Venezuela nešto skriva, to je nedvojbeno, a čim je u cijelu priču uključen i Iran to je znak da se nešto dobro ne sprema, napisao je za američki Foreign Policy, Roger Noriega, bivši američki diplomat i gostujući profesor na American Enterprise Institutu.
Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez priznao je krajem septembra da njegova zemlja završava studiju o razvoju nuklearnog programa. Ma koliko da je cijelu priču želio prikazati kao nevini projekt namijenjen isključivo civilnim potrebama, očito da program koji je nastao u suradnji s Iranom, predstavlja opasne namjere Chavezovog režima.
Poznato je da se na programu radilo gotovo dvije godine. „Suradnja“ u istraživanju pokazala je i da Venezuela pomaže Teheranu da se opskrbi uranom i tako zaobiđe UN-ove sankcije. Sve to ide u prilog strahovanju u medđnarodnoj zajednici da Iran radi na izradi nuklearnog naoružanja.
Chavez tvrdnjom da razvija program nuklearne energije pokušava zapravo zavarati Zapad. U stvari, u novembru 2008. iranski i venezuelanski dužnosnici su potpisali tajni sporazum o „ znanstvenoj i tehnološkoj suradnji u razvoju nuklearnog programa“.
Samo tjedan dana nakon potpisivanja toga sporazuma Ministarstvo energetike je predstavilo Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju program nuklearnog razvoja. Iz toga predstavljanja lako se može utvrditi da Komitet za atomsku energije Venezuele radi na razvoju programa od 2007.
Sve zemlje imaju pravo na razvoj mirnodopskog nuklearnog programa u skladu s Ugovorm o neširenju nuklearnog naoružanja kojega je potpisinica i Venezuela, ističe Noriega. Ipak, odluka Chaveza da se veže uz Iran zvoni na uzbunu.
Nije riječ samo o suradnji Venezuele i Irana u razvoju nuklearnog programa, postoje sumnje da se u toj južnoameričkoj državi grade postrojenja kojima rukovodi Iran, i uz pomoć koji se lako zaobilaze sankcije Vijeća sigurnosti UN-a.
Na primjer sporazumom iz 2008., između venezuelanske državne tvrtke CVG Minerven i tvrtke Impasco koja je u rukama iranske vlade, data je Iranu „zlata vrijedna“ koncesija za rudnik u bazenu Roraim, na samoj granici Venezuela i Gvajane. Nije samo riječ o rudniku zlata, već o području bogatom nalazištima urana.
Nema ništa nelegalno u vađenju urana, osim kada to radi Iran, ističe u tekstu za Foreign Policy bivši američki diplomat. Vijeće sigurnosti UN je Rezolucijom 1929 zatražilo od svih članica Svjetske organizacije da zabrane uključivanje Irana u iskopavanje nalazišta urana, proizvodnju nuklearnih materijala ili tehnologije.
Uz to, iranske tvrtke koriste i obližnja industrijska postrojenja za proizvodnju urana. Primjerice, tvornica cementa najmanje proizvodi cement, a iz tvornice traktora ne izlaze traktori.
„Tvornica cementa“ preradjuje metale iz Impascovih rudnika. Prema izjavama svjedoka iz tvornica izlazi ruda prema luci na rijeci Orinoko, a odatle brodovima pod iranskom zastavom u Atlantski ocean gdje ih niko nema pravo zaustaviti.
„Tvornica traktora“ takodjer je dobar paravan za iranske aktivnosti. Zajedničko venezuelansko-iransko poduzeće osnovano 2006,. više sliči na dobro utvrdjenu vojnu bazu koju štiti venezuelanska nacionalna garda.
Sumnje u prirodu tvornice pojavile su se 2008. kada je turska carina otkrila da u pošiljci iz Irana za Venezuelu nisu „djelovi traktora“, kako je pisalo na deklaraciji, već bačve s nitratom i kemijskim supstancama koje mogu poslužiti za izradu bombe, ali i djelovima postrojenja za koje su turski eksperti kazali da predstavlja „putujući laboratorij“.
Teret je prevozila kompanija Brodske linije Iranske Islamske Republike, tvrtke, koja je pod sankcijama UN.
Za iranske prikrivene operacije u Venezueli su osnovane banke i trgovačke kompanije koje omogućuju Teheranu kršenje sankcije UN.
Predsednik Ugo Čaves (desno) i njegov iranski kolega Mahmud Ahmadinedžad u predsedničkoj palati Miraflores u Karakasu, 27. septembar 2007.
Rezolucija 1803 iz 2008. upozorava vlade da ne surađuju s iranskim bankama, posebno Bankom Sadaret, preko koje se financiraju poslovi oko nuklearnog naoružavanja. No, ova banka je uključena u venezuelansku banku Banco Internacional de Desarollo (BID) i svi direktori BID-a su Iranci.
UN je banku Saderat navela kao financijsku instituciju koja pomaže financiranje terorizma i nuklearnog naoružavanja. Godine 2006. američko Ministarstvo financija optužilo je ovu banka za financiranje Hezbollaha.
Prije dva mjeseca EU je zamrznula račune BID-a zbog pružanja financijske podrške iranskim nuklearnim aktivnostima. Chavez, međutim, i dalje dopušta poslovanje BID-a.
Očito je da se više ne smije zanemarivati ono što Chavez i ostali rade, smatra, Roger Noriega. SAD i UN moraju nešto ozbiljno uraditi žele li održati u životu Sporazum o nuklearnom nenaoružavanju, naglašava Noriega, jer Chavez bi u slučaju da ga se nastavi ignoritati, mogao biti suviše opasan.
Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez priznao je krajem septembra da njegova zemlja završava studiju o razvoju nuklearnog programa. Ma koliko da je cijelu priču želio prikazati kao nevini projekt namijenjen isključivo civilnim potrebama, očito da program koji je nastao u suradnji s Iranom, predstavlja opasne namjere Chavezovog režima.
Poznato je da se na programu radilo gotovo dvije godine. „Suradnja“ u istraživanju pokazala je i da Venezuela pomaže Teheranu da se opskrbi uranom i tako zaobiđe UN-ove sankcije. Sve to ide u prilog strahovanju u medđnarodnoj zajednici da Iran radi na izradi nuklearnog naoružanja.
Chavez tvrdnjom da razvija program nuklearne energije pokušava zapravo zavarati Zapad. U stvari, u novembru 2008. iranski i venezuelanski dužnosnici su potpisali tajni sporazum o „ znanstvenoj i tehnološkoj suradnji u razvoju nuklearnog programa“.
Samo tjedan dana nakon potpisivanja toga sporazuma Ministarstvo energetike je predstavilo Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju program nuklearnog razvoja. Iz toga predstavljanja lako se može utvrditi da Komitet za atomsku energije Venezuele radi na razvoju programa od 2007.
Sve zemlje imaju pravo na razvoj mirnodopskog nuklearnog programa u skladu s Ugovorm o neširenju nuklearnog naoružanja kojega je potpisinica i Venezuela, ističe Noriega. Ipak, odluka Chaveza da se veže uz Iran zvoni na uzbunu.
Chavez tvrdnjom da razvija program nuklearne energije pokušava zapravo zavarati Zapad. U stvari, u novembru 2008. iranski i venezuelanski dužnosnici su potpisali tajni sporazum o „ znanstvenoj i tehnološkoj suradnji u razvoju nuklearnog programa“
Nije riječ samo o suradnji Venezuele i Irana u razvoju nuklearnog programa, postoje sumnje da se u toj južnoameričkoj državi grade postrojenja kojima rukovodi Iran, i uz pomoć koji se lako zaobilaze sankcije Vijeća sigurnosti UN-a.
Na primjer sporazumom iz 2008., između venezuelanske državne tvrtke CVG Minerven i tvrtke Impasco koja je u rukama iranske vlade, data je Iranu „zlata vrijedna“ koncesija za rudnik u bazenu Roraim, na samoj granici Venezuela i Gvajane. Nije samo riječ o rudniku zlata, već o području bogatom nalazištima urana.
Nema ništa nelegalno u vađenju urana, osim kada to radi Iran, ističe u tekstu za Foreign Policy bivši američki diplomat. Vijeće sigurnosti UN je Rezolucijom 1929 zatražilo od svih članica Svjetske organizacije da zabrane uključivanje Irana u iskopavanje nalazišta urana, proizvodnju nuklearnih materijala ili tehnologije.
Uz to, iranske tvrtke koriste i obližnja industrijska postrojenja za proizvodnju urana. Primjerice, tvornica cementa najmanje proizvodi cement, a iz tvornice traktora ne izlaze traktori.
„Tvornica cementa“ preradjuje metale iz Impascovih rudnika. Prema izjavama svjedoka iz tvornica izlazi ruda prema luci na rijeci Orinoko, a odatle brodovima pod iranskom zastavom u Atlantski ocean gdje ih niko nema pravo zaustaviti.
„Tvornica traktora“ takodjer je dobar paravan za iranske aktivnosti. Zajedničko venezuelansko-iransko poduzeće osnovano 2006,. više sliči na dobro utvrdjenu vojnu bazu koju štiti venezuelanska nacionalna garda.
Sumnje u prirodu tvornice pojavile su se 2008. kada je turska carina otkrila da u pošiljci iz Irana za Venezuelu nisu „djelovi traktora“, kako je pisalo na deklaraciji, već bačve s nitratom i kemijskim supstancama koje mogu poslužiti za izradu bombe, ali i djelovima postrojenja za koje su turski eksperti kazali da predstavlja „putujući laboratorij“.
Teret je prevozila kompanija Brodske linije Iranske Islamske Republike, tvrtke, koja je pod sankcijama UN.
Za iranske prikrivene operacije u Venezueli su osnovane banke i trgovačke kompanije koje omogućuju Teheranu kršenje sankcije UN.
Rezolucija 1803 iz 2008. upozorava vlade da ne surađuju s iranskim bankama, posebno Bankom Sadaret, preko koje se financiraju poslovi oko nuklearnog naoružavanja. No, ova banka je uključena u venezuelansku banku Banco Internacional de Desarollo (BID) i svi direktori BID-a su Iranci.
UN je banku Saderat navela kao financijsku instituciju koja pomaže financiranje terorizma i nuklearnog naoružavanja. Godine 2006. američko Ministarstvo financija optužilo je ovu banka za financiranje Hezbollaha.
Prije dva mjeseca EU je zamrznula račune BID-a zbog pružanja financijske podrške iranskim nuklearnim aktivnostima. Chavez, međutim, i dalje dopušta poslovanje BID-a.
Očito je da se više ne smije zanemarivati ono što Chavez i ostali rade, smatra, Roger Noriega. SAD i UN moraju nešto ozbiljno uraditi žele li održati u životu Sporazum o nuklearnom nenaoružavanju, naglašava Noriega, jer Chavez bi u slučaju da ga se nastavi ignoritati, mogao biti suviše opasan.