Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom kanadskog generala Dejvida Frejzera (David Fraser), koji je tijekom 1994.i 1995.godine obavljao dužnost pomoćnika zapovjednika UNPROFOR-a u sektoru Sarajevo.
On je tijekom četvrtog po redu svjedočenja na Haškom sudu tužiteljstvu potvrdio kako su srpske snage namjerno gađale civile, dok je Mladićeva obrana tijekom unakrsnog ispitivanja pokušavala to osporiti – protutvrdnjom da je veliki broj poginulih – odgovarao sarajevskim vlastima, odnosno da su one same ubijale građane.
„Tramvaji su bili omiljena meta vojnika bosanskih Srba“, naveo je u izjavi Frejzer, naglašavajući kako je optuženi Mladić imao efektivnu kontrolu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom VRS-a, u što se uvjerio i prilikom nekoliko sastanaka s njim. No u izjavi je Frejzer napomenuo kako je snajperskog djelovanja bilo i s jedne i s druge strane sarajevskog ratišta, a mete su bili najčešće civili.
„I jedna i druga strane vršile su snajperske aktivnosti. To se uglavnom koristilo kao terorističko djelovanje. Tijekom mog boravka u Sarajevu snajperi su na kraju djelovali po principu – milo za drago. Ako je musliman ustrijelio Srbina, Srbi bi rekli da će ustrijeliti 10 muslimana. Ni jedna strana nije birala ciljeve i pucali su na muškarce, žene i djecu“, izjavio je kanadski general koji je u glavnoj izjavi tužiteljstvu spomenuo isti omjer odgovaranja VRS-a na provokacije granatiranja Armije BiH iz grada.
Odnosno da su na jednu ispaljenu granatu iz grada, vojnici bosanskih Srba odgovarali s 10 nasumično ispaljenih granata.
Informaciju da se pucalo snajperima i s jedne i s druge strane, iskoristio je Mladićev branitelj Dragan (Dan) Ivetić plasirajući tezu obrane, koja se mogla čuti i od strane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića na njegovom suđenju – da je tajna policija bosanskohercegovačkog Predsjedništva sama gađala vlastite civile – kako bi odgovornost svalila na srpsku stranu i time potaknula međunarodnu reakciju.
„Tajna policija bosanskog Predsjedništva i njihovi snajperi otvarali su vatru po tramvajima upravo u ovu svrhu. I na taj način da su imitirali, odnosno željeli se poklapati sa srpskim linijama“, konstatirao je Ivetić pokušavajući opravdati brojne nalaze UN-ovih istražitelja koji su pokazali da su smrtonosni hici dolazili s položaja pod kontrolom VRS.
Iako su haški suci i na suđenju Karadžiću, kao i u procesu Mladiću napomenuli kako se zločinima druge strane ne mogu opravdati incidenti za koje se sudi, obrana je tijekom višesatnog unakrsnog ispitivanja Frejsera upravo to radila.
Pri tom su navedene informacije o švercu, prostituciji, kriminalnom ponašanju određenih pripadnika Armije BiH, kao i UNPROFOR-a u vrijeme opsade Sarajeva. Iako to neće imati efekt na sudsku odluku, očito je da je strategija i ove obrane – relativizirati zločine snaga bosanskih Srba u očima javnosti – ratnim blamažama hrvatske i bošnjačke strane.
Kao da nije bila dovoljna pogibija brojnih civila, kojih je do kraja rata u Sarajevu poginulo gotovo 12 tisuća, obrana je pokušala prikazati i da su neki minobacački incidenti iscenirani - kako bi snage sarajevskog predsjedništva ishodovale zračne udare NATO-a po srpskim položajima okolo grada.
Frejzer će svoj iskaz nastaviti u petak, kada bi ga trebao i dovršiti.
On je tijekom četvrtog po redu svjedočenja na Haškom sudu tužiteljstvu potvrdio kako su srpske snage namjerno gađale civile, dok je Mladićeva obrana tijekom unakrsnog ispitivanja pokušavala to osporiti – protutvrdnjom da je veliki broj poginulih – odgovarao sarajevskim vlastima, odnosno da su one same ubijale građane.
„Tramvaji su bili omiljena meta vojnika bosanskih Srba“, naveo je u izjavi Frejzer, naglašavajući kako je optuženi Mladić imao efektivnu kontrolu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom VRS-a, u što se uvjerio i prilikom nekoliko sastanaka s njim. No u izjavi je Frejzer napomenuo kako je snajperskog djelovanja bilo i s jedne i s druge strane sarajevskog ratišta, a mete su bili najčešće civili.
„I jedna i druga strane vršile su snajperske aktivnosti. To se uglavnom koristilo kao terorističko djelovanje. Tijekom mog boravka u Sarajevu snajperi su na kraju djelovali po principu – milo za drago. Ako je musliman ustrijelio Srbina, Srbi bi rekli da će ustrijeliti 10 muslimana. Ni jedna strana nije birala ciljeve i pucali su na muškarce, žene i djecu“, izjavio je kanadski general koji je u glavnoj izjavi tužiteljstvu spomenuo isti omjer odgovaranja VRS-a na provokacije granatiranja Armije BiH iz grada.
Odnosno da su na jednu ispaljenu granatu iz grada, vojnici bosanskih Srba odgovarali s 10 nasumično ispaljenih granata.
Informaciju da se pucalo snajperima i s jedne i s druge strane, iskoristio je Mladićev branitelj Dragan (Dan) Ivetić plasirajući tezu obrane, koja se mogla čuti i od strane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića na njegovom suđenju – da je tajna policija bosanskohercegovačkog Predsjedništva sama gađala vlastite civile – kako bi odgovornost svalila na srpsku stranu i time potaknula međunarodnu reakciju.
„Tajna policija bosanskog Predsjedništva i njihovi snajperi otvarali su vatru po tramvajima upravo u ovu svrhu. I na taj način da su imitirali, odnosno željeli se poklapati sa srpskim linijama“, konstatirao je Ivetić pokušavajući opravdati brojne nalaze UN-ovih istražitelja koji su pokazali da su smrtonosni hici dolazili s položaja pod kontrolom VRS.
Iako su haški suci i na suđenju Karadžiću, kao i u procesu Mladiću napomenuli kako se zločinima druge strane ne mogu opravdati incidenti za koje se sudi, obrana je tijekom višesatnog unakrsnog ispitivanja Frejsera upravo to radila.
Pri tom su navedene informacije o švercu, prostituciji, kriminalnom ponašanju određenih pripadnika Armije BiH, kao i UNPROFOR-a u vrijeme opsade Sarajeva. Iako to neće imati efekt na sudsku odluku, očito je da je strategija i ove obrane – relativizirati zločine snaga bosanskih Srba u očima javnosti – ratnim blamažama hrvatske i bošnjačke strane.
Kao da nije bila dovoljna pogibija brojnih civila, kojih je do kraja rata u Sarajevu poginulo gotovo 12 tisuća, obrana je pokušala prikazati i da su neki minobacački incidenti iscenirani - kako bi snage sarajevskog predsjedništva ishodovale zračne udare NATO-a po srpskim položajima okolo grada.
Frejzer će svoj iskaz nastaviti u petak, kada bi ga trebao i dovršiti.
