Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom bivšeg sigurnosnog oficira Prve sarajevske brigade Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Desimira Šarenca.
Nakon što je kao svjedok obrane pokušao osporiti optužbe o teroru nad Sarajlijama (1992-1995.), Šarenca je u unakrsnom isptivanju haško tužiteljstvo optužilo da je i sam suodgovoran za sistematsko zlostavljanje zatočenih civila i vojnika nesrpske nacionalnosti te njihov protupravni rad na prvoj liniji fronta.
Šarenac je, naime, bio zapovjednik kasarne na Lukavici "Slaviša Vajner Čiča", u koju su dopremani zatočenici koji su prema podacima haške optužbe - tamo prebijani, zlostavljani, odvođeni na prisilan rad na liniju fronta, kao i odvođeni na stratišta te ubijani.
Svjedok je bio odgovoran za praćenje kretanja u krugu i izvan kasarne, kao i disciplinu, a prema stavu haškog tužitelja Alana Webera - to ga je učinilo zapovjedno odgovornim nad postupcima podređenih vojnika.
Prikazana je reportaža novinara Van Lindena, koji je već svjedočio na nekoliko haških suđenja u vezi zločina u Sarajevu - o tjeranju zarobljenih građana nesrpske nacionalnosti da kopaju rovove na prvoj liniji sarajevskog fronta. Novinar je u njoj zaključio da se radilo o kršenju ženevskih konvencija.
"Jeste li učinili išta da bi to spriječili?", suočio je svjedok tužitelj Weber.
"Nisam ja planirao upotrebu, niti izradu fortifikacijskih objekata. I nisam bio u prilici da to sprječavam", branio se svjedok nakon čega je suočen s nizom dokumenata prema kojima je bilo vidljivo - da je i sam odobravao korištenje zatočenika za kopanje rovova na liniji sarajevskog fronta.
"Radni vodovi iz Grbavice i zarobljenici iz Kule. Vaše ime i potpis, je li to Vaš potpis?", suočavao je tužitelj svjedoka.
Zatočavane i žene, grupa muškaraca nestala
Kako bi osporio vjerodostojnost svjedoka haški tužitelj je predočio niz zaplijenjenih vojnih dokumenata VRS-a, ali i izjava svjedoka o zlostavljanju koje su preživjeli u kasarni u Lukavici, a kojom je zapovijedao Šarenac.
"Svi su znali da ja to ne toleriram i da ne dozvoljavam", branio se svjedok obrane nakon čega je suočen s iskazom jednog od oko 300 zatočenika koji su dovedeni u kasarnu Čiča 22. lipnja 1992.godine.
Prema njegovim riječima zatočenici su prebijani i maltretirani puna tri dana, nakon čega ih je izdvojeno 48 kojima se potom izgubio trag.
"Vidjeli smo da je postojalo sistematsko korištenje zarobljenika za radove na prvoj crti bojišnice, a sada vidimo da je postojalo i njihovo sistematsko zlostavljanje. Jeste li poduzimali ikakve mjere da se to zaustavi?", umiješao se potom predsjedavajući sudac Alphons Orie.
"Mislim da su odmah odveženi, odmah drugog dana autobusima kojima su i došli. O ovome nema govora - da je netko iz grupe izdvojen i odveden. Da se ovo dogodilo ja bih znao, osim da se dogodilo na neki poseban način", negirao je svjedok spomenuvši da se sjeća jedino incidenta - da su neki vojnici uzeli zatočenicima neke konzerve tune.
"Gospodine ja Vam tvrdim da ne svjedočite istinito o svom svojstvu kao zapovjedniku kasarne. Mi smatramo da je imao određenu odgovornost ako je znao za te stvari", konstatirao je i zaključio pred sucima tužitelj Weber.
Predočeni su i dokumenti u kojima se vidjelo kako je Šarenac dopremio u zatvor Kula i jednu Bošnjakinju iz Foče, koja se prema svjedokovom objašnjenju - trebala razmijeniti.
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini (1992-1995.) nastavit će se u četvrtak iskazom novog svjedoka obrane.
