Suđenje Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne zločine i genocid, nastavljeno je u Haškom sudu saslušanjem svjedoka optužbe, stručnjaka za vojna pitanja Džona Vilsona, australijskog generala koji je u proljeće i ljeto 1992. bio šef vojnih posmatrača UN-a u Sarajevu.
Karadžićeva pitanja u utorak su se odnosila na odnos vojnih snaga u i oko Sarajeva, kojima je pokušao ubijediti svjedoka kako je teritorijalna odbrana BiH započinjala svaki oružni sukob.
Karadžić je, navodeći dokument koji sadrži prisluškivani razgovor Biljane Plavšić sa tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova, tražio od Vilsona da zaključi kako su Srbi uvijek bili za primirje, dok je muslimanska strana prekidala primirje optužujući Srbe za napad. Vilson je odgovorio:
„To je stvarno tužan komentar za stotine i stotine prekida vatre koji su dogovoreni u bivšoj Jugoslaviji od ’91., najmanje ’93. za koje znam, a koje nije poštovala ni jedna ni druga strana. Kad su strane odlučile da stvarno žele sprovesti prekid vatre, onda su to i učinile. Međutim, u najvećem broju slučajeva one prekide vatre nisu poštovale.“
Jedno od pitanja odnosi se i na napad na sarajevsko naselje Dobrinju, izveden 14. maja 1992. godine. Vilson, koji je stanovao tokom svog boravka u Sarajevu upravo na Dobrinji, opisao je kako je to izgledalo:
„Cijelog tog dana bile su teške borbe. Ja sam bio u kupaonici i ležao sam na podu zbog šrapnela i projektila koji su dolazili u stan. S vremena na vrijeme bih ispuzao do prozora i onda bih mogao vidjeti što se dešavalo. Taj je napad trajao najveći dio dana, uključujući i napad teškom artiljerijom kada je uništen hotel Duga, a tamo su bile smještene snage Ujedinjenih naroda i UNPROFOR-a. To je bio namjerni napad na tu zgradu.“
Karadžić: Kako ste znali ko su Srbi, a ko su muslimani?
Vilson: Muslimani su općenito bili ljudi koji su trčali uokolo obučeni u civilnu odjeću, s puškama. Srbi su bili ljudi u uniformama, sa šljemovima, a njih su podržavali tenkovi. A ja sam vidio tko je napadao. To su bili Srbi - u uniformama one vrste koje je imala JNA.
Jedno od pitanja odnosilo se i na pripremu povlačenja vojnika JNA iz Kasarne „Maršal Tito“ u Sarajevu i ponašanje Ratka Mladića u toj situaciji.
Karadžić: Da li ste vi ovo, što Mladić kaže, shvatili kao odmazdu prema civilima?
Vilson: Da, ja sam s njime razgovarao na sastanku 25. maja koji sam imao s njime i sa gospođom Plavšić. On je rekao da ne bude li kasarna evakuirana u roku od tri dana, da će sravniti grad sa zemljom. A u gradu je bilo mnogo civila. Ako kažete da ćete sravniti grad sa zemljom, to znači da ćete prouzročiti mnoge žrtve kod civila. Ja sam upravo tako i shvatio njegovu prijetnju. Čini se, na kraju kako su se stvari odigrale, da je on tu prijetnju i ostvario. U noći 28. maja, tri dana kasnije, kasarna nije bila evakuirana, on je pustio na grad žestoku vatru, strašan napad kojim je osobno rukovodio. On je izdao to upozorenje u prisustvu gospođe Plavšić. Ona to nije porekla, ona se njemu nije suprotstavila - i ja sam shvatio da je stav koji je iznio general Mladić stav njega i političkog rukovodstva bosanskih Srba. Ja sam ga uzeo veoma ozbiljno. O tome sam obavijestio generala Nambijara, prenio sam informaciju i Predsjedništvu kao upozorenje - i to na zahtjev generala Mladića. Svjedočenje australijskog generala Džona Vilsona biće nastavljeno i sutra kada bi Karadžić trebao privesti kraju unakrsno ispitivanje.
Karadžićeva pitanja u utorak su se odnosila na odnos vojnih snaga u i oko Sarajeva, kojima je pokušao ubijediti svjedoka kako je teritorijalna odbrana BiH započinjala svaki oružni sukob.
Karadžić je, navodeći dokument koji sadrži prisluškivani razgovor Biljane Plavšić sa tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova, tražio od Vilsona da zaključi kako su Srbi uvijek bili za primirje, dok je muslimanska strana prekidala primirje optužujući Srbe za napad. Vilson je odgovorio:
„To je stvarno tužan komentar za stotine i stotine prekida vatre koji su dogovoreni u bivšoj Jugoslaviji od ’91., najmanje ’93. za koje znam, a koje nije poštovala ni jedna ni druga strana. Kad su strane odlučile da stvarno žele sprovesti prekid vatre, onda su to i učinile. Međutim, u najvećem broju slučajeva one prekide vatre nisu poštovale.“
Jedno od pitanja odnosi se i na napad na sarajevsko naselje Dobrinju, izveden 14. maja 1992. godine. Vilson, koji je stanovao tokom svog boravka u Sarajevu upravo na Dobrinji, opisao je kako je to izgledalo:
„Cijelog tog dana bile su teške borbe. Ja sam bio u kupaonici i ležao sam na podu zbog šrapnela i projektila koji su dolazili u stan. S vremena na vrijeme bih ispuzao do prozora i onda bih mogao vidjeti što se dešavalo. Taj je napad trajao najveći dio dana, uključujući i napad teškom artiljerijom kada je uništen hotel Duga, a tamo su bile smještene snage Ujedinjenih naroda i UNPROFOR-a. To je bio namjerni napad na tu zgradu.“
Karadžić: Kako ste znali ko su Srbi, a ko su muslimani?
Vilson: Muslimani su općenito bili ljudi koji su trčali uokolo obučeni u civilnu odjeću, s puškama. Srbi su bili ljudi u uniformama, sa šljemovima, a njih su podržavali tenkovi. A ja sam vidio tko je napadao. To su bili Srbi - u uniformama one vrste koje je imala JNA.
Jedno od pitanja odnosilo se i na pripremu povlačenja vojnika JNA iz Kasarne „Maršal Tito“ u Sarajevu i ponašanje Ratka Mladića u toj situaciji.
Karadžić: Da li ste vi ovo, što Mladić kaže, shvatili kao odmazdu prema civilima?
Vilson: Da, ja sam s njime razgovarao na sastanku 25. maja koji sam imao s njime i sa gospođom Plavšić. On je rekao da ne bude li kasarna evakuirana u roku od tri dana, da će sravniti grad sa zemljom. A u gradu je bilo mnogo civila. Ako kažete da ćete sravniti grad sa zemljom, to znači da ćete prouzročiti mnoge žrtve kod civila. Ja sam upravo tako i shvatio njegovu prijetnju. Čini se, na kraju kako su se stvari odigrale, da je on tu prijetnju i ostvario. U noći 28. maja, tri dana kasnije, kasarna nije bila evakuirana, on je pustio na grad žestoku vatru, strašan napad kojim je osobno rukovodio. On je izdao to upozorenje u prisustvu gospođe Plavšić. Ona to nije porekla, ona se njemu nije suprotstavila - i ja sam shvatio da je stav koji je iznio general Mladić stav njega i političkog rukovodstva bosanskih Srba. Ja sam ga uzeo veoma ozbiljno. O tome sam obavijestio generala Nambijara, prenio sam informaciju i Predsjedništvu kao upozorenje - i to na zahtjev generala Mladića. Svjedočenje australijskog generala Džona Vilsona biće nastavljeno i sutra kada bi Karadžić trebao privesti kraju unakrsno ispitivanje.