Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom zaštićenog svjedoka obrane GRM – 246, čiji je iskaz u vezi „namještenog“ terora nad Sarajlijama dat u najvećoj mjeri na sjednici zatvorenoj za javnost.
Budući da se ne radi o žrtvi ili insajderu iz snaga Armije Bosne i Hercegovine, već o osobi koja je sudjelovala u ratnim događajima na sarajevskom ratištu na strani snaga bosanskih Srba, zaštitne mjere su joj dodijeljene najvjerojatnije jer je riječ o još uvijek aktivnom pripadniku vojske ili policije u Srbiji ili BiH.
Na otvorenom dijelu sjednice GRM – 246 govorio je o navodnim snajperistima sarajevskih snaga koji su otvarali vatru na Sarajlije kako bi za to okrivili srpsku snagu i pokazali svijetu „što opet rade četnici“.
„Cilj je bio stvaranje panike – to se događalo najviše u trenucima kada se nešto značajno događalo u Sarajevu, sjednice, sastanci sa stranim predstavnicima...da bi se napravio što veći nered i poslala što ružnija slika o stanju.“, naveo je svjedok tvrdeći da su snajperisti ARBiH imali položaje kod Zemaljskog muzeja od kuda su otvarali vatru po Grbavici pod kontrolom VRS-a, ali i po području Željezničke stanice pod njihovom kontrolom.
Dokumenti i pisani dokazi uz iskaz zaštićenog svjedoka usvojeni su pod pečatom (zaštitnim mjerama), bez dostupnosti javnosti.
„Radi se o provjerenim i pouzdanim informacijama.“, potvrdio je obrani svjedok opisujući ih kao „zabilješke o trenutnom vojnom stanju pod muslimanskom kontrolom“.
O Markalama kao namještenom incidentu
Zaštićeni svjedok GRM – 246 opisao je i pokolj na tržnici Markale kao namješten, govoreći o dopremanju tijela na mjesto napada, koja su prethodno držana u hladnjači.
Svjedok nije mogao precizirati o kojem se događaju radi, 1994.godine ili 1995.godine – budući da se smrtonosno granatiranje dogodilo 2 puta, napomenuvši samo da se radi o „događaju koji je bio poguban za brojne građane“.
Izvori tih informacija nisu navedeni na sjednici otvorenoj za javnost, no i predsjedavajući sudac Alphons Orie je upitao svjedoka – ima li za to još kakvih dokaza, osim da je za to čuo od jednog izvora.
Svjedok je potom počeo pričati o prebjezima koji su o tome govorili, da je vidio na snimci tragedije jednog stručnjaka za eksplozive kako ulazi u neki haustor, kao i da na isceniranost tragedije upućuje „da tezge nisu razvaljene, da nema krvi...“.
„Ovo je od mnogo izvora, od prebjega, izvora koji rade u međunarodnoj zajednici..., a drugih dokaza nemam.“, naveo je svjedok.
„Ako ima više izvora vezanih za konkretne pojedinosti toga, nadam se da će obrana to razmotriti.“, konstatirao je nakon toga sudac Orie aludirajući da je za potkrijepu teze obrane o namještenoj eksploziji na Markalama – potrebno još dokaza.
