Tešanj: Otpremninom do uspješnog privatnog biznisa

Kada su bivšim pripadnicima Oružanih snaga BiH prije deset godina podijeljene otpremnine od 5.000 eura jedan od njih odlučio je novac uložiti u privatni biznis. Uzgoj gljiva učinio mu se kao dobro rješenje.

Bivši pripadnik Oružanih snaga BiH Fahir Hasanić iz sela Šije, u opštini Tešanj, svoju otpremninu iskoristio je na pravi način.

Kada je iz hobija nabavio dvije vreće sa kompostom i počeo da uzgaja gljive, bivši profesionalni vojnik nije ni slutio da će deset godina kasnije razmišljati o izgradnji objekta za modernu proizvodnju gljiva, vrijednog oko milion i po eura.

“Igrom slučaja, 2002. godine sam napustio Oružane snage i sa 10.000 maraka, koje sam dobio kao otpremninu, od svog hobija pokušao sam da napravim neki posao od kojeg mogu živjeti”, priča Hasanić.

U posljednjih deset godina Hasanić je postao najveći proizvođač gljiva u BiH. U preduzeću je zaokružen cijeli proces - od uzgoja do pakiranja. Na domaćem tržištu mjesečno završi 60 tona šampinjona i 10 tona bukovača, proizvedenih na Hasanićevom imanju:

“U početku, 2008. godine smo izvozili nešto prerađenih gljiva za Njemačku i zbog nedovoljnih količina smo morali prestati, nismo imali dovoljne količine gljive. Poslije toga smo se bazirali na domaće tržište i svu gljivu plasiramo u svježem stanju našim tržnim centrima. Uglavnom snabdjevamo sve veće tržne centre u BiH”, navodi Hasanić.

U preduzeću je zaposleno četrdesetak radnika. Više od polovine zaposlenih su žene, koje posebno u ruralnim područjima veoma teško pronalaze posao. Jedna od njih je i Ajka Krličević:

“Nisam prije nigdje radila, a tri godine je kako radim ovdje. Snalazim se dobro.”

Senaid Alić također radi u ovom preduzeću. Kaže posao nije nimalo lagan:

„Proizvodnja gljiva nije nimalo lahak posao. Treba puno truda, rada, treba uložiti sve od sebe da bi uspio u radu.“

Kvalitet i edukacija

Proizvodnju gljiva nadgledaju mladi stručnjaci. Emina Mulaomerović je inžinjerka poljoprivrede koja ovdje radi od avgusta prošle godine. Na posao dolazi iz susjednog Maglaja:

“Nisam bila zainteresovana za društvene nauke, i onda sam razmišljala šta da upišem. Poljoprivreda mi se činila kao izazovna grana - i, eto, to sam upisala.”

Prilikom uzgoja gljiva kvalitet i ispravnost moraju biti na prvom mjestu, kaže Mulaomerović. Vrlo je važna i edukacija jer se u proizvodnji gljiva moraju pratiti svjetski trendovi:

“Iz tog razloga naša firma je u oktobru prošle godine izvršila certifikaciju HACCP sistema i ISO standarda. Prije toga naši zaposleni su morali da prolaze razne obuke, neke koje su vršene ovdje, a zatim i neke koje su vršene u inostranstvu.”

“Prvo i osnovno je što nema adekvatne obuke, znači nema školovanja, nema kurseva vezano za proizvodnju gljiva. I mi smo u početku imali isti problem - vidiš, čuje da negdje ima proizvodnja gljiva, ali dok nismo otišli na obuku, i dok nismo prošli seminare za proizvodnju gljiva, nismo imali rezultate“, kaže Fahir Hasanić, vlasnik Bio-ŠampTešanj.

Zbog kratkog roka trajanja, proizvođači gljiva u BiH nemaju, kao ostali poljoprivrednici, problema sa uvozom, odnosno konkurentnošću na domaćem tržištu. Poput ostalih zemljoradnika su, međutim, nezadovoljni visinom poticaja.

“Položaj kao i svih poljoprivrednika u BiH - prilično težak, loš što se tiče poticaja. Imamo prilično dobru saradnju sa Kantonalnim ministarstvom poljoprivrede, imamo i neke poticaje, ali oni su trenutno za ovu proizvodnju minimalni - pogotovo kad se uzme u obzir da u zemljama u okruženju i u kantonima koji nas okružuju imaju po četiri do pet puta veći poticaj po toni komposta u odnosu na ZDK”, zaključuje Hasanić.