Dva najveća grada u Hrvatskoj - Zagreb i Split - imaju gradonačelnike kakve, kako kažu psiholozi, novinari i sveučilišni profesori, ne zaslužuju, iako su ih birali. Predstavljaju sve ono što gradonačelnici velikih gradova ne bi smjeli biti - bahati populisti, bez pokrića.
Dva najpoznatija gradonačelnika u Hrvatskoj, gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, i splitski, Željko Kerum, o sebi, najčešće govore u trećem licu:
„Bandić je najjednostavniji čovjek u Hrvatskoj. On pokušava, i vidite da mu uspijeva, već četvrti put zaredom, spojiti zagrebljublje - ljubav prema svom voljenom gradu; domoljublje – ljubav prema svojoj domovini i čovjekoljublje. To su tri ishodišne točke na kojima ja polažem sav svoj ispit i svu svoju psihu i fiziku“, kaže Bandić.
Gotovo identično, na kritike odgovara i splitski gradonačelnik Željko Kerum:
„Grad se nikada nije nalazio u boljoj situaciji nego što se nalazi sada jer je na čelu grada gradonačelnik koga je izabrao narod neposredno, gradonačelnik kojemu su na prvom mjestu građani, narod, socijala, brojke koje će da dignu standard ljudi.“
Prvi put za gradonačelnika Zagreba, Milan Bandić je izabran na izborima 2000. godine, kao prvi na listi Račanovih Socijaldemokrata. Dvije godine kasnije, morao je dati ostavku jer je u alkoholiziranom stanju prouzročio manju prometnu nesreću i pobjegao od policije.
No 2005. ponovno pobjeđuje, pa 2009. i, upravo mu teče četvrti mandat. Iako ga mnogi doživljavaju bahatim i oholim, on tvrdi da su mu skromnost i radišnost glavne osobine i ne voli kad mu se spočitne da je nešto propustio:
(Youtube video iz Dnevnika Nove TV)
Pedesetsedmogodišnji zagrebački gradonačelnik porijeklom je iz Hercegovine, općina Grude. Završio je Fakultet političkih Znanosti i 2009. godine se kandidirao i za predsjednika države. Bio je protukandidat stranačkom kolegi, SDP-ovcu Ivi Josipoviću, unatoč drukčijoj stranačkoj odluci, zbog čega je i izbačen iz SDP-a. No, za sebe tvrdi da je u duši i dalje Socijaldemokrat.
Taj bivši član Saveza komunista Jugoslavije voli se slikati s predstavnicima Crkve. Ona ga je podržala i u predsjedničkoj kandidaturi, a Bandić je smatra i jednim od temeljnih stupova u svom odgoju:
„Mama, Franjevci i škola“, kaže.
Kritičari mu zamjeraju da grad stagnira, gospodarski i kulturno, da je u Zagreb unio provincijski duh, a većina javnosti ismijava njegov „hercegovački kajkavski“, koji više liči na Bandićevo ruganje Zagrepčanima, nego li dodvoravanje. Jedna od posjećenijih priča na Youtubeu su i Bandićevi strani jezici, od engleskog do talijanskog:
(Yutube video sa sajta Index.hr)
Ono što mu se mora priznati je upornost. Suludo i smiješno je bilo njegovo padanje i puzanje po snježnom spomeniku u Brčkom, gdje je želio položiti vijenac borcima HVO-a. A mora mu se priznati i sveprisutnost u gradu, čime je i opčinio mnoge Zagrepčane, s kojima komunicira „po zagrebački“ i ne samo na tržnici Dolac, kad kupuje sir.
Milan Bandić je populist i govori ljudima ono što žele čuti, bilo da je to u 4:00 ujutro, kad obično pušta u promet nove tramvaje, ili na degustiranju onečišćene vode u naselju Vrbani:
„Sjećate se da sam s vama pio vodu. Ko žabac sam se naduo, uvjeravajući vas da je voda ispravna.“
Govori se o „mutnim“ Bandićevim poslovima. Svi još pamte „zlatne WC-e“ na tramvajskim okretištima u zagrebačkoj Dubravi, koje je Bandićev kum sagradio po nevjerojatnoj cijeni od 11.000 eura po kvadratu. Pa nelegalna gradnja podzemne garaže na Cvjetnom trgu i stavljanje interesa jednog tajkuna iznad javnog interesa grada, što je izazvalo masovne prosvjede i ogorčenje Zagrepčana.
Kroničari bilježe oko 250 kaznenih prijava protiv gradonačelnika Bandića. USKOK istražuje porijeklo novca koji je potrošio u predsjedničkoj kampanji, no zasad još ništa nije dokazano.
Donedavni novinar Vjesnika, danas Jutarnjeg lista, Jurica Koelrber, kaže da je naprosto sramota da Zagreb i Split imaju Bandića i Keruma za gradonačelnike:
„Zagreb izgleda kao jedna palanka, kao jedan grad u kojem su vašari i neukus. Šatora i kućica ima i u drugim gradovima, ali ne na središnjem trgu. A kada jesu, ako jesu, onda je to napravljeno sa puno ukusa. To rade vrhunski arhitekti. Zagreb je po meni grad, koji u ovom trenutku, kao da vode ljudi koji su došli iz provincije, što nema nikakvih problema, ali su zadržali taj duh i žele tu provinciju upravo nametnuti Zagrebu, a trebalo bi se događati obrnuto“, naglašava Jurica Koelrber.
Na pitanje kako je moguće da netko bude četiri puta izabran za gradonačelnika, a da nema podršku većine građana, psihologinja Mirjana Krizmanić pojašnjava:
„Ne znam za splitske podatke, ali za zagrebačke znam. Zagrebački građani su svoga gradonačelnika izabrali tako što nisu izašli na izbore. Ovi su dali njemu glas time što nisu izašli. To je jedna velika nevolja. To mene silno kod Zagrepčana smeta. Taj koji je ostao doma, a nije izašao na glasanje, nema pravo ništa prigovarati.“
Neispunjena obećanja
Splitski gradonačelnik Željko Kerum, po ocjeni naših sugovornika, puno je gora varijanta od zagrebačkog. Novinar Slobodne Dalmacije, Vladimir Matijanić, objavio je i knjigu pod naslovom „Kerum i propadanje Splita“, baš u vrijeme prošloljetnje Kerumove ideje da na splitskom Marijanu izgradi kip najvećeg Isusa na svijetu.
Na sreću Splićana, kaže Matijanić, gradska vlast je jako neefikasna:
„Da su oni proveli sve ono što su pokušavali, grad Split bi bio puno strašniji nego što jeste.“
Željko Kerum i njegova sestra Nevenka Bečić
Pedesetdvogodišnji Željko Kerum porijeklom je iz Dalmatinske Zagore. Rođen u Splitu, strojarski tehničar, vozač bagera, koji se 90-tih obogatio u trgovini, a u politiku je ušao prije tri godine, kad je kao nezavisni kandidat pobijedio na prvim neposrednim izborima za gradonačelnika.
Političke ambicije mu rastu, osniva Hrvatsku građansku stranku, koja na proteklim parlamentarnim izborima ulazi i u Hrvatski Sabor. „Tko preživi pričat će'! - tako o Kerumovoj vladavini piše Splićanin, pisac i novinar, Ante Tomić:
„Ostvarila su se najcrnja i najdepresivnija očekivanja. Sve što je gradonačelnik Kerum napravio, napravio je samo zbog građanina Keruma. Imali smo jako loših gradonačelnika u posljednjih 20 godina, ali takva ravnodušnost za javni interes je potpuno nezapamćena.“
Kerum, nastavlja Matijanić, nije ispunio nijedno od predizbornih obećanja Splićanima, pogotovo ne ona kako „neće biti nezaposlenih i neće biti podstanara“, zbog kojih je i pobijedio na izborima.
„Niti jedan stan nije napravljen u gradu Splitu. Oni tri godine nisu uspjeli riješiti sve dozvole, niti kupiti teren na kojem bi se gradila zgrada. Sve te fantazmagorije o Isusima u brdu u prirodnoj veličini, o križevima na Marjanu, o Franji Tuđmanu na rivi među palmama. Sreća je zapravo što je ta vlast strahovito neefikasna, pa ne možete ostvariti čak ni ono što bi htjela“, kaže Tomić.
No, pamtit će se po brojnim Kerumovim izjavama, sukobima s novinarima, podcjenjivanjima sugovornika, sirovim istupima i prijetnjama, među kojima je i ona najsvježija u povodu pisanja nekih medija o navodnoj blokadi imovine njegove nevjenčane i trudne supruge Fani:
„Ne daj Bože da se što njoj desi u trudnoći ili bebi. Ja ću mu unutrašnjost rukama iščupati.“
Kerum se i ove godine odbio pridružiti Gay Prideu u Splitu koji će se održati 9. lipnja, koji je lani završio u krvavim sukobima policije s protivnicima, te poručio Splićanima da jednostavno ne izlaze iz kuće i na taj način, i ove godine, pokažu da homoseksualci i lezbijke u Splitu nisu dobrodošli:
„Grad Split je konzervativan katolički grad, isto kao i naša država.“
Pamti se i Kerumov šovinistički istup prema Srbima, na Hrvatskoj televiziji, kad ga je novinar Aleksandar Stanković upitao bi li se složio da mu zet bude Srbin:
(Youtube video iz emisije 'Nedjeljom u 2')
No, čini se da splitskom gradonačelniku i saborskom zastupniku Kerumu tlak najčešće dižu novinari.
Zbog vrijeđanja jednog od njih, Damira Petranovića, iz Tportala, ovih je dana po prvi put i nepravomoćno osuđen, što ga nije spriječilo da se ponovo obruši na slijedećeg, koji mu je uputio „nezgodno“ pitanje:
„Sram te bilo. Više nećeš ući u salu, da znaš. Ja ću zabraniti tvome šefu. Ti si za 500 kuna počeo aferu. Nemaš pravo više pričati. Ne želim da pričaš. Ti nisi ovdje šef.“
