Kao zadnji ovotjedni svjedok obrane na haškom suđenju (ICTY) bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Repubike Srpske Ratku Mladiću, Siniša Maksimović, zapovjednik jedne od četa unutar Igmanske brigade – opisao je u izjavi navodnu suradnju međunarodnih snaga Ujedinjenih naroda s Armijom Bosne i Hercegovine na sarajevskom ratištu (1992-1995).
General Mladić je naime, uz optužbe za sarajevski teror i dvostruki genocid – optužen i za uzimanje međunarodnih promatrača UN-a za taoce 1995.godine – što obrana hoće opravdati njihovom navodnom suradnjom s neprijateljskim snagama.
Obrana generala Mladića samo je kratko pročitala sažetak Maksimovićeve izjave o navodnoj suradnji Armije Bosne i Hercegovine i međunarodnih promatrača, nakon čega je svjedoka počela unakrsno ispitivati haška optužba.
Kako bi osporila vjerodostojnost svjedoka obrane tužiteljica Kamila Bajbls (Camille Bibles) je suočila Maksimovića s dokumentima o suradnji njegovog interventnog voda s dobrovoljcima Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta – poput vojvode Branislava Gavrilovića, zvanog Brne. Njegovu se jedinicu smatra odgovornom za ubijanje zarobljenika na Igmanu 17.srpnja 1993.godine, upravo nakon zajedničke akcije (Lukavac 93) s Maksimovićevim vodom- podsjetila je Bajbls.
„Jeste li išta čuli o tome - što se dogodilo sa zarobljenicima koje su uzeli Gavrilović i njegovi ljudi?“, ispitivala je tužiteljica o sudbini četvorice zarobljenika u rukama dobrovoljaca.
„Ja samo znam da su i oni proslijeđeni u zapovjedništvo brigade, ali ne znam osobno – iskreno. Znači samo znam da su ovi vojnici koje smo mi zarobili (trojica) – da su proslijeđeni na daljnja ispitivanja. A njihovu daljnju sudbinu – ne znam“, ogradio se svjedok od moguće implikacije – da je mogao pretpostaviti što će Gavrilovićevi ljudi, poznati po nasilničkoj reputaciji – učiniti zaroljenicima koje je vidio.
Podsjetimo da su, prema iskazu preživjelog zarobljenika s Igmana Perice Koblara - kojeg je Maksimović spomenuo kao čovjeka kojeg je prepoznao među vojnicima Armije BiH - Šešeljevi dobrovoljci odmah po zarobljavanju ubili trojicu ljudi (osamnaestogodišnjeg Roberta Kahrimanovića, Živka Krajišnika i Rusmira Hamalikića), a njega zlostavljali.
O snajperiranju sa Špicaste stijene
Inače Maksimovićeva jedinica iz Mrkovića držala je u vrijeme opsade Sarajeva položaje kod zloglasne Špicaste stijene – s koje su snajperima gađani građani.
Svjedok Mladićeve obrane osporavao je napade na civile, tvrdeći da se sa Špicaste stijene- samo obrambeno djelovalo po neprijateljskim snagama. Za pucanje po Sedreniku, gdje je prema optužnici 1993.godine ranjena djevojčica, a 1995.godine dječak – prema sugeriranju Maksimovića - bilo je predaleko. S time se nije složila tužiteljica Bajbls.
„Zar nije točno – da Sarajevsko-romanijski korpus, odnosno Prva romanijska pješadijska brigada – jesu imale naoružanje i ljudstvo – koje je moglo otvarati vatru na udaljenosti većoj od 1000 metara?“, upitala je tužiteljica koja raspolaže brojnom, zapljenjenom vojnom dokumentacijom iz spornog vremena.
„Pa vjerovatno jedinica kao što je Korpus – morala je raspolagati sa svim raspoloživim sredstvima koja pripadaju po formaciji“, potvrdio je svjedok, koji je inače izjavio – da vjeruje da su minobacački napad na tržnicu Markale 1995.godine – iscenirale sarajevske vlasti.
Nakon što Maksimović dovrši iskaz idući tjedan, suđenje generalu Mladiću nastaviti će se svjedočenjem Blaška Raševića, još jednog pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.
