Video: Eko-selo pored Sarajeva, oktobar 2011.
Aida Đugum
Organska proizvodnja u BiH je na samom početku, a to pokazuje i činjenica da Bosanci i Hercegovci izjednačavaju organsku hranu sa tradicionalnom, što nije isto, kažu stručnjaci. Ipak, iako je u povoju, pojedini farmeri uspevaju da zarade za život od proizvodnje organske hrane.
Čuvene izreke „zdravlje na usta ulazi” svjesni su Bosanci i Hercegovci. Onoliko koliko im budžet dozvoljava, toliko i konzumiraju zdravu i na prirodan način proizvedenu hranu. A o organskoj hrani kažu:
„To je prava stvar. Ja prvi rijetko gledam šta kupujem. Kupujem vjerovatno ono što je jeftinije.”
„Kupujem koliko mogu. Mislim da je bolja od fabričke sa puno hemije u sebi. Jeste kvalitetnija, ali je i skuplja.”
„Skuplja, zdravija, ali ja imam svoj vrt, tako da dosta toga proizvedem sama.”
Sve prednosti zdrave i na tradicionalan način napravljene hrane uočava i magistar Dževad Abazović iz Olova, koji je i sam pravi na svom porodičnom imanju.
„Šta bi dali pametni i radni ljudi da imaju ovo što mi imamo. Ali danas je nauka rekla da ne možemo odvojiti hranu i zdravlje. Šta ima u ovoj mojoj turšiji koja je stara tri godine? Lijepa pojesti. Zdrava. Daje snagu i vitalnost čovjeku. Minerala i vitamina, provitamina. Ovaj moj pekmez je za mene izuzetno vrijedan, ali u sistemu vrijednosti na tržištu i u glavama nesvjesnih ljudi taj moj pekmez ne vrijedi. Međutim, ako krenemo kao civilizirani svijet, e onda ćemo doživjeti da će nam u Austriji plaćati kilogram ovog pekmeza 20 eura”, kaže Dževad Abazović.
Iako je trend proizvodnje organske hrane prisutan i u BiH, Bosanci i Hercegovci izjednačavaju organski hranu sa onom koja je uzgajana na tradicionalan način, što je greška, kaže profesorica Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, Aleksandra Nikolić.
„Organska poljoprivreda je sve, samo nije tradicionalna. To je potpuno moderni pristup i novi način proizvodnje hrane. Način gdje vodite računa o svom kupcu da ga ne ubijete. Vodite računa o svojoj životinji da ona bude sretna na toj farmi. Vodite računa da ne uništite biljke koje su tu kod vas. Da ne otrujete vodu, da je imate i za sljedeće generacije. Problem razvoja organske poljoprivrede je upravo u tome što ljudi ne shvataju taj dio”, pojašnjava Aleksandra Nikolić.
Farmeri nespremni
Profesorica Nikolić tvrdi da u Bosni i Hercegovini ne postoji farmer koji se samostalno organizovano, da se bez pomoći sa strane bavi organskom proizvodnjom. Ona smatra da bosanskohercegovački farmeri još na to nisu spremni:
„Nisu spremni da ulažu toliko napora da uspostave jednu takvu organizaciju na svojoj farmi i vrlo često ne vide svrhu takvog jednog dodatnog angažmana ako im se ne garantuje tržište. U principu, svi koji počinju da se bave organskom proizvodnjom, ne počinju to raditi toliko iz želje da bi sačuvali okoliš, nego zato što im se kroz različite vrste razvojnih projekata pruža pomoć da plasiraju svoje proizvode na strana tržišta. Čim nemate u potpunosti jasnu odanost proizvođača prema takvom načinu proizvodnje, onda ti proizvođači u stvari i ne shvataju koliko je ta proizvodnja zahtjevna.”
A vrijednost koju organska hrana ima za zdravlje ljudi je neupitna, kaže nutricionsta Sabina Serdarević.
„Najveća vrijednost te organske hrane je baš u tome što ne sadrži insekticide i pesticide. Osim toga, ona se uzgaja na prirodan način, tako da poštuje princip smjene godišnjih doba i uzgaja se u kontaktu sa zdravim tlom, zdravom vodom i suncem kojem je izložena. Sa te strane može da sadržava i nešto veće količine C vitamina i antiokisdanata, te ja na neki način i ukusnija od hrane uzgajane na konvencionalan način”, navodi Sabina Serdarević.
U zemljama Evropske uniji velika prednost se daje organskoj proizvodnji. U pojedinim zemljama od 10 do 15 posto ukupno zasađene površine ide na organsku proizvodnju. U Bosni i Hercegovini uglavnom razvoj organske proizvodnje zavisi od entuzijazma pojedinca, više nego od nekog strateškog planiranja države. Ne postoji ni precizna statistika koliko se organske hrane izveze iz BiH, kaže Igor Gavran iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
„Zahvaljujući nekim međunarodnim organizacijama postoje međunarodno priznati certifikati, tako da ova proizvodnja može da se plasira na zahtjevna strana tržišta. Ono što je problem u ovoj proizvodnji, kao i u drugoj proizvodnji hrane u BiH, jeste početno ulaganje i početni kapital da se pokrene. Ona se jednostavno teško pronalazi bez podrške nadležnih vlasti”, pojašnjava Igor Gavran.
U Udruženju organskih proizvođača Federacije kažu da se odnos predstavnika vlasti prema organskoj proizvodnji promijenio u odnosu na raniji period. Predsjednik Saveza „Organsko FBiH“, Sead Herceg, kaže da se već deset godina bavi organskom proizvodnjom i od nje živi.
„Organski proizvođač dobije 1.000 KM po aplikaciji za organsku proizvodnju, grupa do 5.000 KM a prerađivač 2.000 KM”, navodi Sead Herceg.
Ekonomista Igor Gavran smatra da je proizvodnja organske hrane postaje sve unosniji posao, a BiH za to ima odličan potencijal.
„BiH, kao jedna od zemalja sa još uvijek velikim područjima bez zagađenja, ima prirodni potencijal puno bolji od razvijenih zemalja. Dok u mnogim zemljama koje proizvode organske proizvode su potrebna velika ulaganja da se neko ranije korišteno zemljište vrati u prvobitno prirodno stanje, u BiH je toliko zapuštenih oranica i poljoprivrednog zemljišta koje se godinama ne koristi, da mi prosto imamo prirodni potencijal da budemo među liderima u organskoj proizvodnji”, zaključuje Gavran.
Aida Đugum
Organska proizvodnja u BiH je na samom početku, a to pokazuje i činjenica da Bosanci i Hercegovci izjednačavaju organsku hranu sa tradicionalnom, što nije isto, kažu stručnjaci. Ipak, iako je u povoju, pojedini farmeri uspevaju da zarade za život od proizvodnje organske hrane.
Čuvene izreke „zdravlje na usta ulazi” svjesni su Bosanci i Hercegovci. Onoliko koliko im budžet dozvoljava, toliko i konzumiraju zdravu i na prirodan način proizvedenu hranu. A o organskoj hrani kažu:
„To je prava stvar. Ja prvi rijetko gledam šta kupujem. Kupujem vjerovatno ono što je jeftinije.”
„Kupujem koliko mogu. Mislim da je bolja od fabričke sa puno hemije u sebi. Jeste kvalitetnija, ali je i skuplja.”
„Skuplja, zdravija, ali ja imam svoj vrt, tako da dosta toga proizvedem sama.”
Sve prednosti zdrave i na tradicionalan način napravljene hrane uočava i magistar Dževad Abazović iz Olova, koji je i sam pravi na svom porodičnom imanju.
„Šta bi dali pametni i radni ljudi da imaju ovo što mi imamo. Ali danas je nauka rekla da ne možemo odvojiti hranu i zdravlje. Šta ima u ovoj mojoj turšiji koja je stara tri godine? Lijepa pojesti. Zdrava. Daje snagu i vitalnost čovjeku. Minerala i vitamina, provitamina. Ovaj moj pekmez je za mene izuzetno vrijedan, ali u sistemu vrijednosti na tržištu i u glavama nesvjesnih ljudi taj moj pekmez ne vrijedi. Međutim, ako krenemo kao civilizirani svijet, e onda ćemo doživjeti da će nam u Austriji plaćati kilogram ovog pekmeza 20 eura”, kaže Dževad Abazović.
Iako je trend proizvodnje organske hrane prisutan i u BiH, Bosanci i Hercegovci izjednačavaju organski hranu sa onom koja je uzgajana na tradicionalan način, što je greška, kaže profesorica Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, Aleksandra Nikolić.
„Organska poljoprivreda je sve, samo nije tradicionalna. To je potpuno moderni pristup i novi način proizvodnje hrane. Način gdje vodite računa o svom kupcu da ga ne ubijete. Vodite računa o svojoj životinji da ona bude sretna na toj farmi. Vodite računa da ne uništite biljke koje su tu kod vas. Da ne otrujete vodu, da je imate i za sljedeće generacije. Problem razvoja organske poljoprivrede je upravo u tome što ljudi ne shvataju taj dio”, pojašnjava Aleksandra Nikolić.
Farmeri nespremni
Profesorica Nikolić tvrdi da u Bosni i Hercegovini ne postoji farmer koji se samostalno organizovano, da se bez pomoći sa strane bavi organskom proizvodnjom. Ona smatra da bosanskohercegovački farmeri još na to nisu spremni:
„Nisu spremni da ulažu toliko napora da uspostave jednu takvu organizaciju na svojoj farmi i vrlo često ne vide svrhu takvog jednog dodatnog angažmana ako im se ne garantuje tržište. U principu, svi koji počinju da se bave organskom proizvodnjom, ne počinju to raditi toliko iz želje da bi sačuvali okoliš, nego zato što im se kroz različite vrste razvojnih projekata pruža pomoć da plasiraju svoje proizvode na strana tržišta. Čim nemate u potpunosti jasnu odanost proizvođača prema takvom načinu proizvodnje, onda ti proizvođači u stvari i ne shvataju koliko je ta proizvodnja zahtjevna.”
A vrijednost koju organska hrana ima za zdravlje ljudi je neupitna, kaže nutricionsta Sabina Serdarević.
„Najveća vrijednost te organske hrane je baš u tome što ne sadrži insekticide i pesticide. Osim toga, ona se uzgaja na prirodan način, tako da poštuje princip smjene godišnjih doba i uzgaja se u kontaktu sa zdravim tlom, zdravom vodom i suncem kojem je izložena. Sa te strane može da sadržava i nešto veće količine C vitamina i antiokisdanata, te ja na neki način i ukusnija od hrane uzgajane na konvencionalan način”, navodi Sabina Serdarević.
U zemljama Evropske uniji velika prednost se daje organskoj proizvodnji. U pojedinim zemljama od 10 do 15 posto ukupno zasađene površine ide na organsku proizvodnju. U Bosni i Hercegovini uglavnom razvoj organske proizvodnje zavisi od entuzijazma pojedinca, više nego od nekog strateškog planiranja države. Ne postoji ni precizna statistika koliko se organske hrane izveze iz BiH, kaže Igor Gavran iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
„Zahvaljujući nekim međunarodnim organizacijama postoje međunarodno priznati certifikati, tako da ova proizvodnja može da se plasira na zahtjevna strana tržišta. Ono što je problem u ovoj proizvodnji, kao i u drugoj proizvodnji hrane u BiH, jeste početno ulaganje i početni kapital da se pokrene. Ona se jednostavno teško pronalazi bez podrške nadležnih vlasti”, pojašnjava Igor Gavran.
U Udruženju organskih proizvođača Federacije kažu da se odnos predstavnika vlasti prema organskoj proizvodnji promijenio u odnosu na raniji period. Predsjednik Saveza „Organsko FBiH“, Sead Herceg, kaže da se već deset godina bavi organskom proizvodnjom i od nje živi.
„Organski proizvođač dobije 1.000 KM po aplikaciji za organsku proizvodnju, grupa do 5.000 KM a prerađivač 2.000 KM”, navodi Sead Herceg.
Ekonomista Igor Gavran smatra da je proizvodnja organske hrane postaje sve unosniji posao, a BiH za to ima odličan potencijal.
„BiH, kao jedna od zemalja sa još uvijek velikim područjima bez zagađenja, ima prirodni potencijal puno bolji od razvijenih zemalja. Dok u mnogim zemljama koje proizvode organske proizvode su potrebna velika ulaganja da se neko ranije korišteno zemljište vrati u prvobitno prirodno stanje, u BiH je toliko zapuštenih oranica i poljoprivrednog zemljišta koje se godinama ne koristi, da mi prosto imamo prirodni potencijal da budemo među liderima u organskoj proizvodnji”, zaključuje Gavran.