„Povratak propagande na velika vrata“, „Medijski rat u Bosni i Hercegovini“, „Četvrta sila“ - samo su neki od novinskih naslova koji se mogu vidjeti ovih dana. Odnose se uglavnom na rad javnih emitera u Bosni i Hercegovini, prije svega RTRS-a i FTV-a.
Medijski stručnjaci smatraju da zategnuti odnosi ove dvije medijske kuće, koje bi morale biti na usluzi svim građanima, datiraju još od pada takozvanog aprilskog paketa ustavnih promjena prije skoro četiri godine, ali da su ovih dana kulminirali, što je najočitije u njihovim informativnim programima.
Bosna i Hercegovina podijeljena zemlja, sa teškom postizbornom krizom iz koje nema naznaka da će uskoro izaći, ovih dana dijeli se još više i strašnije i to preko medija, onih koji su označeni kao javni servisi na usluzi svim građanima, makar tako piše. Ono što analitičari zovu bosanskohercegovačkim medijskim ratom u praksi otprilike izgleda ovako:
„Medijska haranga se nastavlja. Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara RS Dragan Jerinić i sinoćnjoj emisiji 60 minuta vidio je otvoreni poziv na linč i likvidaciju predsjednika tog entiteta Milorada Dodika.“
Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik
„A Dnevnik FTV sinoć je pretvoren u intervju sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a. Emitovan je prilog koji je poslužio kao šlagvort za Lagumdžijin nastup kojim je popunjen Dnevnik FTV-a.“
Ovo su samo djelovi nekih najava u centralnim informativativnim emisijama entitetskih televizija. Odnosi su se dodatno zaoštrili prije dvadesetak dana kada je RTRS objavio priču o medijskom reketiranju čiji su glavni akteri navodno neki od urednika sa FTV-a. A onda su tv gledaoci dobili stalne rubrike i jednog i drugog emitera posvećene onima iz drugog entiteta.
Ostaje nejasno zbog čega bi gledaocima trebala da bude vijest njihovo neslaganje u prije svega slaganju postizbornih kockica u BiH. Ipak i jedni i drugi tvrde da medijskog rata nema, te da na njihov rad nema apsolutno nikakvog političkog uticaja.
„FTV nije ni pokrenula taj, kako ga nazivaju, medijski rat, niti ja vidim medijski rat. Ja zapravo vidim harangu koja dolazi iz dijela medija iz RS. Podsjetiću da je sve krenulo od faksimila, i to falsifikovanog, i optužbi za uzimanje mita. Ono što mi trenutno ne možemo raspoznati jeste cilj, odnosno cijela pozadina te harange“, kaže odgovorni urednik TV programa na FTV Željko Tica.
„Ako postoji bilo kakva vrsta neslaganja, onda je to jedna vrsta agresije koja je od strane FTV nepune četiri godine traje prema RTRS. Za rat, kao i za ljubav, potrebne su dvije strane, a u ratu RTR sigurno nije učestvovala“, rekla je direktorica RTRS-a Mira Lolić.
Trpi profesija
Analitičari će ipak reći malo drugačije. Riječ je, navode, o instrumentalizaciji javnih medija. RTRS odavno važi za televiziju Milorada Dodika, a federalna televizija sve češće i više pokazuje da je televizija lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije.
„Rat između federalnih i republičko-srpskih medija počiva na najjednostavnijoj mogućoj matrici: opravdati poteze vlastitog političkog vođe za kojeg smo se opredijelili i unutar tog opravdavanja iskorstiti što veći broj stereotipa koji trebaju da se ukucaju u glave gledateljstva, odnosno čitateljstva“, navodi profesor Enver Kazaz.
U osnovi svega je borba za političke pozicije u organizovanju vlasti u BiH. U radu javnih emitera očigledan je regres i oni su se vratili u poziciju jakih političkih servisa, kaže profesor Nerzuk Ćurak.
„Pretpostavljam da bi uspješno konstituirana vlast koja bi zadovoljila sve smanjila i ove elemente bukvalnog medijskog rata kojeg vidimo. A ako do toga ne dođe, a velike su šanse da ne dođe, onda će se nastaviti produkcija dezinformiranja, a obični narod će misliti ustvari da dobija informacije“, upozorava Ćurak.
Iskustva novinarskog djelovanja sa početka devedesetih godina kao da nisu imala nikakvog uticaja, iz njih skoro da ništa nije naučeno, smatraju stručnjaci. Novinari ponovo postaju društveno politički “ratnici”, a propagandi su vrata širom otvorena.
„Bojim se da je već pomalo kasno da se iz tog bukvalno medijskog rata treško možemo vratiti bez ozbiljnijih posljedica. Ozbiljnije posljedice su još dublje zaoštravanje, još gore optužbe koje će se pojavljivati, još teži rječnik u kojem se koriste izrazi novi Milošević, ustaše, fašisti, nacionalisti, nacisti. Samo čekam da počnemo da se gađamo još i nekim rasističkim izjavama“, kazao je on.
Najviše trpi profesija, novinarski standardi potpuno su pogaženi.
„I na bazi političkih ciljeva jedne i druge strane montiraju se afere, izmišljaju se kriminal, korupcija itd. Dakle, bojim su da su zaista javni emiteri potpuno odstupili od svoje izvorne misije“, kaže generalna tajnica udruženja BH novinari Borka Rudić.
Posljedica svega je dalja polarizacija na tri etnička prostora u BiH koja se potpuno udaljavaju. Profesor Enver Kazaz podsjeća da se ovakvim djelovanjem medija gube svakim mogući vrijednosni kriterij.
„Ako se izgube profesionalni standardi u medijima, onda se gube profesionalni standardi i u svim drugim djelatnostima. Najjednostavnije rečeno - dolazimo do klišetiziranog mišljenja gdje nije bitno kako ja obavljam posao, nego je strašno važno za koga ja obavljam posao“, rekao je Kazaz.
Medijski stručnjaci smatraju da zategnuti odnosi ove dvije medijske kuće, koje bi morale biti na usluzi svim građanima, datiraju još od pada takozvanog aprilskog paketa ustavnih promjena prije skoro četiri godine, ali da su ovih dana kulminirali, što je najočitije u njihovim informativnim programima.
Bosna i Hercegovina podijeljena zemlja, sa teškom postizbornom krizom iz koje nema naznaka da će uskoro izaći, ovih dana dijeli se još više i strašnije i to preko medija, onih koji su označeni kao javni servisi na usluzi svim građanima, makar tako piše. Ono što analitičari zovu bosanskohercegovačkim medijskim ratom u praksi otprilike izgleda ovako:
„Medijska haranga se nastavlja. Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara RS Dragan Jerinić i sinoćnjoj emisiji 60 minuta vidio je otvoreni poziv na linč i likvidaciju predsjednika tog entiteta Milorada Dodika.“
„A Dnevnik FTV sinoć je pretvoren u intervju sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a. Emitovan je prilog koji je poslužio kao šlagvort za Lagumdžijin nastup kojim je popunjen Dnevnik FTV-a.“
Ovo su samo djelovi nekih najava u centralnim informativativnim emisijama entitetskih televizija. Odnosi su se dodatno zaoštrili prije dvadesetak dana kada je RTRS objavio priču o medijskom reketiranju čiji su glavni akteri navodno neki od urednika sa FTV-a. A onda su tv gledaoci dobili stalne rubrike i jednog i drugog emitera posvećene onima iz drugog entiteta.
Ostaje nejasno zbog čega bi gledaocima trebala da bude vijest njihovo neslaganje u prije svega slaganju postizbornih kockica u BiH. Ipak i jedni i drugi tvrde da medijskog rata nema, te da na njihov rad nema apsolutno nikakvog političkog uticaja.
„FTV nije ni pokrenula taj, kako ga nazivaju, medijski rat, niti ja vidim medijski rat. Ja zapravo vidim harangu koja dolazi iz dijela medija iz RS. Podsjetiću da je sve krenulo od faksimila, i to falsifikovanog, i optužbi za uzimanje mita. Ono što mi trenutno ne možemo raspoznati jeste cilj, odnosno cijela pozadina te harange“, kaže odgovorni urednik TV programa na FTV Željko Tica.
„Ako postoji bilo kakva vrsta neslaganja, onda je to jedna vrsta agresije koja je od strane FTV nepune četiri godine traje prema RTRS. Za rat, kao i za ljubav, potrebne su dvije strane, a u ratu RTR sigurno nije učestvovala“, rekla je direktorica RTRS-a Mira Lolić.
Trpi profesija
Analitičari će ipak reći malo drugačije. Riječ je, navode, o instrumentalizaciji javnih medija. RTRS odavno važi za televiziju Milorada Dodika, a federalna televizija sve češće i više pokazuje da je televizija lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije.
„Rat između federalnih i republičko-srpskih medija počiva na najjednostavnijoj mogućoj matrici: opravdati poteze vlastitog političkog vođe za kojeg smo se opredijelili i unutar tog opravdavanja iskorstiti što veći broj stereotipa koji trebaju da se ukucaju u glave gledateljstva, odnosno čitateljstva“, navodi profesor Enver Kazaz.
Ćurak: Pretpostavljam da bi uspješno konstituirana vlast koja bi zadovoljila sve smanjila i ove elemente bukvalnog medijskog rata kojeg vidimo.
U osnovi svega je borba za političke pozicije u organizovanju vlasti u BiH. U radu javnih emitera očigledan je regres i oni su se vratili u poziciju jakih političkih servisa, kaže profesor Nerzuk Ćurak.
„Pretpostavljam da bi uspješno konstituirana vlast koja bi zadovoljila sve smanjila i ove elemente bukvalnog medijskog rata kojeg vidimo. A ako do toga ne dođe, a velike su šanse da ne dođe, onda će se nastaviti produkcija dezinformiranja, a obični narod će misliti ustvari da dobija informacije“, upozorava Ćurak.
Iskustva novinarskog djelovanja sa početka devedesetih godina kao da nisu imala nikakvog uticaja, iz njih skoro da ništa nije naučeno, smatraju stručnjaci. Novinari ponovo postaju društveno politički “ratnici”, a propagandi su vrata širom otvorena.
„Bojim se da je već pomalo kasno da se iz tog bukvalno medijskog rata treško možemo vratiti bez ozbiljnijih posljedica. Ozbiljnije posljedice su još dublje zaoštravanje, još gore optužbe koje će se pojavljivati, još teži rječnik u kojem se koriste izrazi novi Milošević, ustaše, fašisti, nacionalisti, nacisti. Samo čekam da počnemo da se gađamo još i nekim rasističkim izjavama“, kazao je on.
Najviše trpi profesija, novinarski standardi potpuno su pogaženi.
„I na bazi političkih ciljeva jedne i druge strane montiraju se afere, izmišljaju se kriminal, korupcija itd. Dakle, bojim su da su zaista javni emiteri potpuno odstupili od svoje izvorne misije“, kaže generalna tajnica udruženja BH novinari Borka Rudić.
Posljedica svega je dalja polarizacija na tri etnička prostora u BiH koja se potpuno udaljavaju. Profesor Enver Kazaz podsjeća da se ovakvim djelovanjem medija gube svakim mogući vrijednosni kriterij.
„Ako se izgube profesionalni standardi u medijima, onda se gube profesionalni standardi i u svim drugim djelatnostima. Najjednostavnije rečeno - dolazimo do klišetiziranog mišljenja gdje nije bitno kako ja obavljam posao, nego je strašno važno za koga ja obavljam posao“, rekao je Kazaz.
