Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) nastavilo se iskazom Slobodana Radulja, bivšeg vojnog tužitelja VRS-a iz Banja Luke.
Radulj je u glavnom dijelu iskaza, kao svjedok obrane, prebacivao odgovornost za zločine i pljačku u Prijedoru i Ključu 1992.godine – na pojedine kriminalce i ratni kaos, nakon čega ga je optužba u unakrsnom ispitivanju suočila s nizom ratnih zločina srpskih vojnika koje vojna optužba, čiji je bio član - nije procesuirala.
„Ne nisam imao nikakvih pritisaka, osim što sam slijedio naređenja mog pretpostavljenog – glavnog (vojnog) tužitelja“, ustvrdio je svjedok u glavnom iskazu nakon kojeg je predsjedavajući sudac Alphons Orie konstatirao - da nije pružio ni jedan primjer gonjenja zločina za koje je konkretno optužen general Mladić po zapovjednoj odgovornosti.
Svjedok Radulj nastavio je davati općenite odgovore, pričajući kako je bio izložen pritiscima „pa i revolucijom među vojskom“ u vezi procesuiranja vojnika VRS-a za zločine protiv nesrpskih civila.
Srpski vojnici uhićeni za ratne zločine pa puštani
U unakrsnom ispitivanju tužitelj Arthur Traldi je naveo niz primjera kada su vojne vlasti VRS-a čak uhićivale osumnjičene vojnike za masovne ratne zločine, no onda ih ubrzo puštale. Poput Gorana Amidžića, sudionika ubojstva oko 80 građana nesrpske nacionalnosti u školi u Velagićima 1992.godine, koji je oslobođen na intervenciju generala VRS-a Momira Talića (zapovjednik Prvog krajiškog korpusa VRS).
„Za masakr u školi u Velagićima, saznali ste već 1992.godine? Vi ste za to čuli u Prijedoru, makar se to dogodilo u Ključu?“, suočio je Radulja tužitelj, spominjući općine u kojima se prema optužnici početkom rata dogodio progon nesrpskog stanovništva s razmjerom genocida.
„Ne, saznao sam iz priča 1993., kada sam došao u tužiteljstvo. Za Prijedor sam znao, ali za Ključ tek 1993.“, poricao je Radulj nakon čega je suočen sa svojim riječima iz 2002.godine u kojima je rekao da je saznao za masakr u Velagićima otprilike mjesec dana nakon napada na kolonu Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Ključu u svibnju 1992.godine.
U prijašnjoj izjavi Radulj je rekao i da je glavni vojni tužitelj dobio uputstvo - da ne koristi u procesuiranju optuženih Članak 142 – koji karakterizira ratni zločin.
„Jedini razlog je što nije bilo proglašeno izvanredno ratno stanje“, pravdao je pak sada uputstvo svjedok, različito od optužbe koja smatra da je izdato u skladu s poticanjem klime nekažnjivosti ratnih zločina srpskih vojnika protiv građana nesrpske nacionalnosti.
Tužitelj Traldi je prikazivao i kako su s druge strane srpski vojnici VRS-a procesuirani u slučaju počinjenja zločina protiv građana srpske nacionalnosti, što je pak svjedok Radulj pravdao – lakšim procesuiranjem „jer je bilo lakše kod Srba prikupljati dokaze - jer su oni ostajali“, za razliku od građana nesrpske nacionalnosti koji su odlazili nakon ubojstava njihovih članova obitelji.
Svjedok i klima progona u Prijedoru
Tužitelj Traldi je suočio Radulja i s klimom progona u Prijedoru, općini u čiji je istoimeni glavni grad svjedok 1992.godine došao na mjesto javnog pravobranitelja Esada Mehmedagića, koji je zajedno s istaknutim članovima zajednica nesrpske nacionalnosti odveden prvo u logor Omarsku, a potom ubijen.
„Kasnije je ekshumiran iz masovne grobnice Stari Kevljani.“, upitao je tužitelj svjedoka o njegovim saznanjima o sudbini svog prethodnika u Osnovnom sudu Prijedor.
„Saznao sam, ali ne kada je ekshumiran“, odvratio je svjedok obrane.
Radulj je osporavao tvrdnje tužitelja da su svi građani nesrpske nacionalnosti otpušteni s posla u općini Prijedor, tvrdeći prvo „da se samo radilo o nosiocima istaknutih funkcija“, no kasnije je potvrdio – da je došlo do masovnog otpuštanju „nakon napada muslimanskih snaga“.
Tužitelj je pri tom predočio podatak o oko 1500 otpuštenih ljudi u rudniku Ljubija.
Kao svjedok obrane Radulj je osporavao i da je imao saznanja o masovnoj prijedorskoj grobnici Tomašica prije nego ne nedavno otkrivena, a za koju će se uskoro na suđenju dokazivati krivnja i generalu Mladiću, budući da je u svoj ratni dnevnik 1993.godine upisao broj od oko 5000 - tamo sahranjenih žrtava.
„Bile su priče da su (masovne grobnice) u Ljubiji. Za Tomašicu nisam znao do prije nekoliko mjeseci“, poricao je Radulj, kao bivši vojni tužitelj, da je imao bilo kakva saznanja o zločinima VRS-a – koja nije procesuirao.
Suđenje generalu Mladiću nastaviti će se u četvrtak.
(VIDEO: Zadnji dio unakrsnog ispitivanja Radulja)
