Nakon što su još kao djeca savladali tehnike jahanja, grupa mladih zaljubljenika u jahački sport i konje odlučila je pokrenuti vlastiti biznis. Okupljeni u konjičko-rekreativni centar Pegasos, ovi mladi ljudi kupili su zemljišnu parcelu nedaleko od Sarajeva, te izgradili štale za četvoronožne ljubimce, kao i potrebne prateće objekte.
U centru su posebno ponosni na terapijsko jahanje koje daje odlične rezultate pri liječenju određenih bolesti. Koordinatorica programa u centru Pegasos, Tanja Đozo za RSE priča kako je sve počelo.
„Centar je započet kao centar za terapijsko jahanje. To je bila ideja koja nas je vodila kroz ovo. Svi ostali programi su formirani ustvari samo radi podrške tom programu terapijskog jahanja, jer je samo održavanje konja, njihov trening, instruktori i sve ono što zahtijeva jedan takav profesionalni program jako skupo i ne bi ga bilo moguće održavati bez ovih dodatnih aktivnosti koje mi radimo“, navodi Đozo.
Danas se mogu pohvaliti šarolikom ponudom u kojoj ima za svakoga ponešto.
„Mi sada nudimo i rekreativno jahanje, i školu jahanja i jahanje u prirodi, i sportsko jahanje za one koji žele da se tome posvete aktivnije i koji žele da se takmiče u jahačkom sportu. Nudimo zimske i ljetne kampove koji su napravljeni kao škole skijanja zimi, uz školu jahanja i planinarstva, a ljeti je to škola jahanja, uz planinarenje, sportsko penjanje.“
No, ono što je svakako primarna svrha ovog Centra jeste terapijsko jahanje, koje daje odlične rezultate prilikom liječenja određenih bolesti. U Centru radi jedina za sada u BiH licencirana instruktorica terapijskog jahanja, Senada Muratović.
„Instruktor terapijskog jahanja koristi konja da kroz neke sportske elemente postigne neke terapijske beneficije. U odnosu na to, hipoterapija je malo profesionalnija jer je izvodi fizioterapeut. U hipoterapiji djeca već sa dvije godine mogu da počinju da jašu. Gornja dobna granica mislim da ne postoji. Različiti problemi, psihički, emotivni, kognitivni ili fizički, mogu se ublažiti, a neki čak i potpuno anulirati uz pomoć terapijskog jahanja i hipoterapije.“
Slučajno došla, namjerno ostala
Senada tvrdi kako građani koji imaju određenih zdravstvenih poteškoća odlično znaju mogućnosti oporavka uz pomoć terapijskog jahanja.
„Ono što nas sve redom žalosti jeste to što je ostatak bh. društva, pa i vlasti, normalno, dosta gluh na potrebe jedne zemlje za programom kao što je terapijsko jahanje. Taj kompletan potencijal koji Bosna i Hercegovina ima, i u ljudstvu i u konjičkim klubovima i u našim autohtonim pasminama, ostaje jednostavno neiskorišten samo zbog toga što nedostaje informisanosti i malo volje.“
Konji u centru "Pegasos"
U Centar Pegasos svakodnevno dolaze novi mladi ljudi. Edin Hanić odustao je od drugih sportova kojima se ranije bavio, kako bi se u potpunosti posvetio konjima.
„Moja ljubav je potekla sasvim slučajno. Ja sam se prije bavio skijanjem, a pošto je moj brat već odavno u ovom sportu i radi u ovom klubu, pozvao me da se priključim jednom od kampova, bio je to zimski kamp. Pitao me da li želim da probam jahanje. Probao sam i tad je sve 'puklo'. Od tad svaki dan punom parom jašem“, kaže Hanić.
Slučajno došla, a namjerno ostala - kroz smjeh nam priča još jedna mlada Sarajka, koja se, kako kaže, zaljubila u konje i jahački sport. Mirela Bičić jednostavno uživa u Centru.
„Ja radim sa djecom sa posebnim potrebama i imali smo jedan projekat terapijskog jahanja. To je bila moja 'ulaznica' za životinjski svijet, za konje, jer strašno puno volim konje. Nikad nisam imala priliku da jašem, da budem u blizini konja. Puno je drugačije biti u blizini planinskih konja, konja koji nisu dresirani i ovih naših konja. Došla sam ovdje, sjela na konja i – zaljubila se u njih. Nakon toga više ništa nije bilo bitno. Bitna je bila samo ta životinja od četiristo kilograma, ja i trener koji nam pokazuje kako da kontrolišem ja konja, kako on da sluša mene.“
