RSE: Gospodine Sadović, slučaj Branimira Glavaša koji je pobjegao u BiH, ponovo je aktuelizovao pitanje ne samo dvojnog državljanstva, nego i pitanje nepostojanja zakona o ekstradiciji. Tokom nedavne posjete Bosni i Hercegovini, hrvatski predsjednik je rekao kako sporazum što prije treba biti potpisan. Vjerujete li da će do toga uskoro doći i postoji li politička saglasnost oko toga u BiH?
Sadović: Posljednji slučaj – bjekstvo gospodina Glavaša pred pravosuđem Republike Hrvatske – pokazuje do koje je mjere došla zloupotreba instituta tzv. dvojnog državljanstva. Riječ je o nekoliko desetina slučajeva koji su se, s jedne ili druge strane, desili u posljednjih par godina, na šta sam ja i upozoravao još od slučaja gospodina Jelavića. Poznato je da RH ima ustavnu barijeru za izručenje svojih državljana. Također, i BiH u svom zakonu o krivičnom postupku ne dozvoljava izručenje svojih državljana. I naravno, ljudi optuženi i osuđeni za najteža krivična djela, uključujući i ratne zločine, organizirani kriminal, korupciju itd., jednostavno, kada osjete da će pravda doći po svoje, odšetaju se u drugu državu i onda slavodobitno izjavljuju: „Ovo je moja prava domovina.“ Zapravo, rugaju se pravdi i rugaju se državama, i Hrvatskoj, i Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, problem je regionalni i mora se što prije rješavati.
RSE: Dotakli smo se Glavaša, ali i nedavni slučaj Ante Jelavića – on je na isti način pobjegao iz BiH, nakon one otmice ponovo prešao granicu između BiH i Hrvatske – pokazuje propusnost bh. granica. Znači li to da Državna granična služba ne radi dobro svoj posao? Kako vi to komentarišete?
Sadović: Naravno, to pitanje kako je on to prešao granicu, ne samo granicu BiH nego i Hrvatske, za nas je u Ministarstvu sigurnosti vrlo interesantno, s obzirom da je Granična policija BiH u sastavu Ministarstva sigurnosti. Ukoliko istraga koja se vodi od strane istražnih organa u RH, pa i u BiH, pokaže gdje je, na kojem tačno graničnom prelazu gospodin Jelavićprešao državnu granicu, i ono ključno pitanje – da li je neko od graničara povezan sa tim prelaskom, vjerujte mi da ćemo mi poduzeti istragu i adekvatno kazniti one koji su eventualno surađivali u toj nečasnoj raboti. Međutim, nemoguće je očekivati, niti je moguće kontrolisati svaki pedalj državne granice iz prostog razloga što je to posao koji nijedna granična policija na svijetu ne može uraditi, posebno što granična policija ima tzv. propuštanje u slučajevima kada je neka veća gužva. Vi ne možete otvoriti i provjeriti prtljažnik baš svakog automobila.
RSE: Može li se onda na taj način prenositi i droga, oružje i sve ostalo?
Sadović: Postoje razne policijske tehnike koje omogućavaju da se ilegalni prelazak granice, ilegalne migracije, krijumčarenje droge, akciznih roba itd. spriječe.
RSE: Često vas bh. javnost proziva da ne želite da se obračunate sa osobama koje su bh. državljanstvo nelegalno stekle. Prvenstveno mislim na pisanje medija, pa i na pojedine dužnosnike međunarodne zajednice. Recite mi koliko u tome ima istine i kako vi gledate na taj problem.
Sadović: Pa, postoje u ovoj zemlji mediji koji me zaista ne vole, koji rade za račun određenih krugova međunarodne zajednice ili domaćih opozicionih krugova. Ja ni od koga do sada nisam čuo da je neko zvanično tražio ostavku od mene.
RSE: Znači li to da nije bilo nikakvih pritisaka na vas?
Sadović: Na mene direktno, nije. Dolaze pojedini predstavnici međunarodne zajednice. Ja s njima vrlo otvoreno iznosim svoje stavove. Mogu me razuvjeriti jedino činjenicama. U svom radu isključivo se pridržavam zakona i bez obzira šta mi ponekad pokušavaju nametnuti kao neki politički cilj, ja ću svoj posao uvijek raditi u skladu sa zakonom, jer onda mirno spavam.
Posljednji slučaj – bjekstvo gospodina Glavaša pred pravosuđem Republike Hrvatske – pokazuje do koje je mjere došla zloupotreba instituta tzv. dvojnog državljanstva. Riječ je o nekoliko desetina slučajeva.
Sadović: Posljednji slučaj – bjekstvo gospodina Glavaša pred pravosuđem Republike Hrvatske – pokazuje do koje je mjere došla zloupotreba instituta tzv. dvojnog državljanstva. Riječ je o nekoliko desetina slučajeva koji su se, s jedne ili druge strane, desili u posljednjih par godina, na šta sam ja i upozoravao još od slučaja gospodina Jelavića. Poznato je da RH ima ustavnu barijeru za izručenje svojih državljana. Također, i BiH u svom zakonu o krivičnom postupku ne dozvoljava izručenje svojih državljana. I naravno, ljudi optuženi i osuđeni za najteža krivična djela, uključujući i ratne zločine, organizirani kriminal, korupciju itd., jednostavno, kada osjete da će pravda doći po svoje, odšetaju se u drugu državu i onda slavodobitno izjavljuju: „Ovo je moja prava domovina.“ Zapravo, rugaju se pravdi i rugaju se državama, i Hrvatskoj, i Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, problem je regionalni i mora se što prije rješavati.
RSE: Dotakli smo se Glavaša, ali i nedavni slučaj Ante Jelavića – on je na isti način pobjegao iz BiH, nakon one otmice ponovo prešao granicu između BiH i Hrvatske – pokazuje propusnost bh. granica. Znači li to da Državna granična služba ne radi dobro svoj posao? Kako vi to komentarišete?
Sadović: Naravno, to pitanje kako je on to prešao granicu, ne samo granicu BiH nego i Hrvatske, za nas je u Ministarstvu sigurnosti vrlo interesantno, s obzirom da je Granična policija BiH u sastavu Ministarstva sigurnosti. Ukoliko istraga koja se vodi od strane istražnih organa u RH, pa i u BiH, pokaže gdje je, na kojem tačno graničnom prelazu gospodin Jelavić
Nemoguće je očekivati, niti je moguće kontrolisati svaki pedalj državne granice iz prostog razloga što je to posao koji nijedna granična policija na svijetu ne može uraditi
RSE: Može li se onda na taj način prenositi i droga, oružje i sve ostalo?
Sadović: Postoje razne policijske tehnike koje omogućavaju da se ilegalni prelazak granice, ilegalne migracije, krijumčarenje droge, akciznih roba itd. spriječe.
RSE: Često vas bh. javnost proziva da ne želite da se obračunate sa osobama koje su bh. državljanstvo nelegalno stekle. Prvenstveno mislim na pisanje medija, pa i na pojedine dužnosnike međunarodne zajednice. Recite mi koliko u tome ima istine i kako vi gledate na taj problem.
Sadović: Pa, postoje u ovoj zemlji mediji koji me zaista ne vole, koji rade za račun određenih krugova međunarodne zajednice ili domaćih opozicionih krugova. Ja ni od koga do sada nisam čuo da je neko zvanično tražio ostavku od mene.
RSE: Znači li to da nije bilo nikakvih pritisaka na vas?
Sadović: Na mene direktno, nije. Dolaze pojedini predstavnici međunarodne zajednice. Ja s njima vrlo otvoreno iznosim svoje stavove. Mogu me razuvjeriti jedino činjenicama. U svom radu isključivo se pridržavam zakona i bez obzira šta mi ponekad pokušavaju nametnuti kao neki politički cilj, ja ću svoj posao uvijek raditi u skladu sa zakonom, jer onda mirno spavam.
