Nakon ovogodišnjeg državnog prvenstva u šahu u Cazin su stigle tri medalje – jedna zlatna i dvije srebrne, a osvojile su ih, u različitim kategorijama, tri sestre – Ajla, Ajna i Aja Topić. Posljednjih su godina postizale izuzetne uspjehe, mada zbog nedostatka financijskih sredstava nisu uspijevale uvijek ni otići na prvenstva na koja su se plasirale. Daleko od turnira i uslova kakve imaju uspješni u njihovoj kategoriji, kako su nam ispričale, one šah jednostavno vole, uporne su i već se pripremaju za svjetsko i evropsko prvenstvo.
„Ja se zovem Aja Topić i ove godine sam bila prvakinja BiH do 16 godina i predstavljaću BiH na evropskom prvenstvu u Budvi.“
Aja je šah naučila igrati od starijih sestara, 18-ogodišnjih blizanki Ajle i Ajne. Od formiranja Šahovskog kluba „Dama“ čine njegovu okosnicu i sa brojnih takmičenja donose pregršt medalja i priznanja. Prva je osvojila Ajna 2006. godine na federalnom prvenstvu:
„Osvojila sam treće mjesto i kad sam došla kući donijela sam svoju prvu diplomu i medalju. koja mi je najdraža. Jeste da sam trećabila, ali mi je ona najdraža jer mi je prva došla u kuću. Kad su sestre vidjele tu diplomu i medalju, pošto su prvi put se susrele uživo da to u porodici neko donese, one su tada sa mnom krenule.“
Uslijedila su brojna takmičenja, prvenstva, priznanja, medalje, obaranja rekorda:
„Iza mene je bezbroj takmičenja, nagrada - stvarno ne mogu sve nabrojiti. Mislim da bi bilo malo nefer prema organizatorima da ja sad potcjenjujem takmičenje, ali mi je najvijredniji rezultat 12. mjesto na svjetskom prvenstvu do 15 godina u Turskoj 2010. godine. Bila sam sedam puta kantonalni i federalni prvak, tri puta prvak BiH, viceprvak tri puta i jednom treća, plasirala sam se šest puta na državno, evropsko i svjetsko takmičenje. Zbog finansija sam išla samo dva puta, to je bilo u Crnoj Gori 2008., tad sam bila najbolja učesnica iz BiH.“
"Tatu smo odavno prešle"
Ajna je sestre motivirala, no za prve šahovske poteze glavni je krivac otac Izet. Često putujući i donoseći poklone svojim mjezimicama, jednom je prilikom kupio šah. A one ga naučile igrati slijedeći uputstva. Od tih prvih poteza do posljednjih uspjeha mnogo je odricanja, ali i radosti i ponosa:
„Sportisti su na dnu, marginalno se tretiraju - i u sportu mogu uspjeti samo uporni i istrajni. Bez obzira bile u pitanju finansije ili nešto drugo, kad je jedan u pitanju vrlo je teško. A onda kad je puta tri, možete da shvatite kako je - samo da pomnožiti takmičenja puta tri - je to veliko zalaganje, trud, volja, htijenje.“
Šahovska porodica Topić
Za sestre Topić šah je ne samo sport, smatraju ga i naukom i umjetnošću:
„Šah mi pomaže pri učenju. Lakše zapamtim jer tokom šahovske partije moram pamtiti neke pozicije i moram proučavati. Takva sam i u školi. A sve se stigne, i izaći i družiti se. Nebitno je da li trenirala četiri sata ili osam, za sve se nađe vremena. Proučavanje šaha jako je interesnatno. Vođenje borbe između dva protivnika predstavlja sport. A umjetnost je samim tim što neke kombinacije koje se mogu desiti u šahu, u stvarnom svijetu su nemoguće i nepredvidive.“
A ono što je u ovoj priči zasigurno predvidivo jeste da je šah sveprisutan u porodici Topić. Mama Fikreta ne želi javno eksponiranje, ali je njena uloga nezamjenjiva. Tata Izet, trenutno predsjednik Šahovskog saveza Unsko-sanskog kantona, veliki je oslonac. Sve vrijednosti šaha, neobične zanimljivosti, dirljive priče o velikim junacima poput djevojke iz Ugande ili sestara Polgar, u domu porodice Topić nenametljivo serviraju. A kako završavaju međusobni dueli?
„Sad kad bih neku poziciju spazila, ja bih znala šta bi Ajna odigrala - ona je malo agresivnija, mislim napada, a Aja će mic po mic. A što se tiče tate – tatu smo davno prešli.“
Sestre Topić pripremaju se za prvenstva na kojima će ove godine predstavljati našu zemlju - Aja na evropskom kadetskom u Crnoj Gori, Ajla na svjetskom kadetskom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a Ajna na svjetskom juniorskom u Turskoj.
