Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavio se dvotjedni iskaz američkog obavještajca Richarda Butlera, koji je 7 godina za haško tužiteljstvo istraživao srebreničke događaje u srpnju 1995.godine. Tada je prema optužnici ubijeno preko 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala dovesti u pitanje svjedokov izvještaj o organiziranoj akciji pogubljenja zarobljenika od najvišeg vojnog vrha VRS-a, između ostalog osporavajući autentičnost presretnutih razgovora oficira VRS-a, na temelju kojih je Butler donio takve zaključke.
Analitičar Butler odbacio je pri tom teze obrane kako su presretnuti razgovori podmetnuti od strane Armije Bosne i Hercegovine koja ih je prikupljala, napominjući kako ih je provjeravao u tom smislu, prvenstveno na temelju njihove opreme.
„Oprema nije imala tu snagu da bi ABiH ubacivala svoj signal u VRS-ov, odnosno ubacivati lažne informacije“, naveo je svjedok napominjući da se neki razgovori najviših oficira VRS-a nisu mogli prisluškivati budući da su kriptirani.
No nekriptirane razgovore nižih oficira lako se moglo prisluškivati, budući da su i VRS i Armija BiH imali istu opremu naslijeđenu od JNA (Jugoslavenske narodne armije), odnosno istu vrstu radio – relejnih centara i veza.
Kako bi poljuljao autentičnost presretnutih razgovora generala Mladića s nepoznatom osobom, u kojim on govori o „evakuaciji“ Srebrenice, odnosno „stanovništva koje to želi i koje ne želi“, branitelj Dejan Ivetić je ustanovio kako su riječi optuženog zabilježene na hrvatskom jeziku, a ne srpskom.
„Onaj tko je zabilježio taj razgovor možda je bio hrvatske nacionalnosti“, pokušao je objasniti svjedok koji je razgovore proučavao samo na engleskom prevodu, dok su suci pri tom napomenuli – kako su sporne riječi imale isti značaj, bilo na hrvatskom ili srpskom jeziku.
Butler je naglasio da je imao skepsu prema presretnutim razgovorima, sve dok ih nije višestruko proučio i potkrijepio njihovu autentičnost. Inače u izvještaju o rekonstrukciji srebreničkih događaja, presretnute razgovore je analitičar dovodio u odnos s mnoštvom zaplijenjenih vojnih dokumenata VRS-a, poput onih iz Drinskog korpusa, jedinice koje se smatra uključenom u operaciju ubijanja.
„Zato sam i sproveo svoju istragu, a sada mogu reći da je njihova autentičnost dokazana. Ja sam ih analizirao iz šire perspektive, odnosno kako se oni uklapaju u kontekst događanja u Srebrenici o kojima smo znali“, odbacio je svjedok teze o transkriptima razgovora oficira VRS-a „kao propagandi Armije BiH“, pojašnjavajući pri tom kako ih je provjeravao.
„Ako pogledate dokumente VRS-a, koji nikad nisu bili u posjedu Armije BiH, ako imate kontekst onda možete vidjeti da se mogu sinhronizirati“, pojasnio je kako su presretnuti razgovori upravo potvrđeni u dokumentima pronađenim u racijama
objekata VRS-a.
„Kako je ABiH mogla znati da je (Vujadinu) Popoviću predato 500 litara goriva, a to je jedino zabilježeno u tehničkom listu predaje goriva (VRS-a)“, naveo je jedan od primjera usporedbe transkripata razgovora s kasnije zaplijenjenim dokumentima VRS-a 1998.godine, odnosno primjer pronalaženja istih informacija u dva različita izvora.
Obrana: VRS htjela pustiti Srebreničane, ne ih protjerati i ubiti
U nastavku unakrsnog ispitivanja branitelj Ivetić je pokušao prikazati kako je i svjedok nepouzdan, kao obavještajac američke vojske, koja je tijekom rata pomagala bošnjačku i hrvatsku stranu protiv srpske.
Pri tom je iznio teze o švercu goriva i oružja zbog čega su prema obrani zaustavljani konvoji UN-a, a ne zbog stvaranja nepodnošljive situacije za stanovništvo u zaštićenim zonama, kako to tvrdi optužba.
Napadom na Srebrenicu VRS je prema obrani željela smanjiti broj pripadnika Armije BiH koji su bili tamo, a ne protjerati bošnjačko stanovništvo.
Ivetić se pri tom osvrnuo na izvještaj Butlera u kojem konstatira da su snage VRS-a mogle potisnuti snage UNPROFOR-a, taktičnom upotrebom vatre koja ih je potiskivala u centar grade, bez da ih ubija.
„Slažete li se da je VRS pokazao da je djelotvoran u taktici potiskivanja, kako bi koristeći se istom taktikom otvaranja vatre istisnuo - kako borce, tako i neborce i pripadnike Nizozemskog bataljona UN-a, pri tom ne prouzročivši kolateralnu štetu?“, ispitivao je branitelj.
„Odgovor je ne. Ja nemam nikakvih informacija koje bi sugerirale da su istu taktiku primjenjivali na Armiju BiH u srpnju 1995.godine. Tijekom tih nekoliko dana kada je VRS napadala Srebrenicu nije bilo (pronađenih) dokumenata koji bi ukazivali da su na bilo koji način razlučivali između vojske i civila, barem ne do 10.srpnja, kada su u stvari bili tek u poziciji da otvaraju vatru na grad“, naveo je Butler napominjući da se to odnosilo samo na UNPROFOR.
Obavještajni analitičar, koji trenutno za vladu SAD-a istražuje ratne zločine američkih vojnika, iskaz će nastaviti idući tjedan, kada bi ga trebao i dovršiti.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala dovesti u pitanje svjedokov izvještaj o organiziranoj akciji pogubljenja zarobljenika od najvišeg vojnog vrha VRS-a, između ostalog osporavajući autentičnost presretnutih razgovora oficira VRS-a, na temelju kojih je Butler donio takve zaključke.
Analitičar Butler odbacio je pri tom teze obrane kako su presretnuti razgovori podmetnuti od strane Armije Bosne i Hercegovine koja ih je prikupljala, napominjući kako ih je provjeravao u tom smislu, prvenstveno na temelju njihove opreme.
„Oprema nije imala tu snagu da bi ABiH ubacivala svoj signal u VRS-ov, odnosno ubacivati lažne informacije“, naveo je svjedok napominjući da se neki razgovori najviših oficira VRS-a nisu mogli prisluškivati budući da su kriptirani.
No nekriptirane razgovore nižih oficira lako se moglo prisluškivati, budući da su i VRS i Armija BiH imali istu opremu naslijeđenu od JNA (Jugoslavenske narodne armije), odnosno istu vrstu radio – relejnih centara i veza.
Kako bi poljuljao autentičnost presretnutih razgovora generala Mladića s nepoznatom osobom, u kojim on govori o „evakuaciji“ Srebrenice, odnosno „stanovništva koje to želi i koje ne želi“, branitelj Dejan Ivetić je ustanovio kako su riječi optuženog zabilježene na hrvatskom jeziku, a ne srpskom.
„Onaj tko je zabilježio taj razgovor možda je bio hrvatske nacionalnosti“, pokušao je objasniti svjedok koji je razgovore proučavao samo na engleskom prevodu, dok su suci pri tom napomenuli – kako su sporne riječi imale isti značaj, bilo na hrvatskom ili srpskom jeziku.
Butler je naglasio da je imao skepsu prema presretnutim razgovorima, sve dok ih nije višestruko proučio i potkrijepio njihovu autentičnost. Inače u izvještaju o rekonstrukciji srebreničkih događaja, presretnute razgovore je analitičar dovodio u odnos s mnoštvom zaplijenjenih vojnih dokumenata VRS-a, poput onih iz Drinskog korpusa, jedinice koje se smatra uključenom u operaciju ubijanja.
„Zato sam i sproveo svoju istragu, a sada mogu reći da je njihova autentičnost dokazana. Ja sam ih analizirao iz šire perspektive, odnosno kako se oni uklapaju u kontekst događanja u Srebrenici o kojima smo znali“, odbacio je svjedok teze o transkriptima razgovora oficira VRS-a „kao propagandi Armije BiH“, pojašnjavajući pri tom kako ih je provjeravao.
„Ako pogledate dokumente VRS-a, koji nikad nisu bili u posjedu Armije BiH, ako imate kontekst onda možete vidjeti da se mogu sinhronizirati“, pojasnio je kako su presretnuti razgovori upravo potvrđeni u dokumentima pronađenim u racijama
objekata VRS-a.
„Kako je ABiH mogla znati da je (Vujadinu) Popoviću predato 500 litara goriva, a to je jedino zabilježeno u tehničkom listu predaje goriva (VRS-a)“, naveo je jedan od primjera usporedbe transkripata razgovora s kasnije zaplijenjenim dokumentima VRS-a 1998.godine, odnosno primjer pronalaženja istih informacija u dva različita izvora.
Obrana: VRS htjela pustiti Srebreničane, ne ih protjerati i ubiti
U nastavku unakrsnog ispitivanja branitelj Ivetić je pokušao prikazati kako je i svjedok nepouzdan, kao obavještajac američke vojske, koja je tijekom rata pomagala bošnjačku i hrvatsku stranu protiv srpske.
Pri tom je iznio teze o švercu goriva i oružja zbog čega su prema obrani zaustavljani konvoji UN-a, a ne zbog stvaranja nepodnošljive situacije za stanovništvo u zaštićenim zonama, kako to tvrdi optužba.
Napadom na Srebrenicu VRS je prema obrani željela smanjiti broj pripadnika Armije BiH koji su bili tamo, a ne protjerati bošnjačko stanovništvo.
Ivetić se pri tom osvrnuo na izvještaj Butlera u kojem konstatira da su snage VRS-a mogle potisnuti snage UNPROFOR-a, taktičnom upotrebom vatre koja ih je potiskivala u centar grade, bez da ih ubija.
„Slažete li se da je VRS pokazao da je djelotvoran u taktici potiskivanja, kako bi koristeći se istom taktikom otvaranja vatre istisnuo - kako borce, tako i neborce i pripadnike Nizozemskog bataljona UN-a, pri tom ne prouzročivši kolateralnu štetu?“, ispitivao je branitelj.
„Odgovor je ne. Ja nemam nikakvih informacija koje bi sugerirale da su istu taktiku primjenjivali na Armiju BiH u srpnju 1995.godine. Tijekom tih nekoliko dana kada je VRS napadala Srebrenicu nije bilo (pronađenih) dokumenata koji bi ukazivali da su na bilo koji način razlučivali između vojske i civila, barem ne do 10.srpnja, kada su u stvari bili tek u poziciji da otvaraju vatru na grad“, naveo je Butler napominjući da se to odnosilo samo na UNPROFOR.
Obavještajni analitičar, koji trenutno za vladu SAD-a istražuje ratne zločine američkih vojnika, iskaz će nastaviti idući tjedan, kada bi ga trebao i dovršiti.
