Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Gojka Draškovića, privatnika i člana (Srpske demokratske stranke) SDS-a, a tijekom rata (1992-1995) zapovjednika čete unutar 2.bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS (SRK).
Drašković je kao svjedok obrane naveo kako nikada nije dobio naređenje za ofanzivno (napadačko) djelovanje prema Sarajevu, odnosno da je njegova jedinica u Ozrenskoj ulici samo uzvraćala na vatru iz grada, kada su mnogi civili i vojnici srpske nacionalnosti ubijani od strane Armije BiH.
U unakrsnom ispitivanju Draškovića je haško tužiteljstvo suočilo s napadima na građane Sarajeva unutar grada od strane VRS-a, za što general Mladić odgovara po zapovjednoj odgovornosti – na što je svjedok obrane potvrdio – kako se teror vršio i nad njima.
„Sigurno, rat je nanio štete i probleme i jednima i drugima“, potvrdio je tužiteljici Carolyn Egderton koja ga je suočavala i s otvaranjem vatre njegove jedinice na civilne objekte unutar Sarajeva.
Snajpersko djelovanje na položaje VRS-a
Drašković je kao svjedok obrane ipak nastavio umanjivati odgovornost svojeg bataljona i čete unutar korpusa (SRK) čiji su zapovjednici Dragomir Milošević i Stanislav Galić osuđeni na dugotrajne kazne zatvora zbog terora nad Sarajlijama - kojih je tijekom opsade ubijeno 11 i pol tisuća, dok ih je oko pet puta više ranjeno.
Svjedok je opisao da je u Ozrenskoj ulici, koju je držala njegova četa – ubijeno oko 300 civila i vojnika srpske nacionalnosti tijekom svakodnevnih napada od strane snajpera i artiljerije ARBiH.
Suci su na suđenju Mladiću, kao i predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću – inače više puta napomenuli – da se zločini iz optužnice ne mogu pravdati i osporavati zločinima drugih strana u sukobu. Također da za utvrđivanje odgovornosti optuženih za počinjene zločine (genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce) nije bitno – tko je rat počeo.
Potvrdio postojanje 12 snajperista u svojoj četi
Nakon što je kao svjedok obrane Drašković tvrdio – da su srpski položaji u Ozrenskoj ulici, kao i civili - napadani iz grada snajperima i teškim naoružanjem ARBIH više nego obrnuto, tužiteljica Edgerton ga je suočila – s nizom vatrenih položaja njegovog bataljona VRS-a s kojih su srpske snage svakodnevno terorizirale građane Sarajeva. Poput primjerice s nebodera u Lenjinovoj (danas Grbavičkoj) ulici.
Drašković je pokušao također umanjiti odgovornost za minobacačke napade s položaja njegove čete, tvrdeći prvo – da je jedan minobacač jedino korišten za ispaljivanje svjetlosnih raketa, no to je brzo nadopunio nakon dodatnog pitanja suca.
„Svjedoče – jeste li ikada ispaljivali projektile, ne signalne rakete – već da bi pucali na drugu stranu“, upitao je sudac Christoph Flugge.
„Pa sigurno da jesmo, čim smo imali minobacač.“, odvratio je svjedok obrane.
Drašković je također suočen s pitanjima o namjernom gađanju niza civilnih objekata iz njegove zone odgovornosti.
„Pucali ste iz minobacača na zgrade zbog snajperista, a znali ste da tamo žive civili? Pucali ste i na nebodere Pere Kosorića? Znam da niste bili u zapovjednom lancu, ali tenkovi su pucali.“, suočila je svjedoka obrane tužiteljica.
„Ako netko želi ubiti vas iz nebodera, što vam onda preostaje nego da pucate?“, branio se protupitanjem svjedok.
Tužiteljica je na kraju konstatirala – da je pucanje na civilne objekte i civilna područja „u stvari teroriziranje“, sa čime se svjedok složio, potvrdivši i podatak da je unutar 2.bataljona SRK-a bio vod od 12 snajperista, ali dodao „da ne zna kako su radili“.
Svjedok: snajperisti ARBiH uspješniji
Iako je pri tom tvrdio – da su snajperisti Armije BiH bili „obučeniji i uspješniji“ od VRS-ovih, jer je prema njegovom svjedočenju u području Ozrenske ulice bilo i do 5 ubijenih ili ranjenih dnevno, Drašković nije znao odgovoriti – koliki je broj žrtava bio na strani pod kontrolom sarajevskih vlasti, na temelju čega bi to mogao usporediti.
Kako bi dovela u pitanje njegov iskaz o obrambenom djelovanju srpskih snaga na sarajevskom ratištu tužiteljica je suočila na kraju ispitivanja Draškovića i s podacima o nekoliko ofanzivnih akcija njegove čete (unutar SRK-a) 1992.godine - kada su zauzeti Vrbanjski most, Grbavica i Zlatište.
Suđenje se nastavilo iskazom para Stojković na čijoj je svadbi bio general Mladić sa svojom suprugom Bosiljkom 16.srpnja 1995.godine, u vrijeme srebreničkih pogubljenja.
VIDEO: Završni dio iskaza Draškovića
