Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić završio je unakrsno ispitivanje Ibre Osmanovića iz Vlasenice koji je tijekom glavnog ispitivanja kao svjedok tužiteljstva potvrdio iskaz o strahotama koje je preživio tijekom jednoipogodišnjeg zarobljeništva na četiri različite lokacije – u policijskoj stanici i zatvoru u Vlasenici, te logorima u Sušici i Batkoviću.
On je oslobođen u razmjeni u polovicom 1993. godine, a uz njega su rat preživjela samo dva člana njegove porodice, dok se za preostalih 33 još uvijek traga. Njemu je ovo bilo šesto svedočenje u Haagu o zlostavljanjima koje je preživio, a optuženi Karadžić koji se brani sam tijekom unakrsnog ispitivanja je pokušao prikazati – kako su svjedokovi zaključci o istjerivanju građani nesrpske nacionalnosti iz Vlasenice – doneseni na nepotpunim informacijama.
„Bošnjaci u Vlasenici nisu bili naoružani“, odgovorio je nekoliko puta svjedok Osmanović na tvrdnje Karadžića kako je preuzimanju spomenute općine u proljeće 1992. godine prethodilo naoružavanje bošnjačkog stanovništva od strane Stranke demokratske akcije i Patriotske lige.
Prema optuženom nakon zauzimanja općine građani su provjeravani i privođeni zbog sumnje u dezerterstvo ili terorizam, a ne na nacionalnoj osnovi kao što tvrdi tužiteljstvo. Osmanović se s takvom konstatacijom nije složio.
„S obzirom, govorim samo o području općine Vlasenica, znalo se i tko je i što je, i maltene tko što jede. U pravu ste Vi da treba kontrolirati, ali nekakvu ratnu opasnost ja do tog dana zvanično nisam vidio. Dok nisam vidio samo naoružane jedne ljude, jedne nacionalnosti. Kad više nije bilo ni zajedničke milicije ni općinske strukture. Bilo je sve podređeno pod nazivom - srpska. Znači oni drugi nisu imali više što tu tražiti. Nisu bili dobrodošli, bez obzira što smo starosjedioci i rođeni u tom gradu“, prisjetio se svjedok.
Svjedok se prisjetio, kako je rekao, pakla za nesrpsko stanovništvo koji je nastao nakon što je Jugoslavenska narodna armija, JNA, prvo naoružala mještane srpske nacionalnosti, a zatim napustila područje Vlasenice. Za kretanje je Bošnjačko stanovništvo trebalo tražiti dozvolu i poštivati policijski sat.
Osmanović je uhićen prvi put dok je pokušao u banci podići novac, što su prema njegovim riječima, susjedi srpske nacionalnosti mogli bez problema i ograničenja. Drugi put je kroz nekoliko tjedana uhićen kod kuće i odveden u zatvor 22. svibnja 1992. godine bez ikakve osnove, osim nacionalne, gdje je zatočen s još dvadesetak Bošnjaka.
Optuženi Karadžić se nije složio s njegovim tvrdnjama objašnjavajući kako se sve dogodilo zbog nepoštivanja sporazuma o mirnoj podjeli općine.
„Svjedok zna samo pola istine. I da je njegova izjava u svjetlu pune istine drugačija. Jer nije srpska općina sve. Nego je srpska općina Vlasenica dogovorena“, izjavio je optuženi prethodno više puta sugerirajući kako je bošnjačko vodstvo pregovaralo sa srpskim i dogovorilo podjelu, dok je istovremeno naoružavalo stanovništvo i spremalo se za rat.
(Karadžić o tajnom pripremanju za rat u Vlasenici od strane Bošnjaka)
Nakon završetka iskaza Osmanovića suđenje se nastavilo svjedočenjem zaštićenog svjedoka, skrivenog od očiju javnosti na što je Karadžić ponovno uložio prigovor zahtjevajući da suđenje bude što transparentnije, žaleći se na veliki broj tajnih svjedočenja.
U programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
On je oslobođen u razmjeni u polovicom 1993. godine, a uz njega su rat preživjela samo dva člana njegove porodice, dok se za preostalih 33 još uvijek traga. Njemu je ovo bilo šesto svedočenje u Haagu o zlostavljanjima koje je preživio, a optuženi Karadžić koji se brani sam tijekom unakrsnog ispitivanja je pokušao prikazati – kako su svjedokovi zaključci o istjerivanju građani nesrpske nacionalnosti iz Vlasenice – doneseni na nepotpunim informacijama.
„Bošnjaci u Vlasenici nisu bili naoružani“, odgovorio je nekoliko puta svjedok Osmanović na tvrdnje Karadžića kako je preuzimanju spomenute općine u proljeće 1992. godine prethodilo naoružavanje bošnjačkog stanovništva od strane Stranke demokratske akcije i Patriotske lige.
Prema optuženom nakon zauzimanja općine građani su provjeravani i privođeni zbog sumnje u dezerterstvo ili terorizam, a ne na nacionalnoj osnovi kao što tvrdi tužiteljstvo. Osmanović se s takvom konstatacijom nije složio.
„S obzirom, govorim samo o području općine Vlasenica, znalo se i tko je i što je, i maltene tko što jede. U pravu ste Vi da treba kontrolirati, ali nekakvu ratnu opasnost ja do tog dana zvanično nisam vidio. Dok nisam vidio samo naoružane jedne ljude, jedne nacionalnosti. Kad više nije bilo ni zajedničke milicije ni općinske strukture. Bilo je sve podređeno pod nazivom - srpska. Znači oni drugi nisu imali više što tu tražiti. Nisu bili dobrodošli, bez obzira što smo starosjedioci i rođeni u tom gradu“, prisjetio se svjedok.
Svjedok se prisjetio, kako je rekao, pakla za nesrpsko stanovništvo koji je nastao nakon što je Jugoslavenska narodna armija, JNA, prvo naoružala mještane srpske nacionalnosti, a zatim napustila područje Vlasenice. Za kretanje je Bošnjačko stanovništvo trebalo tražiti dozvolu i poštivati policijski sat.
Osmanović je uhićen prvi put dok je pokušao u banci podići novac, što su prema njegovim riječima, susjedi srpske nacionalnosti mogli bez problema i ograničenja. Drugi put je kroz nekoliko tjedana uhićen kod kuće i odveden u zatvor 22. svibnja 1992. godine bez ikakve osnove, osim nacionalne, gdje je zatočen s još dvadesetak Bošnjaka.
Optuženi Karadžić se nije složio s njegovim tvrdnjama objašnjavajući kako se sve dogodilo zbog nepoštivanja sporazuma o mirnoj podjeli općine.
„Svjedok zna samo pola istine. I da je njegova izjava u svjetlu pune istine drugačija. Jer nije srpska općina sve. Nego je srpska općina Vlasenica dogovorena“, izjavio je optuženi prethodno više puta sugerirajući kako je bošnjačko vodstvo pregovaralo sa srpskim i dogovorilo podjelu, dok je istovremeno naoružavalo stanovništvo i spremalo se za rat.
(Karadžić o tajnom pripremanju za rat u Vlasenici od strane Bošnjaka)
Nakon završetka iskaza Osmanovića suđenje se nastavilo svjedočenjem zaštićenog svjedoka, skrivenog od očiju javnosti na što je Karadžić ponovno uložio prigovor zahtjevajući da suđenje bude što transparentnije, žaleći se na veliki broj tajnih svjedočenja.
O suđenju Karadžiću
O suđenju KaradžićuU programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
