Njegoš Tomić, sin poginulog borca Vojske Republike Srpske iz Višegrada, već sedam dana štrajkuje glađu u banjalučkom parku Mladen Stojanović. Na to se odlučio nakon višegodišnje potrage za poslom. Prije četiri dana mu se priključila i kćerka poginulog borca iz Prijedora Danijela Sedlar koja, takođe, traži posao, te stambeno zbrinjavanje za svoju porodicu. Od štrajka i dalje ne odustaju, iako ih je u utorak posjetio i entitetski resorni ministar Milenko Savanović.
Kap koja je prelila čašu i nagnala Njegoša Tomića da spava i gladuje ispod šatora u Banjaluci bilo je zapošljavanje 20 radnika u višegradskoj hidrocentrali. Među zaposlenima, tvrdi Njegoš, nema niti jednog djeteta poginulog borca.
Petnaest godina je na Zavodu za zapošljavanje i tvrdi da od protesta neće odustati dok se njegov problem ne riješi.
Po profesiji je ugostitelj-turizmolog, otac dvoje djece i do sada se snalazio na sve načine da zaradi da prehrani porodicu. No, posao nije uspio naći iako se prijavljivao na razne konkurse.
Tomić priča kako se prijavljivao za čistača plutajućeg otpada, za mjesto čuvara, pa i za mjesto čistačice, no nije bilo sluha za njegovu priču...
"Mene je nepravda natjerala da dođem ovdje. Mnoštvo djece ima koja su izgubila i po dva roditelja i nemaju nikakva prava na rad, to je žalosno i tužno da kolektivno ne postoji pravda za djecu poginulih boraca VRS", kaže Njegoš govoreći kako i gladovanje već uzima svoj danak.
"Ne osjećam se baš najbolje. U nedjelju su dolazili iz Hitne pomoći. Ustanovili su da mi je stanje pogoršano. Suočavam se sa malaksalošću i nesvjesticom, sve je loše osim šećera u krvi… ali, nastavljam dalje, šta da radim", iskreno će Njegoš Tomić.
Mlada Prijedorčanka Danijela Sedlar ne štrajkuje glađu, ali je odlučila da u parku pod šatorom bude sve dok ne dobije bilo kakav posao. Kroz suze je pričala i kako se uzaludno bori za bilo kakvo stambeno zbrinjavanje.
"Nas male ljude niko nije pitao 'hoćete li vi ići u rat…". Tjerali su da idemo. Oni koji su bili pametni, otišli su i danas imaju svakakve privilegije. Mi ovdje nemamo nikakva prava. Poslije 25 godina od rata smatram da je sramota za jednu državu da nemamo prava, ne samo ja, već mnogo porodica koje su, možda, i u goroj situaciji od mene. Suze su mi jednostavno krenule, jer osjećam da je to i moja borba, borba za sve nas, jer hoću napokon da se ispune naša prava, ono što nas sleduje! Dosta više laži, lažnog moralisanja ili barem neka prestanu pričat' da mi imamo prava. Nemamo prava, ljudi, nemamo!", navodi Danijela Sedlar.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Milenko Savanović, pokušao je Danijelu i Njegoša odgovoriti od štrajka. Dok im je iza šatora govorio o problemu silnog stranačkog zapošljavanja, te spomenuo i pokoji konkurs koji će biti objavljeni za koji mjesec, pred kamerama je pričao drugačije.
"Žao mi je što na ovaj način Njegoš i ova djevojka iskazuju potrebu za zapošljavanjem. Ovo nije način rješavanja i tu treba da se rade sistematska rješenja u smislu da se u saradnji sa lokalnim zajednicama, Ministarstvom i Vladom RS definišu prioriteti i da se, u skladu sa prioritetima, ti ljudi dalje zapošljavaju tamo gdje ima mogućnosti. Pojedinačno zapošljavanje otvara jedan proces koji bi bio nezaustavljiv u smislu određenih uslovljavanja, a to nije dobro", poručio je ministar Savanović.
Savanović je nakon posjete sjeo u skupocjenu ministarsku crnu škodu "superb" u kojoj su ga vozači odvezli dalje. Njegoš i Danijela odlučili su da ostanu ispod šatora na kome piše "Štrajk glađu ako treba i do smrti". Nisu povjerovali u ministrova obećanja niti će, kako navode, dok ne dobiju konkretna obećanja crno na bijelo.
Njegoš Tomić je pred početak štrajka glađu boračkim organizacijama i predsjedniku RS Miloradu Dodiku uputio pisma kritike u kojima je pisao o izostanku reakcije na nepotizam i zapošljavanje bez konkursa koja mimoilaze boračku populaciju.
"Ali ste zato bez imalo stida ostali 'gluhi i slijepi' na činjenicu da su vaše partijske kolege i ministri, među kojima prednjači predsjednica Vlade gospođa Cvijanović pozapošljavali svoju rođenu djecu na državne 'jasle', dok sam ja, dijete poginulog borca i otac dvoje maloljetne djece, nezaposlen, bez bilo kakvih mjesečnih novčanih prihoda i bez sata radnog staža već 15 godina", pisao je, između ostalog, Tomić Dodiku.
