Autor Victor Davidoff Prevela: Biljana Jovićević
Nedavni događaji u Egiptu su tako žučno komenatrisani na ruskom intrenetu da bi neko greškom mogao pomisliti da je Egipat zaparavo geografski u susjedstvu Rusije.
Dvije zemlje bez dileme imaju mnogo toga zajedničkog. Moderna Rusija, kao Egipat pod Mubarakom, je pseudo-demokratija.
Tamo je vlast u moći dobijenoj najviše zahvaljujući rigidnim izborima, kontrolisanim masovnim medijima i zavisnim sudijama.
Rusija je korumpirana kao Egipat, možda čak i više. Ima toliko sličnosti da ruski politički komentatori smatraju da situacija u Egipatu može imati direktnog uticaja na budućnost Rusije.
Očekivano glavna linija između sukobljenih komentatora tiče se stavova prema vladajućem režimu u Moskvi.
Sve do posljednjeg trenutka, podržavaoci režima navijali su za Mubaraka.Veoma poznati konzervativac Dmitry Olshansky napisao je: "Može Bog dati da izdržite do zadnjeg. Ne postoji ništa gore, ništa strašnije nego 'demokratija' - posebno u zemljama poput Egipta, Turske, Pakistana i Rusije".
Televizijski talk show voditelj Vladimir Soloviyev upozorio je da "Mubarakov poraz može dati širok zamah aktivistima za proteste u Rusiji".
Predsednik Vladimir Putin (desno) i egipatski predsednik Hosni Mubarak nakon zajedničke konferencije za novinare, Moskva, 02. novembar 2006.Neugodni pro-Kremlj propagandista Maxim Kononeko dao je najradikalniji savjet: "Ja lično želim da Mubarak može zaustaviti ovu odvratnu revoluciju i ugušiti je u krvi. Neka bude hiljade, destine, stotine hiljada žrtava. Svako ko podržava revoluciju, čak samo na riječima treba da bude uhapšen na licu mjesta".
Sa druge strane Mubarakova ostavka slavljena je u kampu Ruske pro-demokratske opozicije: "Voz je stao u stanici Kairo. Sljedeća stanica je Moskva", napisala je Natalya Novozhilova, novinarka i blogerka.
Mladi demokratski aktivista Roman Dobrokhotov predviđa: "Uskoro će ovo doći u Rusiju", a onda savjetuje premijera Vladimira Putina: "Počni pakovati svoje kofere Vladimire".
Dobrokhotov je primijetio da u Egiptu, kao i Rusiji nije bilo velike aktivne opozicije.
Zapravo, do ovih događaja, Kairo nikada nije vidio proteste kakavi su postali regularana praksa okupljanja u Moskvi.
"Revolucija je stigla od nikud, jednostavno zato što su ljudi imali dovoljno volje. Egipatski scenario je uništio posljednji mit koji čujete od onih koji se protive promjenama u Rusiji, da ako nema jakog lidera nema aliternative koju bi ljudi mogli slijediti. Ko će zamijeniti Putina? Ko će zamijeniti Mubaraka? To su pitanja koja treba otvoriti nakon što se dikatator zabaci, jer prije toga niko nije imao šansu da pokaže koliko vrijedi", kaže Dobrokhotov.
Stvari se ne mogu vratiti unazad
Jedan od najpopularnijih ruskih blogera Anton Nosik srušio je još jedan mit o značaju tehničkih sredstava komunikacije u političkim događajima.
Nosik primjećuje da je na prvom mjestu uobičajeno vjerovanje da je nemoguće da vlasti ukinu Internet bilo pogrešno.
"U Egiptu, najvećim internet provajderima je bilo naređeno da obustave usluge na pet dana. Bez obzira što je cijena bila gubitak od 90 miliona dolara", kaže on
Drugo, i Nosik vjeruje da je najvažnija lekcija iz događaja u Egiptu da "ućutkivanje internet nije imalo nikakavog efekta na demonstrante. Nekoliko dana nakon što je internet isključen, na Tahrir tgu u centru Kaira bilo je više od milion demonstranata".
Nosik piše: "Ako je neko mislio da su Twitter i Facebook izveli ljude na trg, griješi. Internet ne može biti ukinut zato što nije na kablu danas. On je u ljudskim glavama. Zahavljujući Internetu, ljudi jednostavno shvate neke stvari o sebi, svom društvu i zemlji. Svataju da još milion drugih ljudi dijele njihove stavove i osjećanja, čak i ako nikad to nijesu saznali gledajući televiziju. Možeš povući ručku i blokirati sajtove, ali ne možeš vratiti ljudske mozgove u vrijeme prije interneta. Ljudi koji su jednom živjeli u svijetu otvorenih informacija, ne mogu odjednom biti natjerani da zaborave. Niko nije izumio dugme koje briše iskustvo slobode iz ljudske memorije".
Konačno, teško da će događaji iz Egipta imati direktnog uticaja na Rusiju. Ali scenario iz Kaira, može funkcionisati jednako dobro i u Jemenu, Teheranu ili Moskvi.
Virtuelena sloboda vodi do stvarne političke slobode. To daje nadu milionima ljudi koji danas čekaju da budu slobodni.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
Nedavni događaji u Egiptu su tako žučno komenatrisani na ruskom intrenetu da bi neko greškom mogao pomisliti da je Egipat zaparavo geografski u susjedstvu Rusije.
Dvije zemlje bez dileme imaju mnogo toga zajedničkog. Moderna Rusija, kao Egipat pod Mubarakom, je pseudo-demokratija.
Tamo je vlast u moći dobijenoj najviše zahvaljujući rigidnim izborima, kontrolisanim masovnim medijima i zavisnim sudijama.
Rusija je korumpirana kao Egipat, možda čak i više. Ima toliko sličnosti da ruski politički komentatori smatraju da situacija u Egipatu može imati direktnog uticaja na budućnost Rusije.
Očekivano glavna linija između sukobljenih komentatora tiče se stavova prema vladajućem režimu u Moskvi.
Sve do posljednjeg trenutka, podržavaoci režima navijali su za Mubaraka.Veoma poznati konzervativac Dmitry Olshansky napisao je: "Može Bog dati da izdržite do zadnjeg. Ne postoji ništa gore, ništa strašnije nego 'demokratija' - posebno u zemljama poput Egipta, Turske, Pakistana i Rusije".
Televizijski talk show voditelj Vladimir Soloviyev upozorio je da "Mubarakov poraz može dati širok zamah aktivistima za proteste u Rusiji".
Sa druge strane Mubarakova ostavka slavljena je u kampu Ruske pro-demokratske opozicije: "Voz je stao u stanici Kairo. Sljedeća stanica je Moskva", napisala je Natalya Novozhilova, novinarka i blogerka.
Mladi demokratski aktivista Roman Dobrokhotov predviđa: "Uskoro će ovo doći u Rusiju", a onda savjetuje premijera Vladimira Putina: "Počni pakovati svoje kofere Vladimire".
Dobrokhotov je primijetio da u Egiptu, kao i Rusiji nije bilo velike aktivne opozicije.
Zapravo, do ovih događaja, Kairo nikada nije vidio proteste kakavi su postali regularana praksa okupljanja u Moskvi.
"Revolucija je stigla od nikud, jednostavno zato što su ljudi imali dovoljno volje. Egipatski scenario je uništio posljednji mit koji čujete od onih koji se protive promjenama u Rusiji, da ako nema jakog lidera nema aliternative koju bi ljudi mogli slijediti. Ko će zamijeniti Putina? Ko će zamijeniti Mubaraka? To su pitanja koja treba otvoriti nakon što se dikatator zabaci, jer prije toga niko nije imao šansu da pokaže koliko vrijedi", kaže Dobrokhotov.
Stvari se ne mogu vratiti unazad
Jedan od najpopularnijih ruskih blogera Anton Nosik srušio je još jedan mit o značaju tehničkih sredstava komunikacije u političkim događajima.
Nosik primjećuje da je na prvom mjestu uobičajeno vjerovanje da je nemoguće da vlasti ukinu Internet bilo pogrešno.
"U Egiptu, najvećim internet provajderima je bilo naređeno da obustave usluge na pet dana. Bez obzira što je cijena bila gubitak od 90 miliona dolara", kaže on
Možeš povući ručku i blokirati sajtove, ali ne možeš vratiti ljudske mozgove u vrijeme prije interneta.
Drugo, i Nosik vjeruje da je najvažnija lekcija iz događaja u Egiptu da "ućutkivanje internet nije imalo nikakavog efekta na demonstrante. Nekoliko dana nakon što je internet isključen, na Tahrir tgu u centru Kaira bilo je više od milion demonstranata".
Nosik piše: "Ako je neko mislio da su Twitter i Facebook izveli ljude na trg, griješi. Internet ne može biti ukinut zato što nije na kablu danas. On je u ljudskim glavama. Zahavljujući Internetu, ljudi jednostavno shvate neke stvari o sebi, svom društvu i zemlji. Svataju da još milion drugih ljudi dijele njihove stavove i osjećanja, čak i ako nikad to nijesu saznali gledajući televiziju. Možeš povući ručku i blokirati sajtove, ali ne možeš vratiti ljudske mozgove u vrijeme prije interneta. Ljudi koji su jednom živjeli u svijetu otvorenih informacija, ne mogu odjednom biti natjerani da zaborave. Niko nije izumio dugme koje briše iskustvo slobode iz ljudske memorije".
Konačno, teško da će događaji iz Egipta imati direktnog uticaja na Rusiju. Ali scenario iz Kaira, može funkcionisati jednako dobro i u Jemenu, Teheranu ili Moskvi.
Virtuelena sloboda vodi do stvarne političke slobode. To daje nadu milionima ljudi koji danas čekaju da budu slobodni.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
