Trgovina ljudima u BiH ostaje gotovo nekažnjena

Dok broj žrtava trgovine ljudima raste, malo je onih koji su zbog ovih krivičnih djela u BiH izvedeni pred sud. Prema podacima State Departmenta za 2011. godinu o trgovini ljudima, navodi se da vlast u BiH na državnom nivou nije izrekla nijednu osuđujuću presudu za počinioce djela trgovine ljudima.

Istovremeno, procesuirani slučajevi iskorištavanja djece za prostituciju pred entitetskim sudovima završeni su tek minimalnim kaznama od jedne ili dvije godine zatvora. Dok broj žrtava raste sve je manja i novčana pomoć države NVO koje se o njima brinu.

N. N kao šesnaestogodišnja djevojka iz siromašne porodice na prevaru je iz BiH odvedena u Italiju i prodata. Punih deset godina prisiljavana je na prostituciju, njeni vlasnici su se mijenjali, život joj je pretvoren u pakao, a jedini spas bila je smrt, zabilježila je u svojoj pisanoj ispovijesti:

„Debeli čovjek koga su zvali Toni, prodao me u drugi grad. Bila sam u jednom noćnom baru plesačica i prostitutka. Do iznemoglosti. Stalno sam živjela u strahu da će me ubiti, jer su mi prijetili da – ako se ikome požalim – da ću nestati. Moje tijelo postajalo je sve gore i gore, a moja duša već je bila umrla. Kako se mijenjao moj izgled, tako se mijenjao i moj status. Iz bara sam prešla na ulicu. Moje tijelo bilo je isprženo čikovima cigareta, izrezano, uništeno. Više nisam imala ni osjećaj ljubavi za moje u Bosni. Samo sam željela umrijeti, a nisam imala hrabrosti oduzeti sebi život. Dvadesetšest godina – a postala sam stara. Jedna ulična racija i mene je pokupila. Našla sam se u policijskoj stanici. Potražila sam od njih pomoć.“

Ova djevojka ipak je uspjela da se vrati kući u Bosnu i Hercegovinu i nakon nekoliko godina rehabilitacije, vratila se i normalanom životu. Hiljade drugih život završi na ulici.

Prema posljednjem izvještaju State Departmenta Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada.

Žrtve iz Bosne i Hercegovine odvode se u Azerbejdžan, Sloveniju, Hrvatsku, Španiju i druge evropske zemlje. Žrtve u BiH, pored lokalnih, su žene i djevojke iz Ukrajine, Albanije, Srbije, Kosova i Njemačke.

Lokalne djevojke, posebno Romkinje, ali i djevojke iz drugih zemalja u regionu bile su žrtve trgovine ljudima u svrhu prisilnog rada ili kućnog ropstva, poput nedavno otkrivene Betine, djevojke iz Njemačke, pronađene u Kalesiji.

Jedna nevladina organizacija u Bosni i Hercegovini zabilježila je da su djeca od samo 12 godina bila podvrgnuta seks trafikingu, a trgovci ljudima koriste ucjenu, grupno silovanje i drogu kao sredstva prinude i kontrole, kaže Mara Radovanović iz NVO Lara iz Bijeljine.

„Pod uticajem, recimo, rohipnola – jedne od tih vrsta droge koja se najčešće koristi - onda će takvu djevojčicu oni odvesti negdje u neki stan, tamo će prirediti prave seksualne orgije s njom, sve će to biti snimljeno. Poslije, kad je vrate kući i kad ona dođe sebi, ona se neće ničega sjećati, ali će joj pokazati snimak i onda će je tim snimkom ucjenjivati. To su uglavnom priče svih djevojčica koje su boravile u skloništima, priče o jednom užasnom zastrašivanju i ucjenjivanju“, navodi Mara Radovanović

Bez pomoći države

Sigurne kuće za smjestaj žrtava trafinkinga postoje u svim većim gradovima u BiH ali u njima sve je manje žrtava, ističe Radovanovićeva:

„Imamo pravila po kojima o njima vode brigu centri za socijalni rad i oni treba da ih smještaju u skloništa, međutim, centri za socijalni rad to izbjegavaju da urade, čak i kada je očigledno da se radi o žrtvi trgovine ljudima, jednostavno zato što nemaju sredstava da finansiraju njen boravak u sigurnoj kući. Iz tih razloga mi trenutno u Bosni i Hercegovini apsolutno ne znamo šta se događa po pitanju trgovine ljudima jer nemamo žrtve u skloništima. Znamo da te žrtve postoje, znamo da to nije moglo prestati tako preko noći, ali, otkako je to u nadležnosti centara za socijalni rad, one se jednostavno ne identifikuju.“

Na ovo upozarava i izvještaj američke Vlade u kojem se navodi da su tokom 2011. sudovi lokalne nadležnosti u BiH osudili neke trafiking prestupnike na osnovu Zakona o trgovini ljudima. Istovremeno, vlasti na nivou države nisu istražile, krivično gonile niti osudile nijednog trgovca ljudima.

Osim toga, kada se ovakvi slučajevi i otkriju, žrtve su nezaštićene i nemaju osiguranu pomoć države, upozorava Azra Hasanbegović iz NVO „Žena BiH“ iz Mostara.

„Te žene – bez posla, bez bilo kakve pomoći od društva – ponovo su negdje na dnu. I one koje su bile na sudu svjedokinje, ništa se poslije o njima društvo ne brine. Ako je svjedočila, ona je na neki način obilježena. Ukoliko se ne bude stvorio neki fond od novca kojeg su trafikeri zaradili dok su se bavili trgovinom ljudima, da se od tog novca trajno pomažu žrtve trgovine, mislim da ćemo izgubiti sve te cure, djevojke, žene, koje su bile žrtve“, kaže Azra Hasanbegović

Eksperti upozoravaju i na značajan broj romskih dječaka i djevojčica, neki uzrasta od samo četiri godine, koje su organizovane kriminalne grupe primoravale na prosjačenje. Tokom godine, navodi se u izvještaju, dijete iz Makedonije, navodno prinuđeno na brak, pritvoreno je na nekoliko mjeseci u odjeljenju Službe za poslove sa strancima. 2011. godine dva skloništa pod upravom nevladinih organizacija zbrinula su ukupno 21 žrtvu trgovine ljudima iz BiH, od kojih su 18 djeca.

U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH tvrde da su slučajevi trgovine ljudima prioritet i da su tokom prvih pet mjeseci ove godine Tužilaštvu BiH podnijeli izvještaj protiv 17 lica za koje se sumnja da su se bavili upravo ovim krivičnim djelom, kaže portparol agencije, Željka Kujundžija:

„Inspektori SIPA-e uzimaju izjave od žrtve trgovine ljudima, izvršioci se lišavaju slobode i u najkraćem roku se prikupljaju materijalni dokazi koji mogu dovesti do rješavanja ovog kaznenog djela.“

A čini se da je problem upravo u tužilstavima i sudovima. Krivični zakon BiH propisuje kazne do 10 godina zatvora za ova teška krivična djela, ali Sud BiH tokom 2011. godine nije izrekao nijednu osuđujuću presudu.

U Federaciji BiH su osuđena dva počinioca zbog seksualne eksploatacije osmoro djece, od kojih su neka mlađa od 14 godina starosti. Izrečene su kazne od godinu i tri mjeseca i dvije godine i četiri mjeseca zatvora.