Transdženderi ili osobe koje su promenile pol, mogu da se krste i venčavaju u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC), izjavio je za "Vijesti" protojerej Velibor Džomić, paroh podgorički i stručnjak za crkveno pravo.
Zvaničan stav SPC je, prema Džomićevim tvrdnjama, da je osobama koje su promenile pol „blagosloveno korišćenje darova crkve Hristove od kršćenja do pričešća", a stručnjaci ističu da nijedna hrišćanska crkva nema jasan stav u vezi sa tim, na koji način osobe koje su promenile pol mogu postati deo crkvene zajednice.
Uprkos tvrdnjama protojereja Velibora Džomića i tome što je on jedini koji je glasno progovorio o transseksualizmu, stručnjaci naglašavaju da se to, ipak, ne može tumačiti kao zvaničan stav crkve.
I mišljenja teoretičara u vezi s ovim pitanjem veoma su suprotstavljena. Mnogi u crkvi odbijaju da govore o toj temi, ali čini se da Živica Tucić, verski analitičar i urednik Verske informativne agencije, iznosi stav koji u SPC provejava kao dominantan:
"Ako neko oseća u sebi ženu ili obrnuto, neka nosi taj krst kako može – nije ni u tome tragedija."
Mirko Djordjević, Foto: Vesna Anđić
Mirko Đorđević, verski teoretičar i publicista, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je promena pola novijeg datuma i da hrišćanska crkva, u celini, nema strogo definisan stav u vezi sa tim pitanjem. “Reč je o suočavanju sa novim iskustvom”, kaže on:
"Kada dođe do promene pola iz medicinskih razloga, onda važe pravila. U hrišćanstvu nema muškoga roda i ženskoga, i svete tajne i krštenja i venčanja obavljaju se po tom principu. Ako je sadašnje stanje polne situacije takvo, muško ili žensko, onda će se primenjivati onako kako sada stvari stoje. Vrlo je osetljivo pitanje i tačno je da postoje neka shvatanja, ali da završim, u crkvi nema još uvek jasnog odgovora na sva ta pitanja. A to je vezano i sa jednim mnogo izazovnijim problemom, a to je mogu li osobe ženskoga pola da budu posvećene za vršenje svešteničke službe."
Sa druge strane, Živica Tucić kaže za RSE da je promena pola još uvek tabu tema u hrišćanskim raspravama i da su zbog toga pravoslavne crkve odlučile da pronađu jedinstvene odgovore na to i slična pitanja:
"Sve pravoslavne crkve su u jesen prošle godine donele odluku da formiraju zajedničku komisiju za bioetiku. Znači, ovo je pitanje bioetike, kao što je pitanje abortusa, kloniranja, eutanazije, homoseksualizma, lezbejstva, transplatacije organa – znači ne samo pojave koje nekoga iritiraju. Sigurno će proći par godina dok sve pravoslavne crkve zajedno donesu odluku o tome. Vidim da su pojedine pravoslavne crkve već imenovale članove te komisije. To je znak da bi ona mogla možda ove, ili sledeće godine, uz pripremljene dokumente da zaseda."
Velibor Džomić, objasnio je da osoba koja je zbog medicinske opravdanosti promenila pol može da koristi blagodati svetih tajni, ali da sa svojim stanjem mora da upozna sveštenika.
Prema njegovim tvrdnjama takav stav u SPC je još 1986. godine formulisao sadašnji partrijarh Pavle, koji je u to vreme bio episkop raško-prizrenski.
Vladika PahomijeVladika Pahomije, koga je nekoliko dečaka optužilo za pedofiliju, takođe nije želeo da odgovori, gurajući naš mikrofon od sebe, na pitanje kakav je stav SPC u vezi sa transseksualnim osobama i može li se Džomićeva izjava tumačiti kao zvaničan glas Crkve:
"To morate u Sinodu, Sinod to vodi."
Nešto detaljniji bio je njegov sekretar:
"Ne može vladika u ime SPC da govori, najbolje da se obratite u informativnu službu, oni su zaduženi za sva tako globalna pitanja crkve."
Pokušali smo da stupimo u kontakt sa još nekoliko vladika i visokih zvaničnika u SPC, ali su nas njihovi sekretari, takođe, upućivali na Sinod u kojem, takođe, niko nije želeo da komentariše Džomićeve izjave.
Iako postoje razlike u vezi sa tim, na koji način se odnositi prema osobama koje su promenile pol, Velibor Džomić iznosi jedan dosta liberalan stav prema LGBT populaciji i taj stav postaje još naglašeniji ako se zna da je Džomićev duhovni učitelj mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On se u svojoj izjavi pozvao na svetog apostola Pavla, poručivši da "nema muško ni žensko, nego su pred Bogom jedno”.
Sličan pogled na taj izazov ima i Mirko Đorđević. Citirajući sv. Tomu Akvinskog, on kaže:
"Mi ne znamo u kom rodu, u kom polu leži spasenje."
Zvaničan stav SPC je, prema Džomićevim tvrdnjama, da je osobama koje su promenile pol „blagosloveno korišćenje darova crkve Hristove od kršćenja do pričešća", a stručnjaci ističu da nijedna hrišćanska crkva nema jasan stav u vezi sa tim, na koji način osobe koje su promenile pol mogu postati deo crkvene zajednice.
Uprkos tvrdnjama protojereja Velibora Džomića i tome što je on jedini koji je glasno progovorio o transseksualizmu, stručnjaci naglašavaju da se to, ipak, ne može tumačiti kao zvaničan stav crkve.
I mišljenja teoretičara u vezi s ovim pitanjem veoma su suprotstavljena. Mnogi u crkvi odbijaju da govore o toj temi, ali čini se da Živica Tucić, verski analitičar i urednik Verske informativne agencije, iznosi stav koji u SPC provejava kao dominantan:
"Ako neko oseća u sebi ženu ili obrnuto, neka nosi taj krst kako može – nije ni u tome tragedija."
"Kada dođe do promene pola iz medicinskih razloga, onda važe pravila. U hrišćanstvu nema muškoga roda i ženskoga, i svete tajne i krštenja i venčanja obavljaju se po tom principu. Ako je sadašnje stanje polne situacije takvo, muško ili žensko, onda će se primenjivati onako kako sada stvari stoje. Vrlo je osetljivo pitanje i tačno je da postoje neka shvatanja, ali da završim, u crkvi nema još uvek jasnog odgovora na sva ta pitanja. A to je vezano i sa jednim mnogo izazovnijim problemom, a to je mogu li osobe ženskoga pola da budu posvećene za vršenje svešteničke službe."
Sa druge strane, Živica Tucić kaže za RSE da je promena pola još uvek tabu tema u hrišćanskim raspravama i da su zbog toga pravoslavne crkve odlučile da pronađu jedinstvene odgovore na to i slična pitanja:
"Sve pravoslavne crkve su u jesen prošle godine donele odluku da formiraju zajedničku komisiju za bioetiku. Znači, ovo je pitanje bioetike, kao što je pitanje abortusa, kloniranja, eutanazije, homoseksualizma, lezbejstva, transplatacije organa – znači ne samo pojave koje nekoga iritiraju. Sigurno će proći par godina dok sve pravoslavne crkve zajedno donesu odluku o tome. Vidim da su pojedine pravoslavne crkve već imenovale članove te komisije. To je znak da bi ona mogla možda ove, ili sledeće godine, uz pripremljene dokumente da zaseda."
Velibor Džomić, objasnio je da osoba koja je zbog medicinske opravdanosti promenila pol može da koristi blagodati svetih tajni, ali da sa svojim stanjem mora da upozna sveštenika.
Prema njegovim tvrdnjama takav stav u SPC je još 1986. godine formulisao sadašnji partrijarh Pavle, koji je u to vreme bio episkop raško-prizrenski.
"To morate u Sinodu, Sinod to vodi."
Nešto detaljniji bio je njegov sekretar:
"Ne može vladika u ime SPC da govori, najbolje da se obratite u informativnu službu, oni su zaduženi za sva tako globalna pitanja crkve."
Pokušali smo da stupimo u kontakt sa još nekoliko vladika i visokih zvaničnika u SPC, ali su nas njihovi sekretari, takođe, upućivali na Sinod u kojem, takođe, niko nije želeo da komentariše Džomićeve izjave.
Iako postoje razlike u vezi sa tim, na koji način se odnositi prema osobama koje su promenile pol, Velibor Džomić iznosi jedan dosta liberalan stav prema LGBT populaciji i taj stav postaje još naglašeniji ako se zna da je Džomićev duhovni učitelj mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On se u svojoj izjavi pozvao na svetog apostola Pavla, poručivši da "nema muško ni žensko, nego su pred Bogom jedno”.
Sličan pogled na taj izazov ima i Mirko Đorđević. Citirajući sv. Tomu Akvinskog, on kaže:
"Mi ne znamo u kom rodu, u kom polu leži spasenje."
