Na suđenju bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću iskaz je dao Bošnjak iz Srebrenice koji je uspio preživjeti zarobljavanje i egzekuciju u srpnju 1995.godine. Njegov iskaz, koji je dao pod zaštitnim mjerama, skrivenog lika i pod pseudonimom RM-254 - vezan je uz pogubljenje oko 1000 zarobljenih bošnjačkih dječaka i muškaraca u jednom skladištu u mjestu Kravica, a koje su samo rijetki preživjeli.
Preživjeli je sucima opisao pokušaj bijega iz zauzete Srebrenice zajedno s ocem i pucnjavu srpskih snaga po gladnim i prestrašenim stanovnicima u obruču, kojih je dosta ubijeno u zasjedama.
„Bauljali smo gladni i žedni preko šume. Možda se desilo da je bilo nekih pripadnika Armije BiH, ali većinom su to bili civili. Pozadina koja je ostala i koja nije znala dalje puta. Nismo imali hrane“, izjavio je svjedok na kojeg je također pucano.
Nakon prvog zarobljavanja, srpski vojnici su dali nekim zarobljenicima puške i tjerali ih, pod prijetnjom, ispred sebe kao živi štit prema Kravici, zbog očekivanja napada Armije BiH.
Veći dio iskaza preživjelog svjedoka dat je na sjednici zatvorenoj za javnost, no moglo se razaznati da je nakon zarobljavanja uspio pobjeći iz kobnog skladišta u Kravici kad su ga srpski vojnici poslali po vodu. Tamo je prethodno vidio streljanje desetak zarobljenika, kao i još nekoliko scena iz horor filmova.
„Kada sam vidio tu djevojčicu zaklanu, koja se još uvijek tresla...toga se sjećam. I znam da sam tražio moju kuću i vodu jer sam bio izgubljen od straha. Kad mi se vratila pamet pomislio sam što ja više tražim, što ne bježim...i počeo sam bježati“, opisao je svjedok.
Nakon bijega RM-254 se priključio u šumi stotinama bjegunaca, koji su nakon nekoliko dana ponovno zarobljeni kada su premoreni i izgladnjeli pokušali pronaći hranu u selu Burnica. Srpskim snagama su se predali bez borbe, naveo je RM – 254, prisjećajući se užasa ponovnog zarobljavanja.
„Tu smo i informaciju dobili od njih, nisam ni znao koliko nas ima dok nisu rekli da nas ima 500. Psovali su nam majku balijsku. Rekli su 500 balijaša, krenula je cijela Srbija koliko ste se razgalamili tu u selu“, opisao je drugo zarobljavanje nakon nekoliko dana.
Svjedok je uplašen lagao srpskim vojnicima da ima 14 umjesto 16 godina jer je već znao što se događa s onima za koje je ocijenjeno da su blizu dobi za vojsku. Jedan od srpskih vojnika tada mu je odvezao ruke i odveo u vozilo gdje je bilo još nekoliko dječaka. Nakon ispitivanja u Bratuncu dječake se odvezlo u Kalesiju gdje su oslobođeni.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala osporiti vjerodostojnost svjedoka traženjem razlika u njegovim prijašnjim izjavama istražiteljima, kao i tijekom nekih suđenja za ratne zločine. Pri tom je branitelj Dejan Ivetić ustvrdio „da se sada svjedok sjeća puno više detalja nego prije“.
Zaštićeni svjedok je pojasnio da je malo bolje opisao mjesto gdje je vidio pogubljenje kod skladišta u Kravici budući da ga je nedavno posjetio i prisjetio se više detalja i okolnosti.
Suđenje generalu Mladiću za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se još nekim iskazima u vezi srebreničkih ubijanja.
Preživjeli je sucima opisao pokušaj bijega iz zauzete Srebrenice zajedno s ocem i pucnjavu srpskih snaga po gladnim i prestrašenim stanovnicima u obruču, kojih je dosta ubijeno u zasjedama.
„Bauljali smo gladni i žedni preko šume. Možda se desilo da je bilo nekih pripadnika Armije BiH, ali većinom su to bili civili. Pozadina koja je ostala i koja nije znala dalje puta. Nismo imali hrane“, izjavio je svjedok na kojeg je također pucano.
Nakon prvog zarobljavanja, srpski vojnici su dali nekim zarobljenicima puške i tjerali ih, pod prijetnjom, ispred sebe kao živi štit prema Kravici, zbog očekivanja napada Armije BiH.
Veći dio iskaza preživjelog svjedoka dat je na sjednici zatvorenoj za javnost, no moglo se razaznati da je nakon zarobljavanja uspio pobjeći iz kobnog skladišta u Kravici kad su ga srpski vojnici poslali po vodu. Tamo je prethodno vidio streljanje desetak zarobljenika, kao i još nekoliko scena iz horor filmova.
„Kada sam vidio tu djevojčicu zaklanu, koja se još uvijek tresla...toga se sjećam. I znam da sam tražio moju kuću i vodu jer sam bio izgubljen od straha. Kad mi se vratila pamet pomislio sam što ja više tražim, što ne bježim...i počeo sam bježati“, opisao je svjedok.
Nakon bijega RM-254 se priključio u šumi stotinama bjegunaca, koji su nakon nekoliko dana ponovno zarobljeni kada su premoreni i izgladnjeli pokušali pronaći hranu u selu Burnica. Srpskim snagama su se predali bez borbe, naveo je RM – 254, prisjećajući se užasa ponovnog zarobljavanja.
„Tu smo i informaciju dobili od njih, nisam ni znao koliko nas ima dok nisu rekli da nas ima 500. Psovali su nam majku balijsku. Rekli su 500 balijaša, krenula je cijela Srbija koliko ste se razgalamili tu u selu“, opisao je drugo zarobljavanje nakon nekoliko dana.
Svjedok je uplašen lagao srpskim vojnicima da ima 14 umjesto 16 godina jer je već znao što se događa s onima za koje je ocijenjeno da su blizu dobi za vojsku. Jedan od srpskih vojnika tada mu je odvezao ruke i odveo u vozilo gdje je bilo još nekoliko dječaka. Nakon ispitivanja u Bratuncu dječake se odvezlo u Kalesiju gdje su oslobođeni.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala osporiti vjerodostojnost svjedoka traženjem razlika u njegovim prijašnjim izjavama istražiteljima, kao i tijekom nekih suđenja za ratne zločine. Pri tom je branitelj Dejan Ivetić ustvrdio „da se sada svjedok sjeća puno više detalja nego prije“.
Zaštićeni svjedok je pojasnio da je malo bolje opisao mjesto gdje je vidio pogubljenje kod skladišta u Kravici budući da ga je nedavno posjetio i prisjetio se više detalja i okolnosti.
Suđenje generalu Mladiću za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se još nekim iskazima u vezi srebreničkih ubijanja.
