Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se svjedočenjem doktora Milana Mandilovića, kirurga Državne bolnice u Sarajevu. On je od 1992. do 1995. godine svakodnevno operirao žrtve snajperskih i artiljerijskih napada na Sarajevo, a sudu je opisao i učestalo otvaranje vatre na bolnicu iz svih raspoloživih oružja.
U Državnu bolnicu tijekom rata je dovezeno na stotine povrijeđenih građana, izjavio je sudu doktor Mandilović koji je ostao uz Sarajlije unatoč činjenici da je pred rat bio vojni liječnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji sa činom majora. U iskazu je opisao kako je i sama bolnica neprestano gađana unatoč jasnim obilježjima – da se radi o zdravstvenom objektu.
„Bila je postavljena velika zastava crvenog križa, koja se pružala od 12.do 6.kata i bila je apsolutno vidljiva s velike daljine. Ta zastava je postojala i zadržala se nekih 5-6 mjeseci, a kasnije je zbog pogodaka u bolnicu i u zastavu ta zastava djelomično izgorjela i vremenske nepogode su je raznijele u potpunosti“, naveo je Mandilović.
Tužiteljstvo je za vrijeme iskaza svjedoka uvelo medicinsku dokumentaciju o više snajperskih i minobacačkih napada na civile u Sarajevu, navedenih u optužnici protiv Mladića, među ostalim i granatiranje tržnice Markale 1995.godine.
Prema sjećanju doktora Mandilovića, tijekom rata je izvršeno oko 9000 operacija na stradalim Sarajlijama koji su svuda bili izloženi vatri pa i u samoj bolnici. Upravo južni dio Državne bolnice, gdje je bila zastava crvenog križa, pretrpio je najveća oštećenja od brojnih napada od kojih su ponovno stradali i neki, već ranjeni pacijenti.
„Za 44 mjeseca okruženja, državna bolnica je pogađana iz svih vrsta oružja i oruđa. Drugim riječima, da budem potpuno konkretan, od pješadijskih naoružanja – do artiljerijskih i minobacačkih projektila“, izjavio je kirurg.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je pokušala prikazati da je bolnica slučajno pogađana zbog blizine linija sarajevskog fronta, pri tom ističući kako nema dokaza da su neki od pacijenata gađani namjerno snajperima.
Iskaz o pokolju u općini Sokolac
Nakon doktora Mandilovića, sa iskazom je počela Munira Selmanović iz Novoseoca, a u vezi preuzimanja vlasti u općini Sokolac od strane srpskih snaga i egzekucije više od 40 muškaraca i dječaka, među kojima su bili njezin suprug i sin od 18 godina.
Prema njezinim riječima mještani su prethodno predali sve naoružanje prema zahtjevu, ali su muškarci i dječaci zarobljeni i odvedeni, dok su žene i djeca utrpani na autobuse i protjerani od strane srpskih snaga koje je prevodio izvjesni Momčilo Pajić.
Selmanović je u prvom dijelu svjedočenja opisala kako je svoje najmilije zadnji put vidjela 22.rujna 1992.godine te kako je prepoznala ostatke svog sina po odjeći 10 godina kasnije prilikom eshumacije masovnih grobnica u Ivan Polju.
Osim terora nad Sarajlijama, genocida u Srebrenici i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce Mladić se tereti i za genocid početkom rata u općinama gdje su srpske snage preuzele vlast.
Selmanović će iskaz nastaviti tijekom ovog tjedna.
U Državnu bolnicu tijekom rata je dovezeno na stotine povrijeđenih građana, izjavio je sudu doktor Mandilović koji je ostao uz Sarajlije unatoč činjenici da je pred rat bio vojni liječnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji sa činom majora. U iskazu je opisao kako je i sama bolnica neprestano gađana unatoč jasnim obilježjima – da se radi o zdravstvenom objektu.
„Bila je postavljena velika zastava crvenog križa, koja se pružala od 12.do 6.kata i bila je apsolutno vidljiva s velike daljine. Ta zastava je postojala i zadržala se nekih 5-6 mjeseci, a kasnije je zbog pogodaka u bolnicu i u zastavu ta zastava djelomično izgorjela i vremenske nepogode su je raznijele u potpunosti“, naveo je Mandilović.
Tužiteljstvo je za vrijeme iskaza svjedoka uvelo medicinsku dokumentaciju o više snajperskih i minobacačkih napada na civile u Sarajevu, navedenih u optužnici protiv Mladića, među ostalim i granatiranje tržnice Markale 1995.godine.
Prema sjećanju doktora Mandilovića, tijekom rata je izvršeno oko 9000 operacija na stradalim Sarajlijama koji su svuda bili izloženi vatri pa i u samoj bolnici. Upravo južni dio Državne bolnice, gdje je bila zastava crvenog križa, pretrpio je najveća oštećenja od brojnih napada od kojih su ponovno stradali i neki, već ranjeni pacijenti.
„Za 44 mjeseca okruženja, državna bolnica je pogađana iz svih vrsta oružja i oruđa. Drugim riječima, da budem potpuno konkretan, od pješadijskih naoružanja – do artiljerijskih i minobacačkih projektila“, izjavio je kirurg.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je pokušala prikazati da je bolnica slučajno pogađana zbog blizine linija sarajevskog fronta, pri tom ističući kako nema dokaza da su neki od pacijenata gađani namjerno snajperima.
Iskaz o pokolju u općini Sokolac
Nakon doktora Mandilovića, sa iskazom je počela Munira Selmanović iz Novoseoca, a u vezi preuzimanja vlasti u općini Sokolac od strane srpskih snaga i egzekucije više od 40 muškaraca i dječaka, među kojima su bili njezin suprug i sin od 18 godina.
Prema njezinim riječima mještani su prethodno predali sve naoružanje prema zahtjevu, ali su muškarci i dječaci zarobljeni i odvedeni, dok su žene i djeca utrpani na autobuse i protjerani od strane srpskih snaga koje je prevodio izvjesni Momčilo Pajić.
Selmanović je u prvom dijelu svjedočenja opisala kako je svoje najmilije zadnji put vidjela 22.rujna 1992.godine te kako je prepoznala ostatke svog sina po odjeći 10 godina kasnije prilikom eshumacije masovnih grobnica u Ivan Polju.
Osim terora nad Sarajlijama, genocida u Srebrenici i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce Mladić se tereti i za genocid početkom rata u općinama gdje su srpske snage preuzele vlast.
Selmanović će iskaz nastaviti tijekom ovog tjedna.