Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom bivšeg UNPROFOR-ca iz Sarajeva, koji je pod zaštitnim mjerama – skrivenog glasa i lika te pod pseudonimom GRM – 097, opisao kao svjedok obrane – svoje sumnje - da su sarajevske vlasti same otežavale život Sarajlija za vrijeme rata (1992-1995) kako bi napravile međunarodni pritisak na srpske snage.
S druge strane, osim sumnji, zaštićeni svjedok je potvrdio – kako je istraga jednog artiljerijski oficir iz zapovjedništva UNPROFOR-a pokazala „na temelju njegovih iskustava i razumijevanja da je mina bila ispaljena sa srpske strane“.
Zaštićeni svjedok dao je iskaz pod zaštitnim mjerama budući da se radi vjerovatno o još uvijek aktivnoj vojnoj osobi zapadnog porijekla, a njegovo svjedočenje je prekidano stalno odlaskom na sjednicu zatvorenu za javnost – kako bi se što bolje zaštitio identitet njega i kolega o kojima je govorio.
Na sjednici otvorenoj za javnost u glavnom iskazu su se mogle čuti njegove sumnje u vezi granatiranja tržnice Markale 1994.godine kada je poginulo 66, a ranjeno preko 140 osoba.
„Bilo bi neubičajeno da bi Srbi ispalili bilo kakav projektil. S obzirom na visinu zgrada granata je morala imati visoku putanju što sugerira da je ispaljena iz blizine. Dobila se informacija da ju je ispalila jedna mudžahedinska grupa“, naveo je u iskazu svjedok, pojašnjavajući zašto je dobio dojam da su sarajevske vlasti same napadale svoje građane kako bi optužile srpsku stranu i ishodile međunarodnu intervenciju.
„Mi smo čuli da je bosanska vlada radila takve događaje. Je li za to bila odgovorna neka služba unutar vlade, je li to naredio predsjednik ...ne znam“, izjavio je GRM – 097.
General Mladić se osim optužbi za dvostruki genocid tereti i za teror nad sarajevskim civilima, za što su na dugogodišnje kazne već osuđeni zapovjednici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić i Dragomir Milošević.
Tri različite teze o Markalama
Teza Mladićeve obrane je kako Sarajlije nisu namjerno gađane, već da su bili kolateralne žrtve sukoba ili žrtve sarajevskih vlasti kako bi se demonizirao VRS.
„Na dan masakra nismo bili u državi, bili smo u Hrvatskoj. Tada se pojavila sugestija – da napad možda nisu izvršili Srbi“, naveo je zaštićeni svjedok.
Iako je spomenuo mudžahedine, svjedok obrane je potvrdio da ih u Sarajevu nije vidio, nego samo u srednjoj Bosni. U vezi sumnji o Markalama, svjedok je naveo i kako je bilo različitih perspektiva njegovih kolega o tom incidentu, osim da su granatu ispalile obližnje snage Armije BiH - i da je bomba detonirana na licu mjesta, kao i da su je ispalile srpske snage – što je navedeno i u optužnici protiv generala Mladića.
„Je li znate na neke druge činjenice ili događaje koje su Vas navele na zaključak - da strana Armije BiH cilja i granatira svoju vlastitu teritoriju u Sarajevu?“, upitao je branitelj Dejan Ivetić.
„To je vrlo teško pitanje, ali kad god se nešto trebalo početi događati, onda je bilo vrlo povoljno da se granatira Sarajevo i zato smo dovezli radare kako bi vidjeli – od kud granatiranje dolazi. Vidjeli smo da su mine ispaljivane i iz grada na određene ciljeve“, odgovorio je zaštićeni svjedok, dodajući da se ne može točno sjetiti incidenata kada se to događalo.
Pristranost UNPROFOR-a?
Kao primjer njegovog stava da vlasti (predsjednika Alije Izetbegovića) nisu htjele olakšati patnju civila u Sarajevu – zaštićeni svjedok je spomenuo kako se prilikom jednog od mirovnih sporazuma i prekida vatre izgradio objekat za preradu vode, a koji je „onda bosanska vlada zatvorila s objašnjenjem – da voda nije čista, što je bilo smiješno“.
„Normalan život je prekinuo priču u kojoj su ljudi patili, a mi smo iz UN pokušavali da ljudi žive što normalnije“, izjavio je bivši UNPROFOR-ac, spominjući i kako su mirovne snage UN napadnute i u području Fojnice od strane HVO-a, kao i jednom od Armije BiH u području Ribnice.
„Zatražena je zračna podrška, ali ona nije bila izvršena.“, naveo je GRM – 097, spominjući da je promatračima UN-a bilo jasno „kako su bile male vjerovatnosti da će NATO napasti bosanske vlasti“, što ide u prilog teze obrane – da su međunarodne snage bile pristrane u rješavanju sukoba (što objašnjava uzimanje međunarodnih promatrača UN-a za taoce prilikom NATO udara po položajima VRS-a 1995.godine – za što general Mladić također odgovara u Haagu).
„General Mladić nas je opisao kao agresore i nekog tko napada srpski narod te je tražio prekid svih zdračnih napada“, naveo je GRM – 097.
U nastavku suđenja u srijedu zaštićenog svjedoka će do kraja ispitati obrana, nakon čega će ga nastaviti unakrsno ispitivati haško tužiteljstvo.
VIDEO: Dio iskaza zaštićenog svjedoka
