Talibani ulaze u novu godinu još uvijek ohrabreni munjevitom vojnom pobjedom koja ih je dovela na vlast u Kabulu, prkosni pred međunarodnim naporima da ublaže svoje ponašanje i još uvijek bez legitimiteta kojim teže.
Ipak, rastuća humanitarna kriza u Afganistanu i potencijal grupe da se bori protiv regionalnog terorizma i ograniči trgovinu drogom doveli su do opreznog oživljavanja angažmana zapada sa talibanima, održavajući živom ideju da bi priznanje i normalizovani odnosi jednog dana mogli biti stvarnost ako bi se talibani pridržavali međunarodnih standarda upravljanja.
Početni napori da se izgrade odnosi s talibanima nestali su samo nekoliko sedmica nakon što su u avgustu 2021. talibani preuzeli vlast u Afganistanu. Ubrzo su prekršili obećanje da će poštivati ljudska prava te su zabranili djevojčicama da idu u školu.
Taj je potez naveo međunarodnu zajednicu, naročito Sjedinjene Države, da zaustave ograničene pregovore koji su se vodili, smatra Ashley Jackson, jedna od direktorica Centra za oružane grupe sa sjedištem u Švicarskoj.
"Ideja je bila da ako prestanu s angažmanom, ako zaustave sve procese i poticaje koje su nudili talibanima za dobro ponašanje, da će talibani shvatiti da je to greška i promijeniti smjer", kaže Jackson. "To se nije dogodilo, a sada su SAD i drugi to shvatili."
Danas je talibanska vlada i dalje nepriznata i izolovana, bez sjedišta u Ujedinjenim nacijama i sa samo nekoliko diplomatskih predstavništva širom svijeta.
Kako kaže Jackson, nedavno došlo do "vrlo suptilne i male promjene smjera kretanja" kada je riječ o tome kako međunarodna zajednica pristupa talibanima.
Bilo je dovoljno primjera za to u protekloj godini, uključujući rijetke rasprave ovog ljeta između američkih dužnosnika i predstavnika talibana o kritičnim pitanjima kao što je pogoršanje stanja ljudskih prava u Afganistanu, posebno tretman žena i djevojčica.
Također je bilo riječi o mogućnostima saradnje u isporuci međunarodne humanitarne pomoći, kao i o stanju teško pogođene ekonomije u Afganistanu, ulozi talibana u zaustavljanju uzgoja maka i uskraćivanju utočišta ekstremističkim skupinama.
Sa druge strane, Ujedinjene nacije su su ove godine procijenile načine za razvoj koherentnog međunarodnog pristupa Afganistanu pod upravom talibana, iako se generalni sekretar UN-a Antonio Guterres suzdržao da pozove talibane na razgovor o situaciji u zemlji.
Biti gladan u Afganistanu
A mali broj zemalja je, uključujući Rusiju, Kinu, Iran, Tursku i Japan, zajedno s Evropskom unijom, zadržao fizičko prisustvo u Afganistanu, pri čemu su se pridružili UN tijelima i raznim drugih organizacijama koje su snažno uključene u rješavanje razorne humanitarne krize, najveće na svijetu.
Promatrači uglavnom navode da angažman međunarodne zajednice s talibanima nije u sukobu s naporima da se ova grupa natjera da preokrene svoju politiku i da neće uskoro doći do potpunog priznanja.
Kao dokaz, Nader Nadery, koji je sudjelovao u afganistanskim mirovnim pregovorima u Dohi 2020.-2021. između bivše afganistanske vlade i talibana, naveo je jednoglasnu odluku Vijeća sigurnosti UN-a od 14. decembra da obnovi sankcije protiv talibana na još jednu godinu.
"Međunarodna zajednica ne žuri s promjenom smjera i zadržat će svoj stav", rekao je za RSE Nadery, viši saradnik u Wilson Centra, organizaciji sa sjedištem u Washingtonu i saradnik na Hoover institutu Univerziteta Stanford.
"Neformalni globalni konsenzus da se ne priznaju talibani sve dok ne promijene svoje ponašanje prema ženama i njihov isključivi model upravljanja najjača je poluga koja je preostala međunarodnoj zajednici."
No, mješovite poruke koje sugerišu da bi normalizacija odnosa s talibanima mogla biti na pomolu izazvale su zbunjenost.
Komentari zamjenice generalnog sekretara UN-a Amine Mohammed bili su okidač za kontroverzu kada je najavila planove za održavanjem konferencije UN-a na kojoj bi se raspravljalo o priznanju talibana.
"Nadamo se da ćemo pronaći te male korake koji će nas vratiti na put prema priznanju, principijelnom priznanju", rekla je Mohammed 17. aprila. "Je li moguće? Ne znam. [Ali] ta se rasprava mora dogoditi. Talibani očito žele priznanje i to je poluga koju imamo."
Dan kasnije, u izjavi povodom muslimanskog mjeseca ramazana, talibanski poglavar Mullah Haibatullah Akhundzada ponovio je zahtjev da se druge zemlje prestanu miješati u poslove Afganistana i naglasio odlučnost da završi "vjersku i moralnu reformu [afganistanskog] društva” kroz provođenje šerijata, odnosno islamskog zakona.
Talibani koriste svoje tumačenje šerijatskog zakona kako bi opravdali degradaciju prava žena, uključujući zabranu ženama da budu u javnim prostorima, kao i pravo na obrazovanje, te zatvaranje aktivistica za prava žena koje se usude na proteste.
Vijest da će generalni sekretar UN-a Guterres biti domaćin afganistanske konferencije u maju izazvala je negodovanje da bi ideja o normalizaciji odnosa s talibanima mogla dobiti na snazi, uključujući i hashtag na društvenim mrežama kojim se poziva na nepriznavanje talibana.
Iz UN-a su brzo odstupili od komentara koje je imala Mohammed, naglašavajući da se sastanak u Dohi neće fokusirati na priznanje talibana i da je konferencija samo "namjera postizanja zajedničkog razumijevanja unutar međunarodne zajednice o tome kako sarađivati s talibanima".
Talibani, pokazalo se, nisu dobili pozivnicu, a Guterres je nakon sastanka u maju rekao da nije pravo vrijeme da direktno razgovara sa predstavnicima talibana.
Ta ideja normalizacije, kao i sastanak između predstavnika SAD-a i talibana u julu, ipak je postala razlog za mnoge žene iz Afganistana da se uvjere da se njihov stav čuje.
Tokom skupa u Pakistanu u julu, Vahida Amiri je za Radio Azadi RFE/RL rekla da su se ona i druge afganistanske žene okupile kako bi protestovale protiv konferencije.
"Naša glavna poruka svijetu je da zamolimo da ne priznaju talibane", rekla je Amiri, dodajući da bi to bio "zločin protiv naroda Afganistana".
U Njemačkoj su u septembru aktivisti iz Afganistana pokrenuli štrajk glađu u znak protesta protiv kako su rekli "rodnog apartheida” koji se događa u Afganistanu.
I u samom Afganistanu, mnoge žene koje su govorile ili pisale za Radio Azadi, afganistanski servis Radija Slobodna Evropa, jasno su dale do znanja da bi službeno priznavanje talibana bilo pogubno za njihovu borbu.
"Nažalost, kada su talibani došli na vlast, zatvorili su vrata univerziteta i natjerali žene da ostanu kod kuće", rekla je jedna Afganistanka koja je odbila otkriti svoje ime iz sigurnosnih razloga. "Po mom mišljenju, ako talibani budu priznati, ograničenja za žene bit će još veća."
Neki su Afganistanci, međutim, bili otvoreniji prema ideji s obzirom na tešku humanitarnu i ekonomsku situaciju u zemlji.
"Iako neki postupci talibana nisu ispravni, njihovu vladu treba priznati za dobrobit ljudi kako bi se životi ljudi u Afganistanu poboljšali", napisao je za Radio Azadi, Khan Pacha, stanovnik sjeverne provincije Nangarhar.
Nejasno je kako međunarodna zajednica planira uravnotežiti angažman s naporima da održi pritisak na talibane da promijene svoje ponašanje.
Nakon što su iz UN-a naručili nezavisnu procjenu kako razviti dosljedan međunarodni pristup prema Afganistanu u kojem vladaju talibani, nacrt dokumenta otkrio je neke nedosljednosti.
U dokumentu koji se pojavio u novembru navodi se da će "svaka formalna reintegracija Afganistana u globalne institucije i sisteme zahtijevati sudjelovanje i vodstvo žena", te se navodi da je situacija djevojaka i žena u zemlji "najčešće" pitanje u konsultacijama sa Afganistancima.
Ali Jackson kaže da je izvještaj, kojeg su talibani odbacili "nedosljedan” i mogao bi nenamjerno dati "mnogim zemljama pokriće da rade što god žele s talibanskom vladom u ovom momentu”.
Takav nekoordinirani pristup, kaže, predstavljao bi stvarnu opasnost u budućnosti, nakon grešaka iz prošlosti u suočavanju s talibanima.
Jackson kaže da su Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje "izgubile mjesece na pogrešnu strategiju zaustavljanja angažmana, pokušaja zamjrzavanja odnosa sa talibanima, ponašajući se kao da imaju prednost, za koju su znali, ili su trebali znati, da nemaju nad talibanima."
Jackson, čiji je rad fokusiran na pregovore s naoružanim skupinama i opširno je pisala o Afganistanu i talibanima, kaže da je takav pristup prava žena učinio "kolateralnom štetom".
"Znamo kako talibani reaguju na takve stvari, još se više suzbijaju", kaže Jackson. "I mislim da smo vidjeli da su zapadne zemlje pokušavale pritisnuti talibane ženskim pravima, oni su to shvatili i rekli, 'oh, znači ovo je jedina stvar do koje vam je stalo. To je jedina prednost koju imamo. Dakle, mi ćemo vam je oduzeti."
Jackson kaže da angažman ne podrazumijeva normalizaciju ili priznanje, već da je ono što je potrebno da Zapad razvije jasan i realističan put prema priznanju, postavljajući pitanje: Kakvu vrstu angažmana?
"Kakva vrsta pomoći, kakva strategija će pomoći SAD-u i zapadnim zemljama da postignu svoje ciljeve?" kaže Jackson. "Bojim se da većina zapadnih zemalja jednostavno želi zaboraviti Afganistan, žele ga zadržati izvan naslovnih stranica."
Nadery kaže da su se talibani osjećali ohrabreni u svojim pravima na legitimitet pregovorima sa Washingtonom i prethodnom afganistanskom vladom prije preuzimanja vlasti nakon povlačenja američkih snaga iz Afganistana 2021. godine. Dodaje da bi postojeći sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku mogli ograničiti aktuelnu saradnju sa talibanima na humanitarnoj osnovi, ali da "ne vidi znakove normalizacije odnosa u skorije vrijeme" s tom militantnom skupinom.
"Ograničen angažman bio je dovoljan da se olakša humanitarna pomoć", rekao je Nadery. "Pokušaji povećanja angažmana u zamjenu za opuštanje talibana, na primjer, njihovog stava o pravima žena nisu urodili plodom."
Djelovanje i politika grupe izolovali su ih ne samo od međunarodne zajednice, već i od afganistanske javnosti, smatra Nadery.
Talibani, kaže, "trebaju učiniti mnogo kako bi stekli povjerenje Afganistanaca, ali i međunarodno povjerenje".
Facebook Forum