Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Branka Berića, pripadnika saniteta VRS-a u Prijedoru, općini u kojoj je prema optužnici 1992.godine počinjen progon Hrvata i Bošnjaka s razmjerom genocida, između ostalog i zatočavanjem u logore.
Nakon što je kao svjedok obrane, svjedočeći preko video-linka, Berić opisao vojni logor Trnopolje „kao hotel najbolje kvalitete za ljude koji su tamo došli iz logora Omarske i Keraterma“ te prihvatni centar iz kojeg su mogli izlaziti, tužiteljstvo ga je suočilo s dokazima o počinjenim zločinima od strane logorskih čuvara – poput sistematskih silovanja žena pa čak i od strane zapovjednika logora majora VRS-a Slobodana Kuruzovića.
„Poznavajući tog gospodina, tog šarmantnog gospodina on nije imao potrebu za tako nešto. Ne vjerujem da je šarmantni gospodin to uradio. Higijenski uvjeti s tim damama nisu bili takvi, on je jedan veliki gospodin, prosvjetni radnik.“, protivio se Berić suočen s iskazom žrtve koju je Kuruzović prema riječima tužitelja Arthura Traldija – brutalno, višestruko silovao.
Spomenuti Kuruzović je inače preminuo prije nego je uhićen za ratne zločine.
Trnopolje se nalazilo u blizini stanice u Kozarcu, na željezničkoj pruzi Prijedor – Banja Luka, a kroz logor je prošlo par desetaka tisuća zatočenika, uglavnom starijih ljudi, žena i djece.
U tom logoru se nalazio najveći broj žena i djevojaka, a napadi na njih od strane čuvara i vojnika koji su ulazili u logor bili su učestali.
„Kad sam ja bio ne, možda noću kad mi nismo bili tamo.“, ograđivao se svjedok suočen od strane tužitelja.
Svjedok smetao nekom u Trnopolju?
Berić je tijekom unakrsnog ispitivanja optužbe nastavio poricati zločine protiv zatočenika Trnopolja, vidno se uznemirivši kad se to mjesto spominjalo kao jedan od prijedorskih logora. S druge strane Berić je i sam ustvrdio da je kao član saniteta „koji se brinuo za dotadašnje susjede“ u Trnopolju - upućen na front u kolovozu 1992.godine „zato jer je nekom smetala“ ta njegova navodna briga.
Iako je poricao i da su ljudi u Trnopolju držani protiv svoje volje, tvrdeći da se radilo o prihvatnom centru u kojem ih se željelo zaštititi, svjedok obrane je potvrdio kako mu je bilo jasno da su Omarska i Keraterm logori i da su zatočenici tamo patili, sudeći po njihovom stanju.
Berić je ustvrdio da su novinski izvještaji stranih medija o izgladnjelim ljudima u Trnopolju bili namješteni, poput reportaže novinarke Peggy Marshal koja je prema njegovoj priči snimila čovjeka (Fikret Alić) koji je i prije rata već navodno bolovao od tuberkuloze. Izjave građana nesrpske nacionalnosti o Trnopolju kao logoru, nazvao je pak oportunističkima zbog dobivanja boljeg statusa i privilegija u trećim zemljama u koje su otišli.
Također je za to optužio svjedoka optužbe Nusreta Sivca, tvrdeći da je izmislio priče kako bi napisao knjigu na kojoj je poslije zarađivao.
Svjedok potvrdio odvođenja ljudi „prema nalogu“
Berić je želio skinuti kao svjedok obrane zapovjednu odgovornost s generala Mladića tvrdeći da je nad Trnopoljem imala ovlasti lokalna Teritorijalna obrana, a ne VRS.
Kako bi osporio njegov iskaz i njegovu vjerodostojnost kao svjedoka, tužitelj Traldi je suočio Berića s iskazom Kuruzovića na suđenju Milomiru Stakiću na kojem je izjavio – da je nakon tjedan i pol ovlast nad Trnopoljem preuzela VRS.
Također ga je suočio s presretnutim razgovorom od strane Hrvatske vojske –u kojem se govori o potrebi srpskih snaga za povećanim pa čak i trostrukim osiguranju oko logora Trnopolje „budući da se vojne vlasti boje mogućnosti bježanja, proboja“.
„A ako bi značilo da postoji mogućnost bježanja – onda morate biti zatočeni. Pobjeći možete samo iz zatočeništva, riječ bijeg se koristi jer se ti ljudi smatraju zatočenici.“, suočio je svjedoka tužitelj osporavajući njegovu priču „o prihvatnom centru“.
Predsjedavajući sudac Alphons Orie uočio je pak da je svjedok u izjavi naveo – kako su zatočenici koji su odvedeni iz Trnopolja od strane policajaca – vraćani nakon ispitivanja, dok je tijekom ispitivanja drugačije naveo.
„Ne znam jel' su bili vraćeni. Nikad nisam takvu izjavu dao da su vraćeni. Znam samo da je rezervna policija s nalogom dolazila po pojedine muslimane i odvodila ih u Omarsku. A jesu li ih odveli, ja ne znam.“, ogradio se svjedok suočen s izjavama o odvođenju zatočenika iz Trnopolja koji su potom bili ubijeni.
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) nastaviti će se u srijedu novim iskazom svjedoka obrane kojih je do sada ispitano gotovo polovica, od ukupno 300 planiranih.
VIDEO: Dio unakrsnog ispitivanja Berića
