Svjetska zdravstvena organizacija objavila je podatak da 70 posto građana BiH živi pod traumom, odnosno PTSP-om. Posljedice su to rata, ali ovakvu brojku, koja se stalno povećava, obilježilo je i sve teže stanje u društvu. U Tuzlanskom kantonu samo u prvih deset dana srpnja izvršeno je pet samoubojstava. Posljedice su to, smatraju stručnjaci, stanja u koji je zapao ovaj kanton - a to je da je gospodarstvo potpuno ugašeno, da mladi ljudi masovno odlaze bilo gdje iz BiH, pa čak i u zaraćene zemlje. Samoubojstva su, zapravo, bolan vapaj za pomoć. Međutim, za taj vapaj u BiH sluha već dugo nema.
U prvih sedam mjeseci u Tuzlanskom kantonu izvršeno je preko 40 samoubojstava, što znači da je svaki peti dan netko podigao ruku na sebe. Tuzlanski kanton postao je tako vodeći u ovoj crnoj statistici. Nerijetko su samoubojstva činili i mladi ljudi, a jedan od razloga mlade djevojke koja je počinila samoubojstvo bio je i nepoložen ispit. Česta samoubojstva najtegobnije su svjedočanstvo o tome u kakvom društvu danas živimo.
Dr. Branka Antić Štauber već 20 godina radi sa ranjivim kategorijama bh. društva. I njena iskustva nisu nimalo optimistična:
„Mnogi nemaju obezbijeđenu socijalnu situaciju, penzioneri imaju vrlo niske penzije, njihova djeca ne rade. Društvo ne vodi računa niti o mladima koji nakon završene škole nemaju mogućnost da dobiju posao. Stariji imaju niske plate i nisu u stanju da obezbijede bolju budućnost niti za sebe niti za svoju djecu. Mnogi od njih kažu da bi se kad bi imali posao osjećali bolje.“
Iako je od njegovog završetka prošlo skoro 20 godina, rat je u ljudima ostavio depresiju i nemoć. Novinar sa BH radija 1 Mirel Čeliković veoma često se bavi socijalnim problemima građana BiH. Uvjerio se, kaže, u njihovu nemoć da bilo što promijene.
„U ljudima je ostala neka depresija, neka tuga, neka stiska u glavi, tako da vlada opšta društvena apatija. Teško je dokučiti - to vjerovatno znaju psiholozi, mada i oni imaju sve manje odgovora na ove sve češće situacije oko samoubistava“, kaže Čeliković.
Podrška mladima
Za Anitu Šimić, studenticu i aktivisticu iz Tuzle, društvo smo u kojoj je sustav vrijednosti davno izgubljen.
„Generalni stav o samoubistvu je da je to najveći kukavičluk, tako da to nema opravdanja bilo šta u životu loše da se desi, pogotovo za mlade ljude koji imaju vremena i prilike u životu da isprave sve ili svoje greške ili probleme koje su im drugi nametnuli. Mislim da je to nedostatak hrabrosti, znanja, samopouzdanja, pa čak i nekih moralnih i duhovnih vrijednosti, jer smatram da treba da imamo nešto pozitivno u životu za šta se vrijedi boriti, neke pozitivne ideale. Nijedna finansijska poteškoća ili nešto ne bi trebalo da bude razlog zbog kojeg bismo digli ruku na sebe“, kazala je Šimić.
Emir Bašić već godinama u Fondaciji Tuzlanske zajednice radi sa mladima, a vrlo često svu svoju kreativnost koju posjeduje usmjerava upravo na to da mlade uvjerava da život može biti jako lijep.
„Desi se situacija da se mladi pojave na tržištu rada kao svršeni učenici srednjih škola ili na fakultetu, gdje opet univerziteti ne pružaju rajski ambijent, nego tu počinje susret mladih sa realnošću bh. društva. To je izobilje korupcije, nepotizma, nepravednog sistema odlučivanja i donošenja kojekakvih odluka. Mi se trudimo dok su uključeni u naše programe da im pružamo što više podrške, ali mislim da podrška za mlade je potrebna da se radi sistemski od strane institucija vlasti“, kaže Bašić.
Jedino razvoj ove zemlje može izvući ljude iz krize, a kriza u koju su građani zapali je moralna, kriza duha i kriza beznađa. Dr. Branka Antić Štauber:
„Na ono što je životni cilj - da radimo, da imamo porodicu, da imamo djecu - on kaže: ’Kako ću ja stvarati porodicu kad nemam ja od čega živim?’ To su sve traume koje se nose jer ti ne zadovoljavaš svoje osnovne nagone. A to je nešto što je u nama i protiv čega se mi ne možemo boriti.“
To što državna statistika samoubojstava raste ne zabrinjava nikoga u institucijama BiH iako je u većini slučajeva razlog za samoubojstvo realnost u kojoj žive.
U prvih sedam mjeseci u Tuzlanskom kantonu izvršeno je preko 40 samoubojstava, što znači da je svaki peti dan netko podigao ruku na sebe. Tuzlanski kanton postao je tako vodeći u ovoj crnoj statistici. Nerijetko su samoubojstva činili i mladi ljudi, a jedan od razloga mlade djevojke koja je počinila samoubojstvo bio je i nepoložen ispit. Česta samoubojstva najtegobnije su svjedočanstvo o tome u kakvom društvu danas živimo.
Dr. Branka Antić Štauber već 20 godina radi sa ranjivim kategorijama bh. društva. I njena iskustva nisu nimalo optimistična:
„Mnogi nemaju obezbijeđenu socijalnu situaciju, penzioneri imaju vrlo niske penzije, njihova djeca ne rade. Društvo ne vodi računa niti o mladima koji nakon završene škole nemaju mogućnost da dobiju posao. Stariji imaju niske plate i nisu u stanju da obezbijede bolju budućnost niti za sebe niti za svoju djecu. Mnogi od njih kažu da bi se kad bi imali posao osjećali bolje.“
Iako je od njegovog završetka prošlo skoro 20 godina, rat je u ljudima ostavio depresiju i nemoć. Novinar sa BH radija 1 Mirel Čeliković veoma često se bavi socijalnim problemima građana BiH. Uvjerio se, kaže, u njihovu nemoć da bilo što promijene.
„U ljudima je ostala neka depresija, neka tuga, neka stiska u glavi, tako da vlada opšta društvena apatija. Teško je dokučiti - to vjerovatno znaju psiholozi, mada i oni imaju sve manje odgovora na ove sve češće situacije oko samoubistava“, kaže Čeliković.
Podrška mladima
Za Anitu Šimić, studenticu i aktivisticu iz Tuzle, društvo smo u kojoj je sustav vrijednosti davno izgubljen.
„Generalni stav o samoubistvu je da je to najveći kukavičluk, tako da to nema opravdanja bilo šta u životu loše da se desi, pogotovo za mlade ljude koji imaju vremena i prilike u životu da isprave sve ili svoje greške ili probleme koje su im drugi nametnuli. Mislim da je to nedostatak hrabrosti, znanja, samopouzdanja, pa čak i nekih moralnih i duhovnih vrijednosti, jer smatram da treba da imamo nešto pozitivno u životu za šta se vrijedi boriti, neke pozitivne ideale. Nijedna finansijska poteškoća ili nešto ne bi trebalo da bude razlog zbog kojeg bismo digli ruku na sebe“, kazala je Šimić.
Emir Bašić već godinama u Fondaciji Tuzlanske zajednice radi sa mladima, a vrlo često svu svoju kreativnost koju posjeduje usmjerava upravo na to da mlade uvjerava da život može biti jako lijep.
„Desi se situacija da se mladi pojave na tržištu rada kao svršeni učenici srednjih škola ili na fakultetu, gdje opet univerziteti ne pružaju rajski ambijent, nego tu počinje susret mladih sa realnošću bh. društva. To je izobilje korupcije, nepotizma, nepravednog sistema odlučivanja i donošenja kojekakvih odluka. Mi se trudimo dok su uključeni u naše programe da im pružamo što više podrške, ali mislim da podrška za mlade je potrebna da se radi sistemski od strane institucija vlasti“, kaže Bašić.
Jedino razvoj ove zemlje može izvući ljude iz krize, a kriza u koju su građani zapali je moralna, kriza duha i kriza beznađa. Dr. Branka Antić Štauber:
„Na ono što je životni cilj - da radimo, da imamo porodicu, da imamo djecu - on kaže: ’Kako ću ja stvarati porodicu kad nemam ja od čega živim?’ To su sve traume koje se nose jer ti ne zadovoljavaš svoje osnovne nagone. A to je nešto što je u nama i protiv čega se mi ne možemo boriti.“
To što državna statistika samoubojstava raste ne zabrinjava nikoga u institucijama BiH iako je u većini slučajeva razlog za samoubojstvo realnost u kojoj žive.
