Predrag Trapara, zapovjednik čete unutar 2.bataljona 1.sarajevske motorizirane brigade Sarajevsko-romanijskog kopusa Vojske Republike Srpske (VRS) došao je na haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba VRS-a Ratku Mladiću kako bi negirao optužbe za namjerno gađanje Sarajlija i odnosno prebacio odgovornost za stradavanje Sarajlija na Armiju Bosne i Hercegovine.
Njegovim svjedočenjem obrana je željela i relativizirati zločine protiv civila unutar Sarajeva, zločinima protiv civila na području pod kontrolom VRS-a, budući da je Trapari ranjena majka puščanim metkom u obje noge, a otac mu je pretrpio smrtne povrede od granatiranja.
Trapara je uz to opisao i smrtonosne snajperske hice koji su pogodili dvije djevojke na području pod kontrolom njegove čete, kao i „gotovo svakodnevne snajperske napade“ s područja pod kontrolom Armije BiH.
Uz navode kako nije bilo ofanzivnih (napadačkih) djelovanja iz područja pod njegovim zapovjedništvom te da se djelovao samo u slučaju samoobrane, drugi po redu svjedok obrane je u pokušaju prebacivanja odgovornosti za incidente i predratne aktivnosti u Sarajevu optužio Juku Prazinu (pripadnika ARBiH, a kasnije HVO-a), tvrdeći da ga je vidio na Mojmilo Brdu kako naoružan paradira s pripadnicima svoje paravojne formacije već u rujnu 1991.godine.
Uhićen s kamionom oružja
Kako bi diskeditiralo njegovu vjerodostojnost haška optužba je, tijekom unakrsnog ispitivanja, suočila Traparu s policijskim zapisnikom - prema kojemu je upravo on uhićen prije rata zbog šverca više sanduka s oružjem.
Svjedok je potvrdio da je bio u pritvoru 28 dana zbog toga, nakon čega se vratio na radno mjesto u pošti gdje je nastavio raditi do travnja 1992.godine, kada su podignute barikade i više nije mogao ići na posao.
„Moj stric je bio vozač. Ja nisam znao što je bilo u sanducima“, branio se svjedok tvrdeći da je tek kasnije saznao da su tamo bile „poluautomatske puške, neki dobošari i municija.“
„Ni danas ne znam točan broj“, pravdao je svjedok svoje uhićenje u selu Ivanići od strane policije Novo Sarajevo 15.listopada 1991.godine.
Nakon toga tužitelj Milbert Shin pročitao je policijski zapisnik u kojem je vidljivo da je uz oružje spomenuto od strane svjedoka, pronađeno i teže naoružanje u kamionu.
Kao što su dva ručna bacača, oprema koja ide uz to oružje, 8 drvenih kutija s mecima, dva sanduka s puškomitraljezima i preko 40 poluautomatskih pušaka.
„Nisam znao teret tog vozila.“, ostao je pri svojoj obrani svjedok.
Suđenje se nastavilo iskazom Dušana Škrbe, još jednog oficira VRS-a koji je također već poricao namjerno gađanje Sarajlija na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
On je tada ustvrdio da njegov mješoviti artiljerijski bataljon nije ispalio ni jednu granatu na Sarajlije te da nikada nije dobio ili vidio zapovjed koja naređuje napade na civile, nakon čega ga je tužiteljstvo suočilo s dokazima koji pokazuju drugačije.
Škrba će dovršiti iskaz u srijedu.
Njegovim svjedočenjem obrana je željela i relativizirati zločine protiv civila unutar Sarajeva, zločinima protiv civila na području pod kontrolom VRS-a, budući da je Trapari ranjena majka puščanim metkom u obje noge, a otac mu je pretrpio smrtne povrede od granatiranja.
Trapara je uz to opisao i smrtonosne snajperske hice koji su pogodili dvije djevojke na području pod kontrolom njegove čete, kao i „gotovo svakodnevne snajperske napade“ s područja pod kontrolom Armije BiH.
Uz navode kako nije bilo ofanzivnih (napadačkih) djelovanja iz područja pod njegovim zapovjedništvom te da se djelovao samo u slučaju samoobrane, drugi po redu svjedok obrane je u pokušaju prebacivanja odgovornosti za incidente i predratne aktivnosti u Sarajevu optužio Juku Prazinu (pripadnika ARBiH, a kasnije HVO-a), tvrdeći da ga je vidio na Mojmilo Brdu kako naoružan paradira s pripadnicima svoje paravojne formacije već u rujnu 1991.godine.
Uhićen s kamionom oružja
Kako bi diskeditiralo njegovu vjerodostojnost haška optužba je, tijekom unakrsnog ispitivanja, suočila Traparu s policijskim zapisnikom - prema kojemu je upravo on uhićen prije rata zbog šverca više sanduka s oružjem.
Svjedok je potvrdio da je bio u pritvoru 28 dana zbog toga, nakon čega se vratio na radno mjesto u pošti gdje je nastavio raditi do travnja 1992.godine, kada su podignute barikade i više nije mogao ići na posao.
„Moj stric je bio vozač. Ja nisam znao što je bilo u sanducima“, branio se svjedok tvrdeći da je tek kasnije saznao da su tamo bile „poluautomatske puške, neki dobošari i municija.“
„Ni danas ne znam točan broj“, pravdao je svjedok svoje uhićenje u selu Ivanići od strane policije Novo Sarajevo 15.listopada 1991.godine.
Nakon toga tužitelj Milbert Shin pročitao je policijski zapisnik u kojem je vidljivo da je uz oružje spomenuto od strane svjedoka, pronađeno i teže naoružanje u kamionu.
Kao što su dva ručna bacača, oprema koja ide uz to oružje, 8 drvenih kutija s mecima, dva sanduka s puškomitraljezima i preko 40 poluautomatskih pušaka.
„Nisam znao teret tog vozila.“, ostao je pri svojoj obrani svjedok.
Suđenje se nastavilo iskazom Dušana Škrbe, još jednog oficira VRS-a koji je također već poricao namjerno gađanje Sarajlija na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
On je tada ustvrdio da njegov mješoviti artiljerijski bataljon nije ispalio ni jednu granatu na Sarajlije te da nikada nije dobio ili vidio zapovjed koja naređuje napade na civile, nakon čega ga je tužiteljstvo suočilo s dokazima koji pokazuju drugačije.
Škrba će dovršiti iskaz u srijedu.
