Više od stotinu počinitelja krivičnih dijela nekažnjeno će uživati u blagodetima nefunkcionalnog pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), samo u prvoj polovini 2012. godine broj predmeta koji su zastarjeli dostigao je brojku od blizu 2.000. Najčešći razlozi zastare su nedostupnost osumnjičenih i dostavljanje krivične prijave nakon nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, podaci su VSTV. Dok je odgovornost tužitelja i sudija gotovo nemoguće utvrditi, da sve bude apsurdnije, opljačkana imovina nakon zastare nerijetko završava upravo kod osoba osumnjičenih za kriminalne radnje.
Univerzitetski profesor Enver Backović nedavno je na sudu u Sarajevu pokrenuo građansku parnicu u kojoj će pokušati dokazati da porodični nakit i vrijednosti koje su ukradene iz njegovog stana prije 11 godina zaista pripadaju porodici Backović. Nakon što je slučaj pljačke, čija je žrtva bio Backović, zastario, iz suda je stigla obavijest da će ukradene dragocjenosti biti vraćene osobama kod kojih su pronađene. Naime, zbog zastare, progon osumnjičenih je obustavljen, pa tako prema zakonima BiH oni imaju pravo na opljačkanu imovinu.
„Da je sud donio presudu da oni nisu krivi, ja ne bih ništa rekao, ja bih poštovao sudsku presudu. Unatoč tome što je slučaj zastario, da je sud rekao da će sve to tamo što se nalazilo, a to je možda 850.000 do milion maraka, dati u Dom za nezbrinutu djecu Lubica Ivezić, ja bih rekao: ’Odmah dajte to.’ Ali kad je meni sud napisao da će oni to njima vratiti, ja sam bio konsterniran“, kaže Backović.
Na slučaju se izmijenjalo pet sudaca. Od 22 zakazana ročista, održana su tek tri. Iako su privođeni na osnovu potjernica, optuženi su puštani da se brane sa slobode, a onda ih je bilo sve teže pronaći. Slučaj Backović, inspektor krim policije, danas u penziji, Mićo Letić pamtiće cijeli život.
„Zašto jedan predmet za kojeg su postojali neoborivi dokazi stoji - i zar je trebalo deset godina da se to razvuče i da predmet zastari? Koliko su sudije primile plata, da ne govorim mašinerija MUP-a, koja je radila danonoćno da bi to dokazala“, navodi Letić.
Da je pravda spora, ponekad i nedostižna uvjerio se i Momčilo Dejanović iz Centra za humanu politiku koji je u proteklih desetak godina Tužilaštvu u Doboju poslao na desetine prijava i dokaza o organiziranom kriminalu, zloupotrebi službenog položaja, šteti koja se mjerila desetinama miliona eura. Među slučajevima koji su zastarjeli je policijski izvještaj protiv direktora dobojske Elektrodistribucije, prisjeća se Dejanović.
„Naš je utisak da su dobojsko tužilaštvo i pravosuđe neodgovorni, neprofesionalni, i pod uticajem partijskih, političkih i kriminalnih struktura“, kaže Dejanović.
Odugovlačenja, opstrukcije i odgovornost
Posljednja priča stigla je iz Srednjebosanskog kantona (SBK), gdje su funkcioneri izvršne vlasti nezakonitim isplatama i netransparentnom nabavkom nepotrebnog materijala oštetili budžet kantona i Federacije za oko tri miliona eura. U javnost su procurili i dokumenti iz kojih se vidi da su utajom poreza firme iz SBK-a načinile štetu budžetu FBiH u iznosu od oko 35 miliona eura. Prebacujući predmete i opstruišući istrage, biznismenima, ali i lokalnom političkom vodstvu nikada se nije sudilo. U međuvremenu je nastupila zastara.
„Tužilaštva su to odugovlačila i držala kod sebe. Ja sam radio te nalaze, i negdje za oko osam nalaza nemam podatke da je uopšte Tužilaštvo podiglo optužnicu. To je smijurija“, ističe ekspert finansijske struke i jedan od vještaka u ovom slučaju Mato Anić.
Milorad Novković
Samo u prvih šest mjeseci prošle godine za 104 krivična predmeta sa poznatim počiniteljima nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja prije podizanja optužnice. Ako se ovome dodaju predmeti s nepoznatim počiniteljima, sa julom prošle godine u BiH je zastarjelo preko 1.670 krivičnih slučajeva. Najčešći razlozi zastare prema VSTV su nedostupnost osumnjičenog i dostavljanje krivične prijave nakon nastupanja zastarjelosti.
„Svaki predsjednik suda i svaki glavni tužilac je dužan da dostavi VSTV-u odmah rješenje, ako je došlo do zastare, da se obustavlja krivični postupak. Ako VSTV ocijeni da postoje određeni propusti, to se ustupa na postupak glavnom uredu disciplinskog tužioca“, pojašnjava Milorad Novković, predsjednik VSTV-a BiH.
Na upit koliko je sudaca i tužitelja do sada odgovaralo za eventualne propuste koji su doveli do zastare, Novković odgovara:
"Vjerovatno ih ima, ali nema mnogo toga."
Poslanica u Parlamentu BiH Dušanka Majkić smatra da dio odgovornosti za značajan broj zastara snosi upravo VSTV. Podsjeća kako ni posljednji godišnji izvještaj nije dao odgovor o tome koji sudovi ne poštuju planove o rješavanju starih predmeta i kako je moguće da deset godina poslije reforme pravosuđa postoje neriješeni predmeti, stari i po 20 godina.
„Izvještaj ne govori niti o oduzetoj imovinskoj koristi i oduzetoj imovini u krivičnom predmetima, niti o podacima o krivičnim djelima korupcije i kaznama. Najstrašnija stvar je što će država BiH da odgovara za 8.000 predmeta starih preko 10 godina pred Evropskim sudom za ljudska prava, i za suđenja u nerazumnom roku, a nema nikakve mehanizme da bilo šta učini da se ovaj problem riješi“, naglašava Majkić.
Da bi uopće pokrenuo privatnu parnicu, Enver Backović, naš sagovornik s početka priče, sudu je morao uplatiti obaveznu taksu od 10 posto procijenjenog iznosa u vrijednosti od oko 10.000 eura. Nije teško zamisliti što se dešava sa sličnim slučajevima zastare kod prosječnog građanina BiH.
Novinarstvom se počela baviti 1996. godine. Od 1998. radi za Radio Slobodna Evropa. Bila je i stalni suradnik Studija 88, Radija101, Reuters-a. Višestruko nagrađivana novinarka.
