Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom generala Svetozara Andrića, zapovjednika unutar Drinskog korpusa VRS-a, jedinice koja je sudjelovala u zauzimanju Srebrenice 1995.godine, kada je prema optužnici počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom.
Andrić je kao svjedok obrane osporavao optužbe o udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem progona bošnjačkog stanovništva, tvrdeći da je cilj zauzimanja Srebrenice samo bio – zaustaviti napade iz te Zaštićene zone UN-a na okolna srpska sela.
Andrić je ustvrdio kako su zauzimanju Srebrenice prethodili brojni napadi Armije Bosne i Hercegovine na srpska sela, predvođeni Naserom Orićem, a koji su za posljedicu imali ubojstvo oko 2.000 civila srpske nacionalnosti. Haško tužiteljstvo odbilo je Andrića ispitivati o toj temi, budući da ona nije ni sporna u optužnici koja se pak tiče ubojstva preko 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca iz Srebrenice (prema najnovnijim nalazima vještaka optužbe – preko 8000).
Haški suci su naime već u više slučajeva napomenuli – kako se od optužbi ne može braniti govoreći o zločinima druge strane.
To je i na suđenju generalu Mladiću naglasio predsjedavajući sudac Alphons Orie pozivajući strane u postupku „da se fokusiraju na stvari koje jesu sporne“.
Progon u Srebrenici 1995., kao u više općina 1992.
Zapovjednik Birćanske birgade unutar Drinskog korpusa VRS-a, tvrdio je da je cilj napada bio samo razdvajanje enklava Žepe i Srebrenice kako bi se zaustavili napadi Armije BIH. Tužitelj Alan Tieger je ukazivao pak kako se srebreničko stanovništvo željelo prognati 1995.godine, upravo kako je sukladno naređenju samog svjedoka Andrića (26.svibnja 1992.) – prognano nesrpsko stanovništvo iz Zvornika – početkom rata 1992.godine, kao i iz drugih općina na koje su vlasti bosanskih Srba polagale pravo.
„Generale pa pitanje je ovo – ova odluka da se muslimani isele, zvanično je opisana kao posljedica i odgovor na zločine koji su navodno počinjeni protiv Srba na tom području. I to je značilo da se muslimani trebaju iseliti – htjeli to oni ili ne“, suočio je Teiger svjedoka optužbe.
Andrić je osporavao koordinirane akcije lokalnih srpskih Teritorijalnih jedinica i specijalnih jedinica MUP-a s vojskom bosanskih Srba u organiziranom progonu nesrpskog stanovništva – tvrdeći da je ono samo željelo otići s područja Republike Srpske. Tužitelj Tieger je to osporavao podsjećajući na brutalan tretman od strane srpskih snaga koji nije ostavljao previše izbora – poput ubojstava i zatočavanja u logore.
„U svakom slučaju generale, mnogi od tih ljudi koji su iseljeni – bili su skupljeni ili uhićeni – prije nego su izrazili bilo kakvu želju da odu“, konstatirao je tužitelj.
„Moja odgovornost ne postoji, ni minimalna“, poricao je svjedok, tvrdeći da je cilj njegovog naređenja o iseljavanju nesrpskog stanovništva – bilo zbog zaštite tih ljudi, jer su ih navodno vrebale paravojne jedinice izvan kontrole vojske. Također je osporavao da je izdao naređenje za osnivanje logora Sušica (općina Vlasenica) u kojem je zatočeno stanovništvo teško maltretirano, makar mu ga je tužitelj Tieger pokazao u sudnici.
Andrić i u srijedu nastavlja svjedočenje, a nakon što ga dovrši, suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastavit će se iskazom novog svjedoka obrane.
VIDEO LINK: Dio unakrsnog ispitivanja Andrića o njegovoj zapovjednoj odgovornosti
