprivrede i kroz tu dopunsku djelatnost. Dakle, nema nikakvih problema, izdaju račune, registriraju se, imaju kategorizaciju, standardizaciju i sve što je potrebno. Kopirali smo kolege iz Slovenije, naravno“, kaže Katica.
Prepisivanje rješenja iz Slovenije ne može biti pogrešno jer je upravo ova država od zemalja bivše Jugoslavije do sada postigla najbolje rezultate u razvoju seoskog turizma. Iza nje je Hrvatska, kaže Igor Stamenković, asistent na Odsjeku za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.
“Slovenija je definitivno otišla najdalje i po standardima i po tome što je seoski turizam povezala s nekim drugim oblicima turizma, kao što je, npr. vinski turizam, pogotovo u Istri. Hrvatska je dosta toga uradila u Istri i u Baranji. Imamo lepe primere. Ministarstvo u Hrvatskoj dosta pomaže poljoprivredna gazdinstva. Postoje neke jake asocijacije, kao što je recimo Hrvatski farmer. U Srbiji postoji više asocijacija, ali one ne rade u dovoljnoj meri na promociji seoskog turizma na domaćem tržištu“, navodi Stamenković.
Docent na Fakultetu poslovne ekonomije u Novom Sadu Bela Muhi smatra da rezultati koje je ostvarila Slovenija nisu slučajnost.
„Oni imaju jako dobre planove i strategije - i, naravno, imaju veliku finansijsku podršku od strane fondova EU. Država je tu prepoznala isvoje interese, a i nekako su se našli i privatni i državni sektor u nekom balansu i oni razvijaju vrlo uspešno seoski turizam“, ocjenjuje Muhi.
Finansijska podrška razvoju ruralnog turizma neophodna je i u BiH, kaže Rado Đurđević iz Turističke organizacije opštine Doboj.
„Mislim da je vrlo bitno da domaćinstva koja su uključena i koja su začetnici svega toga dobiju ekonomski, finansijski imput kako bi mogli biti primjer za sve druge“, ističe on.
