Jedan od mladih redatelja koji je pohađao prašku FAMU je rumunjski režiser Nicolae Tanase. Njegov diplomski rad na Akademiji bio je kratki igrani film „Next“, snimljen 2006. Nakon toga snima još nekoliko kratkih igranih filmova od kojih je film „Outrageosu Disco“ u službenoj selekciji Međunarodnog filmskog festivala u Brnu.
Tanase: Svuda je danas teško raditi filmove, posebno u Rumunjskoj jer sredstva stižu samo iz jednog izvora, Rumunjskog nacionalnog filmskog centra. Tamo aplicira mnogo režisera, sa dobrim projektima, ali svota je vrlo mala. Ako imate sreće, dođete do novca, a ako nemate sreće, nema ni novca. To je ono što se trenutno događa u Rumunjskoj.
Jedina šansa za mlade rumunjske režisere je da naprave dobre, studentske kratke filmove i da počnu dobivati nagrade u inozemstvu. Taj publicitet im onda podiže vrijednost i ugled na nacionalnom filmskom fondu i postoji veća šansa da dobiju sredstva za film.
Druga mogućnost je raditi nezavisni film. Nažalost, to nije trend u Rumunjskoj. Malo je takvih filmova i oni su uglavnom projekti mladih režisera. Ipak, to su godišnje tek dva kratka igrana film ili jedan dugometražni . Znači, morate ovisiti o fondu.U tom smislu, nažalost, stvari se nisu mnogo promijenile u zadnjih desetak godina, odnosno do trenutka kada je Fond počeo financirati novi rumunjski film.
Tanase: Njemačka proizvede godišnje 80 dugometražnih igranih filmova. Tamo ima dosta regionalnih fondova. Tu su i nevladine organizacije koje financiraju filmove i pomažu mladim režiserima koji imaju ideje. Oni im pomažu u promociji, ali i prodaji filmova TV stanicama i drugim mrežama. Tako nešto u Rumunjskoj ne postoji. Nema nikakvih izvora, osim nacionalnog fonda. I u stvaralačkom pogledu teško je uspoređivati Rumunjsku s ostatkom Evrope.
Rumunjski film je zapeo u jednom žanru. To je rumunjski „minimalistički film” nastao devedesetih. Sada stvari treba mijenjati. Trebalo bi raditi budžetske filmove, sa drugim tematikama, a ne samo one iz takozvanog rumunjskog društvenog života. U svakom slučaju, budućnost je neizvjesna.
Treba vidjeti da li će novi filmski trend zadovoljiti našu publiku, da li će ići u kina, ili će sve ostati na jednoj sumornoj slici našeg filma. Uspoređujući s Evropom, rekao bih da nas očekuje još dug put, kako u borbi za financiranje filmova, tako i u izražaju, koji mora biti drugačiji od onog kakav je bio prije pet ili deset godina.
RSE: Da li je danas teško raditi filmove u Rumunjskoj?
Tanase: Svuda je danas teško raditi filmove, posebno u Rumunjskoj jer sredstva stižu samo iz jednog izvora, Rumunjskog nacionalnog filmskog centra. Tamo aplicira mnogo režisera, sa dobrim projektima, ali svota je vrlo mala. Ako imate sreće, dođete do novca, a ako nemate sreće, nema ni novca. To je ono što se trenutno događa u Rumunjskoj.
Jedina šansa za mlade rumunjske režisere je da naprave dobre, studentske kratke filmove i da počnu dobivati nagrade u inozemstvu. Taj publicitet im onda podiže vrijednost i ugled na nacionalnom filmskom fondu i postoji veća šansa da dobiju sredstva za film.
Druga mogućnost je raditi nezavisni film. Nažalost, to nije trend u Rumunjskoj. Malo je takvih filmova i oni su uglavnom projekti mladih režisera. Ipak, to su godišnje tek dva kratka igrana film ili jedan dugometražni . Znači, morate ovisiti o fondu.U tom smislu, nažalost, stvari se nisu mnogo promijenile u zadnjih desetak godina, odnosno do trenutka kada je Fond počeo financirati novi rumunjski film.
RSE: Što je sa ostatkom Evrope, kako se u nekim „starim članicama” odnose prema mladim filmskim stvaraocima? Možete li usporediti Vaš položaj i položaj, recimo, nekog mladog njemačkog režisera?
Tanase: Njemačka proizvede godišnje 80 dugometražnih igranih filmova. Tamo ima dosta regionalnih fondova. Tu su i nevladine organizacije koje financiraju filmove i pomažu mladim režiserima koji imaju ideje. Oni im pomažu u promociji, ali i prodaji filmova TV stanicama i drugim mrežama. Tako nešto u Rumunjskoj ne postoji. Nema nikakvih izvora, osim nacionalnog fonda. I u stvaralačkom pogledu teško je uspoređivati Rumunjsku s ostatkom Evrope.
Rumunjski film je zapeo u jednom žanru. To je rumunjski „minimalistički film” nastao devedesetih. Sada stvari treba mijenjati. Trebalo bi raditi budžetske filmove, sa drugim tematikama, a ne samo one iz takozvanog rumunjskog društvenog života. U svakom slučaju, budućnost je neizvjesna.
Treba vidjeti da li će novi filmski trend zadovoljiti našu publiku, da li će ići u kina, ili će sve ostati na jednoj sumornoj slici našeg filma. Uspoređujući s Evropom, rekao bih da nas očekuje još dug put, kako u borbi za financiranje filmova, tako i u izražaju, koji mora biti drugačiji od onog kakav je bio prije pet ili deset godina.