Kada smo danas pozvali zagrebački Hotel Westin, «Zlatni kuhar Balkana» nije imao puno vremena za razgovor, uspio je iz kuhinje izaći tek na desetak minuta.
„Nemam puno vremena, baš smo u gužvi s tanjurima, pripremamo večeru za oko 200 maturanta“, kazao nam je.
Titule, kaže, nije još ni svjestan iako ju je dobro proslavio i u Beogradu, a i proteklih dana u Zagrebu:
«Prvi put sam bio u Beogradu i stvarno mi je bilo odlično! Primili su nas stvarno široke ruke i častili nas gdje god su stigli. Imali smo organiziranu večeru u jednom restoranu na samom Dunavu. To je jedna terasa, na samom pontonu i kad prodje brod sve se od valova zaljulja, zaista prekrasan ambijent. Kad je u subotu završilo natjecanje i svi se okupili odmah je tu bila i muzika, pjevalo se za stolom... Moram priznat da se već dugo nisam tako lijepo proveo k'o tamo.»
U vrlo oštroj konkurenciji kuhara iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Grčke, Turske, Crne Gore, Rumunjske i Cipra upravo je 29-godišnji Tomo Hruban iz Velike Gorice kraj Zagreba odnio laskavu titulu:
«U svega 90 minuta trebalo je pripremiti kompletan objed, završio sam 2 minute prije roka, a pripremao sam: hladno predjelo - riba (brancin) sa špinatom i paprikom u umaku od carryia u kombinaciji sa lososom i mahunarkama. Za glavno jelo – biftek punjen guščjom jetrom i omotom od blitve u kombinaciji s rižotom od šumskih gljiva i raguom od povrća. Desert je bio dosta lagan, muss od bijele čokolade s malinama i jednim žličnikom od breskve.»
RSE: Da li ste se sami prijavili za natjecanje ili tko vas je prijavio?
Hruban: Pa, prijavio me Hrvatski kuharski savez budući da sam ja član hrvatske nacionalne kulinarske reprezentacije koja broji 12 članova, a s obzirom da sam lani u nizu natjecanja u Hrvatskoj osvojio 'kristalnu kuhaču' , a to znači 'Hrvatski kup', izbornik Ognjenović me je odabrao da prezentiram Hrvatsku na medjunarodnom natjecanju u Beogradu.
RSE: Velika titula....?
Hruban: Pa da, jest Balkan Culinary Cup 'Zlatni kuhar Balkana'!
RSE: Hrvatska baš ne voli da je ubrajaju u Balkan?!
Hurban: Haha...ne voli, da. Al' mislim, bože moj, takva je regija i ne možemo mi pobjeći od toga. Znam da se to ne voli i da je svima mrsko, al' ne možemo mi pobjeć od toga.
Sudjelovao je Tomislav prošlih godina s hrvatskom kuharskom reprezentacijom i na natjecanjima u Parizu, Welsu, a ljubav prema kuhanju spoznao je još u djetinjstvu, u gostionici svoga djeda Branka u Velikoj Gorici:
«Kao mali sam se uvijek igrao u kuhinji s tim tavama, loncima... Sjećam se da je jednom prilikom s mamom i tatom ušao u kuhinju nekakav čovjek u bijeloj uniformi, a ja sam baš sjedio na stolu i taman si na stroj za pomfrit rezao krumpir i pekao ga u fritezi. Sjedim ja tako i jedem, imao sam možda 7 godina, nemam pojma da je to inspektor, a on me pogladi po glavi i kaže 'e, dečko, znaš, pa ti sad tu ne bi baš smio biti...' Gledam ja njega i mislim 'pa, ko si sad ti da meni govoriš da ja u svojoj kuhinji nemrem bit' ...'
Hruban ističe da se Hrvatska i zemlje u regiji mogu pohvaliti raznolikom kuhinjom, ali prije svega vrlo, vrlo kvalitetnim namirnicama:
«Kad udjete vani u nekakvu prodavaonicu ili na plac, svejedno, i pomirišete rajčicu, jednostavno, ona nema taj miris rajčice, tako da kod nas još uvijek to postoji, još uvijek je rajčica-rajčica, paprika miriše na papriku, još uvijek ima svoj miris, tako da je to kod nas još uvijek veliki plus.»
Tomislav je oženjen, ima trogodišnjeg sina i mjesec i pol staru kćerkicu. Na pitanje tko kuha kod njega doma, odgovara:
"Pa, iskreno ću reći, tu palicu je preuzela –žena."
RSE: A kako je kuhat 'zlatnom kuharu', da li prigovarate?
Hruban: Pa ne smijem prigovarat, inače ću ostat gladan, hahaha.
„Nemam puno vremena, baš smo u gužvi s tanjurima, pripremamo večeru za oko 200 maturanta“, kazao nam je.
Titule, kaže, nije još ni svjestan iako ju je dobro proslavio i u Beogradu, a i proteklih dana u Zagrebu:
«Prvi put sam bio u Beogradu i stvarno mi je bilo odlično! Primili su nas stvarno široke ruke i častili nas gdje god su stigli. Imali smo organiziranu večeru u jednom restoranu na samom Dunavu. To je jedna terasa, na samom pontonu i kad prodje brod sve se od valova zaljulja, zaista prekrasan ambijent. Kad je u subotu završilo natjecanje i svi se okupili odmah je tu bila i muzika, pjevalo se za stolom... Moram priznat da se već dugo nisam tako lijepo proveo k'o tamo.»
U vrlo oštroj konkurenciji kuhara iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Grčke, Turske, Crne Gore, Rumunjske i Cipra upravo je 29-godišnji Tomo Hruban iz Velike Gorice kraj Zagreba odnio laskavu titulu:
«U svega 90 minuta trebalo je pripremiti kompletan objed, završio sam 2 minute prije roka, a pripremao sam: hladno predjelo - riba (brancin) sa špinatom i paprikom u umaku od carryia u kombinaciji sa lososom i mahunarkama. Za glavno jelo – biftek punjen guščjom jetrom i omotom od blitve u kombinaciji s rižotom od šumskih gljiva i raguom od povrća. Desert je bio dosta lagan, muss od bijele čokolade s malinama i jednim žličnikom od breskve.»
RSE: Da li ste se sami prijavili za natjecanje ili tko vas je prijavio?
Hruban: Pa, prijavio me Hrvatski kuharski savez budući da sam ja član hrvatske nacionalne kulinarske reprezentacije koja broji 12 članova, a s obzirom da sam lani u nizu natjecanja u Hrvatskoj osvojio 'kristalnu kuhaču' , a to znači 'Hrvatski kup', izbornik Ognjenović me je odabrao da prezentiram Hrvatsku na medjunarodnom natjecanju u Beogradu.
RSE: Velika titula....?
Hruban: Pa da, jest Balkan Culinary Cup 'Zlatni kuhar Balkana'!
RSE: Hrvatska baš ne voli da je ubrajaju u Balkan?!
Hurban: Haha...ne voli, da. Al' mislim, bože moj, takva je regija i ne možemo mi pobjeći od toga. Znam da se to ne voli i da je svima mrsko, al' ne možemo mi pobjeć od toga.
Sudjelovao je Tomislav prošlih godina s hrvatskom kuharskom reprezentacijom i na natjecanjima u Parizu, Welsu, a ljubav prema kuhanju spoznao je još u djetinjstvu, u gostionici svoga djeda Branka u Velikoj Gorici:
«Kao mali sam se uvijek igrao u kuhinji s tim tavama, loncima... Sjećam se da je jednom prilikom s mamom i tatom ušao u kuhinju nekakav čovjek u bijeloj uniformi, a ja sam baš sjedio na stolu i taman si na stroj za pomfrit rezao krumpir i pekao ga u fritezi. Sjedim ja tako i jedem, imao sam možda 7 godina, nemam pojma da je to inspektor, a on me pogladi po glavi i kaže 'e, dečko, znaš, pa ti sad tu ne bi baš smio biti...' Gledam ja njega i mislim 'pa, ko si sad ti da meni govoriš da ja u svojoj kuhinji nemrem bit' ...'
Hruban ističe da se Hrvatska i zemlje u regiji mogu pohvaliti raznolikom kuhinjom, ali prije svega vrlo, vrlo kvalitetnim namirnicama:
«Kad udjete vani u nekakvu prodavaonicu ili na plac, svejedno, i pomirišete rajčicu, jednostavno, ona nema taj miris rajčice, tako da kod nas još uvijek to postoji, još uvijek je rajčica-rajčica, paprika miriše na papriku, još uvijek ima svoj miris, tako da je to kod nas još uvijek veliki plus.»
Tomislav je oženjen, ima trogodišnjeg sina i mjesec i pol staru kćerkicu. Na pitanje tko kuha kod njega doma, odgovara:
"Pa, iskreno ću reći, tu palicu je preuzela –žena."
RSE: A kako je kuhat 'zlatnom kuharu', da li prigovarate?
Hruban: Pa ne smijem prigovarat, inače ću ostat gladan, hahaha.