Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom stručnjakinje tužiteljstva Dorotheae Hanson, koja je već za potrebe nekih haških suđenja napravila izvještaj o funkcioniranju kriznih štabova bosanskih Srba i njihovoj ulozi u provođenju politike protjerivanja nesrpskog stanovništva.
Prema analizi brojnih presretnutih razgovora, pisanih uputstava i naređenja, Hanson je zaključila – kako je optuženi Mladić imao veliki utjecaj na lokalne krizne štabove, na koje inače obrana prebacuje odgovornost za zločine na terenu.
„VRS i lokalni krizni štabovi su intenzivno surađivali i bili potpuno harmonični u akcijama.“, zaključila je stručnjakinja tužiteljstva Hanson tijekom analize početnih ratnih operacija 1992.godine.
Prilikom njezinog glavnog iskaza predočene su instrukcije vrha vlasti bosanskih Srba lokalnim kriznim štabovima u vezi preuzimanja vlasti, u općinama gdje se prema optužnici dogodilo protjerivanje s razmjerima genocida.
Sanski Most, Prijedor, Ključ, Rogatica...samo su ogledni primjeri općina gdje su se dogodili zločini tijekom akcija kriznih štabova u kojima su vojni zapovjednici VRS-a imali ključne funkcije, navela je Hanson.
„Kako se VRS sve više i više osnažuje tako TO i lokalne jedinice ulaze u njezin sastav i čine sastav VRS-a. Krizni štabovi predaju zapovjedništvo na VRS, ali se naglašava kako postoje zajednički zadaci i da se to mora nastaviti, kao i koordinacija rada.“, opisala je svjedokinja.
Mladić u presretnutom razgovoru: Sve što nosi pušku je pod mojom komandom
Kao primjer koordinacije lokalnih snaga od strane optuženog Mladića, pušten je presretnuti razgovor iz svibnja 1992.godine tijekom kojeg on daje detaljna uputstva zapovjedniku VRS-a u Kriznom štabu Ilidža o potčinjavanju lokalnih snaga Teritorijalne obrane (TO), kao i dobrovoljaca.
„Sad je najbitnije da se sve vojne formacije, bilo čije, stave pod zapovjedništvo 4.korpusa Gagoviću, da se napune te jedinice. Jesi me razumio? Detaljnija uputstva ćeš dobiti kad se vidimo.“, davao je uputstva general Mladić nakon čega ga je lokalni zapovjednik upitao – što da radi s Arkanovcima, odnosno jesu li oni pod zapovjedništvom optuženog također.
„Sve što nosi pušku je pod mojom komandom. Ako misli nositi glavu.“, odgovorio je u presretnutom razgovoru Mladić dajući jasno do znanja da su i pripadnici srpskih paravojnih formacija bili pod zapovjedništvom Glavnog štaba VRS-a kojem je bio na čelu, odnosno da su u akcijama zajedno djelovale sve jedinice.
Kako bi osporila nalaze stručnjakinje Hanson obrana ukazivala na njezinu moguću pristranost kao bivšeg zaposlenika tužiteljstva. Uz to, pokušala se umanjiti odgovornosti i značaja oficira VRS-a u kriznim štabovima, navođenjem iznimaka gdje oni nisu dobili zapovjedanje nad lokalnim srpskim snagama.
Primjerice u Sanskom Mostu, gdje je odlukom o „srpskim obrambenim snagama“ krizni štab dao zapovjedanje nad TO jedinicama – lokalnom TO zapovjedniku.
Stručnjakinja tužiteljstva iskaz će dovršiti u srijedu.
Prema analizi brojnih presretnutih razgovora, pisanih uputstava i naređenja, Hanson je zaključila – kako je optuženi Mladić imao veliki utjecaj na lokalne krizne štabove, na koje inače obrana prebacuje odgovornost za zločine na terenu.
„VRS i lokalni krizni štabovi su intenzivno surađivali i bili potpuno harmonični u akcijama.“, zaključila je stručnjakinja tužiteljstva Hanson tijekom analize početnih ratnih operacija 1992.godine.
Prilikom njezinog glavnog iskaza predočene su instrukcije vrha vlasti bosanskih Srba lokalnim kriznim štabovima u vezi preuzimanja vlasti, u općinama gdje se prema optužnici dogodilo protjerivanje s razmjerima genocida.
Sanski Most, Prijedor, Ključ, Rogatica...samo su ogledni primjeri općina gdje su se dogodili zločini tijekom akcija kriznih štabova u kojima su vojni zapovjednici VRS-a imali ključne funkcije, navela je Hanson.
„Kako se VRS sve više i više osnažuje tako TO i lokalne jedinice ulaze u njezin sastav i čine sastav VRS-a. Krizni štabovi predaju zapovjedništvo na VRS, ali se naglašava kako postoje zajednički zadaci i da se to mora nastaviti, kao i koordinacija rada.“, opisala je svjedokinja.
Mladić u presretnutom razgovoru: Sve što nosi pušku je pod mojom komandom
Kao primjer koordinacije lokalnih snaga od strane optuženog Mladića, pušten je presretnuti razgovor iz svibnja 1992.godine tijekom kojeg on daje detaljna uputstva zapovjedniku VRS-a u Kriznom štabu Ilidža o potčinjavanju lokalnih snaga Teritorijalne obrane (TO), kao i dobrovoljaca.
„Sad je najbitnije da se sve vojne formacije, bilo čije, stave pod zapovjedništvo 4.korpusa Gagoviću, da se napune te jedinice. Jesi me razumio? Detaljnija uputstva ćeš dobiti kad se vidimo.“, davao je uputstva general Mladić nakon čega ga je lokalni zapovjednik upitao – što da radi s Arkanovcima, odnosno jesu li oni pod zapovjedništvom optuženog također.
„Sve što nosi pušku je pod mojom komandom. Ako misli nositi glavu.“, odgovorio je u presretnutom razgovoru Mladić dajući jasno do znanja da su i pripadnici srpskih paravojnih formacija bili pod zapovjedništvom Glavnog štaba VRS-a kojem je bio na čelu, odnosno da su u akcijama zajedno djelovale sve jedinice.
Kako bi osporila nalaze stručnjakinje Hanson obrana ukazivala na njezinu moguću pristranost kao bivšeg zaposlenika tužiteljstva. Uz to, pokušala se umanjiti odgovornosti i značaja oficira VRS-a u kriznim štabovima, navođenjem iznimaka gdje oni nisu dobili zapovjedanje nad lokalnim srpskim snagama.
Primjerice u Sanskom Mostu, gdje je odlukom o „srpskim obrambenim snagama“ krizni štab dao zapovjedanje nad TO jedinicama – lokalnom TO zapovjedniku.
Stručnjakinja tužiteljstva iskaz će dovršiti u srijedu.
