Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Boška Mandića, potpredsjednika Izvršnog odbora Srpske skupštine Prijedora, jedne od općina u Bosni i Hercegovini, gdje je prema optužbi - 1992.godine počinjen progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva koji je dosegnuo razmjere genocida.
Mandić je kao svjedok obrane poricao etničko čišćenje općine, u čijoj je vlasti sudjelovao i kao član ratnog Kriznog štaba, nakon čega ga je haško tužiteljstvo u unakrsnom ispitivanju suočilo s nizom odluka i akcija koje pokazuju namjeru da se silom protjera nesrpsko stanovništvo Prijedora.
Mandić je u glavnom iskazu naime naveo kako je preuzimanje Prijedora od strane srpskih snaga napravljeno 30.travnja 1992.godine - nakon što je u Sarajevu ubijen srpski svat i nakon što je srpska policija u Prijedoru dan prije presrela telefonski razgovor ministra policije BiH Alije Delimustafića i ministra obrane BiH Jerka Doke – u kojem odlučuju da se napadnu srpske snage i Jugoslavenska narodna armija, JNA.
Njegov iskaz o samoorganiziranom preuzimanju općine iz straha od genocida koji je počinjen nad srpskim stanovništvom u 2.svjetskom ratu, haška optužba je osporavala predočavanjem niza dokumenata lokalnih i centralnih vlasti bosanskih Srba u kojima se predviđa preuzimanje BiH općina i progon nesrpskog stanovništva – više mjeseci prije nego je to učinjeno.
Tužiteljstvo: Zauzimanje Prijedora prema uputstvu Karadžića
Primjerice Varijantom A i B koje su predstavljene od predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS), a kasnije Republike Srpske Radovana Karadžića još 1991.godine, u kojima je napravljen plan preuzimanja općina u kojima je srpsko stanovništvo većina, odnosno manjina. Od strane optužbe pokazane su i odluke i naređenja lokalnih vlasti bosanskih Srba kojima se varijante provode.
Svjedoku je predočen i zapisnik sastanka na kojem lokalnim vođama SDS-a Karadžić, 14.veljače 1992.godine - naređuje da aktiviraju 2.nivo izvršenja Varijante A i B. „Zato smo vas pozvali danas, da se intenzivira, uvede 2.nivo i funkcioniranje vlade na svakom milimetru našeg teritorija“, citirao je Tieger riječi Karadžića.
„Da bio sam nazočan nedvojbeno, to potvrđuje i zapisnik. Sigurno je A plan nešto lakši, a B...trebao bih pročitati dokument jer se ne mogu sjetiti, prošlo je vremena, što stoji u tom planu B. Očigledno smo znali da će biti rat tu. A ni sljedeći put nas neće mimoići“, izbjegavao je Mandić dati direktan odgovor.
„Je li ovo što je napisano izvršeno 30.travnja (1992.)?“, upitao je potom sudac Orie i dobio potvrdni odgovor.
Svjedok: ja nisam bosanski Srbin
Kako bi opstruirao unakrsno ispitivanje tužitelj Alana Tiegera svjedok je u jednom trenutku izjavio – kako on nije „bosanski Srbin, već Srbin iz BiH, pravoslavne vjere i vjeroispovijesti“.
„Mene vrijeđa kad mi netko kaže bosanski Srbin“, naveo je ljutito svjedok.
„Kada Vam je to netko rekao? Ja sam čuo da g.Tieger govori o vlasti bosanskih Srba – on Vama nije ništa rekao“, reagirao je predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„Izvinjavam se ako nije upućeno meni“, smirio se Mandić.
Tužitelj Tieger je potom pokazao niz diskriminirajućih odluka lokalnih vlasti Prijedora u kojima je svjedok sudjelovao – a kojima je predviđeno preuzimanje svih vodećih funkcija u općini nakon preuzimanja i otkazi djelatnicima nesrpske nacionalnosti.
Nakon što je svjedok potvrdio kako je to „djelomično točno“, Tieger je pokazao odluku s polovice 1992.godine kojom Krizni štab Prijedor proslijeđuje odluku vlasti tzv.Autonomne regije Krajina (ARK) kako bi se ona realizirala, a što prema optužbi upućuje na dokaz koordinacije lokalnih vlasti bosanskih Srba sa centralnim – u etničkom čišćenju teritorija na koje su polagale pravo.
Mandić je osporavao da je kao općinski dužnosnik znao za pokolje nesrpskog stanovništva tijekom zauzimanja i etničkog čišćenja Prijedora, kao i da je znao za masovna zlostavljanja i ubojstva u logorima – Omarskoj, Trnopolju i Keratermu.
No pritisnut s dokazima tužiteljstva (o pokoljima ljudi u Hambarinama, Kozarcu i spomenutim logorima) te dodatnim pitanjima sudaca – Mandić je potvrdio da je znao za „čišćenje“, pravdajući se da nije znao „da je ubijeno toliko ljudi“.
„Nije bila moja nadležnost, nisam znao što se događa na terenu.“, pravdao se pri tom ratni potpredsjednik Izvršnog odbora Srpske općine Prijedor.
Svjedok obrane upozoren na lažno svjedočenje o Prijedoru
Budući da je svjedok promijenio svoju izjavu tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljstva, predsjedavajući sudac Alphons Orie ga je upozorio – da bi mogao biti kažnjen za lažno svjedočenje zatvorskom kaznom do 7 godina, nakon čega je Mandić zatražio „konzultacije s advokatom“. To mu nije bilo dozvoljeno, već je upućen – da dobro razmisli o svojim odgovorima tijekom sudske pauze koje je mijenjao više puta.
Naime Mandić je na suđenju Karadžiću promijenio svoj iskaz u kojem je prvo tvrdio – da su počinitelji ratnih zločina iz srpskih snaga procesuirani. Suočen s tužiteljstvom promijenio je taj iskaz, no na suđenju generalu Mladiću je ponovio frazu – o procesuiranju počinitelja, nakon čega je haško tužiteljstvo ponovno pokazalo – da se to nije dogodilo te da „svjedok govori samo o informacijama iz druge ruke“.
„Je li točan Vaš iskaz?“, upitao je nakon pauze Orie.
„Pa sad smo utvrdili da jedan dio nije točan.“, priznao je svjedok, koji će na suđenju za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) - iskaz dovršiti u četvrtak.
