Na Haškom sudu tužiteljstvo je završilo svoj dokazni postupak protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, optuženog za genocid u dvadeset bosanskohercegovačkih općina i Srebrenicu, namjerno ubijanje sarajevskih civila te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Zadnji, od ukupno 193 svjedoka tužiteljstva koji su do sada dali iskaze, svjedočio je zaštićeni svjedok KDZ-071 koji je preživio strijeljanje zarobljenih dječaka i muškaraca bošnjačke nacionalnosti nakon što su srpske snage zauzele Zaštićenu zonu Srebrenica u srpnju 1995.godine.
Obitelj zaštićenog svjedoka je pobjegla u kamp UN-a u Potočarima dok je on pokušao pobjeći kroz šumu. No ubrzo je natjeran na predaju iznad Konjević Polja te je zarobljen na jednoj livadi gdje je prema procjenama bilo oko 2000 zarobljenika. Tamo ih je posjetio general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, koji ih je lažno umirivao – da im se ništa neće dogoditi.
„Prva mu je riječ bila – ostavio vas je Naser. Pobjegao je u Tuzlu. Sa Srbinom nije zgodno ratovati. Ovcu ne možeš iz tora istjerati dok joj se vrata ne otvore. Obitelji smo vam evakuirali Tuzla-Kladanj-Živice. Najvjerovatnije u toku dan-dva i vi ćete biti zamijenjeni. Nitko vas neće tuči i maltretirati. Ovdje vam je jako toplo smjestiti ćemo vas negdje gdje je hladnije. Aplauz je bio – hvala druže generale. Ohrabrio nas je dobro“, prepričao je svjedok riječi Mladića.
Veliku grupu zarobljenih, među kojima je bio i zaštićeni svjedok 071, pripadnici VRS-a su odveli do skladišta u Kravici gdje je prema optužnici ubijeno oko 1000 ljudi. Prema iskazu svjedoka pucanje na zatočenicima pretrpano skladište trajalo je od kasnijeg popodneva do večeri.
„Ja sam samo u ćošak sastavio glavu s nekim Salkom Ređićem iz Vlasenice. I cijelo smo vrijeme preležali, kad samo jednom Salko vikne – uj brate pogino. Salka je rafal presjekao preko prsa kao motorkom da si ga presjekao. I do skoro uvečer je pucalo. Kad je pucnjava stala cijelu noć su bili ispred magacina...čuju se, smiju se, pričaju. Podame podlila krv“, prisjećao se svjedok trenutka „kojeg nikad neće zaboraviti“.
I sljedećeg dana 14.srpnja 1995.godine nastavljeno je ubijanje ranjenih koji su preživjeli pucnjavu, a svjedok je skrivajući se dočekao noć i pobjegao iz skladišta s još jednim preživjelim.
Karadžić, koji inače tvrdi kako ubijanje u Kravici nije bilo organizirano nego incident do kojeg je došlo zbog napada zarobljenika na srpskog čuvara, početi će iznositi svoju obranu u listopadu ove godine.
U međuvremenu će se na jesen održati rasprava po pravilu 98 bis na kojoj će optuženi moći zatražiti oslobađanje po onim točkama optužnice koje, po njegovom mišljenju, tužiteljstvo nije dokazalo.
Tužiteljstvo je u dokaze uvrstilo inače svjedočenja 335 svjedoka, no samo 193 njih je svjedočilo na ovom procesu. Također uvršteno je oko 5000 dokaza tijekom 300 sati dokazivanja optužbi koliko je za to dobilo tužiteljstvo.
Suđenje Karadžiću je počelo potkraj listopada 2009.godine, nakon 15 mjeseci od njegovog uhićenja u Beogradu gdje se skrivao pod lažnim imenom Dragan Dabić te skoro 14 godina od podizanja optužnice.
Zadnji, od ukupno 193 svjedoka tužiteljstva koji su do sada dali iskaze, svjedočio je zaštićeni svjedok KDZ-071 koji je preživio strijeljanje zarobljenih dječaka i muškaraca bošnjačke nacionalnosti nakon što su srpske snage zauzele Zaštićenu zonu Srebrenica u srpnju 1995.godine.
Obitelj zaštićenog svjedoka je pobjegla u kamp UN-a u Potočarima dok je on pokušao pobjeći kroz šumu. No ubrzo je natjeran na predaju iznad Konjević Polja te je zarobljen na jednoj livadi gdje je prema procjenama bilo oko 2000 zarobljenika. Tamo ih je posjetio general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, koji ih je lažno umirivao – da im se ništa neće dogoditi.
„Prva mu je riječ bila – ostavio vas je Naser. Pobjegao je u Tuzlu. Sa Srbinom nije zgodno ratovati. Ovcu ne možeš iz tora istjerati dok joj se vrata ne otvore. Obitelji smo vam evakuirali Tuzla-Kladanj-Živice. Najvjerovatnije u toku dan-dva i vi ćete biti zamijenjeni. Nitko vas neće tuči i maltretirati. Ovdje vam je jako toplo smjestiti ćemo vas negdje gdje je hladnije. Aplauz je bio – hvala druže generale. Ohrabrio nas je dobro“, prepričao je svjedok riječi Mladića.
Veliku grupu zarobljenih, među kojima je bio i zaštićeni svjedok 071, pripadnici VRS-a su odveli do skladišta u Kravici gdje je prema optužnici ubijeno oko 1000 ljudi. Prema iskazu svjedoka pucanje na zatočenicima pretrpano skladište trajalo je od kasnijeg popodneva do večeri.
„Ja sam samo u ćošak sastavio glavu s nekim Salkom Ređićem iz Vlasenice. I cijelo smo vrijeme preležali, kad samo jednom Salko vikne – uj brate pogino. Salka je rafal presjekao preko prsa kao motorkom da si ga presjekao. I do skoro uvečer je pucalo. Kad je pucnjava stala cijelu noć su bili ispred magacina...čuju se, smiju se, pričaju. Podame podlila krv“, prisjećao se svjedok trenutka „kojeg nikad neće zaboraviti“.
I sljedećeg dana 14.srpnja 1995.godine nastavljeno je ubijanje ranjenih koji su preživjeli pucnjavu, a svjedok je skrivajući se dočekao noć i pobjegao iz skladišta s još jednim preživjelim.
Karadžić, koji inače tvrdi kako ubijanje u Kravici nije bilo organizirano nego incident do kojeg je došlo zbog napada zarobljenika na srpskog čuvara, početi će iznositi svoju obranu u listopadu ove godine.
U međuvremenu će se na jesen održati rasprava po pravilu 98 bis na kojoj će optuženi moći zatražiti oslobađanje po onim točkama optužnice koje, po njegovom mišljenju, tužiteljstvo nije dokazalo.
Tužiteljstvo je u dokaze uvrstilo inače svjedočenja 335 svjedoka, no samo 193 njih je svjedočilo na ovom procesu. Također uvršteno je oko 5000 dokaza tijekom 300 sati dokazivanja optužbi koliko je za to dobilo tužiteljstvo.
Suđenje Karadžiću je počelo potkraj listopada 2009.godine, nakon 15 mjeseci od njegovog uhićenja u Beogradu gdje se skrivao pod lažnim imenom Dragan Dabić te skoro 14 godina od podizanja optužnice.
