Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću završio se četverodnevni iskaz Ričarda Higsa (Richard Higgs), britanskog vojnog stručnjaka za minobacačke projektile, koji je za potrebe tužiteljstva napravio izvještaj o istragama minobacačkih incidenata u Sarajevu (1992-1995) koji su spomenuti u optužnici.
Svjedok Higs je na početku iskaza u glavnom ispitivanju iznio zaključke o namjernom gađanju Sarajlija, odnosno ispaljivanju projektila na način koji nije pogodan za razaranje vojnih ciljeva nego za maltretiranje stanovništva. Nakon toga je, tijekom tri dana unakrsnog ispitivanja svjedoka, obrana generala Mladića pokušala prikazati - kako su istrage sarajevskih napada minobacačkim granatama namještene, kao i kobne eksplozije.
Higs je analizirao incidente granatiranja naselja Dobrinja i Alipašino Polje, kao i dva granatiranja tržnice Makrale 1994. i 1995. godine tijekom kojih je poginulo na desetine Sarajlija. Proučavanjem putanja projektila i usporedbom nalaza istraga lokalnih policijskih snaga te međunarodnih promatrača UNPROFOR-a zaključeno je da su smrtonosne granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva.
No obrana generala Mladića je, detaljno prolazeći kroz elemente istrage i svjedokovog izvještaja, pokušala prikazati kako su zaključci doneseni na temelju namještanja dokaza.
Svjedok je inače u svojem izvještaju o prvoj eksploziji na Markalama 5. veljače 1994. godine, kada je ubijeno 66 osoba, a više od 140 ranjeno - naveo da je dubina u tlu sa stabilizatorom ukazivala da je granata ispaljena s najjačim punjenjem i s velike daljine, što ide u prilog tvrdnji da je došla s položaja VRS-a.
Obrana je pak ukazivala kako su prvotni nalazi istražitelja UNPROFOR-a prvo govorili o granati od 120mm, a nakon toga granati od 82mm.
„Nisam bio svjestan sukoba istražitelja“, odgovorio je Higs koji je i pregledao u sudnici ostatke pronađene minobacačke granate, ostajući pri nalazu svog izvještaja.
Vojni stručnjak za minobacače je pregledao i rezultate istraga druge eksplozije na Markalama 28. kolovoza 1995. godine, kada su poginule 43 osobe, a ranjeno ih više od 75 – zaključivši također da nema nepravilnosti koje bi ugrozile zaključak da su granate od 120 mm ispaljene s položaja VRS-a.
Branitelj Branko Lukić pokušao je prikazati da su pronađen stabilizator minobacačke granate također podmetnut od strane sarajevske policije, odnosno da se na video snimku ostataka vide dva različita ostatka projektila.
„Meni se čini da se radi o istom stabilizatoru“, odvratio je svjedok pregledavši snimak.
Higs je u dodatnom ispitivanju tužiteljstvu ponovno potvrdio svoje nalaze o udarima projektila direktno u tlo, što je bilo vidljivo po krateru udara. Prema tužiteljstvu to naime odbacuje tezu o podmetnutoj eksploziji, što zastupa obrana koja tvrdi da su Markale namještene od strane sarajevske vlade, zbog stvaranja daljnjeg pritiska međunarodne zajednice na bosanske Srbe.
Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem idućeg svjedoka tužiteljstva koje namjerava dovršiti svoj dokazni postupak do kraja ovog mjeseca.
Svjedok Higs je na početku iskaza u glavnom ispitivanju iznio zaključke o namjernom gađanju Sarajlija, odnosno ispaljivanju projektila na način koji nije pogodan za razaranje vojnih ciljeva nego za maltretiranje stanovništva. Nakon toga je, tijekom tri dana unakrsnog ispitivanja svjedoka, obrana generala Mladića pokušala prikazati - kako su istrage sarajevskih napada minobacačkim granatama namještene, kao i kobne eksplozije.
Higs je analizirao incidente granatiranja naselja Dobrinja i Alipašino Polje, kao i dva granatiranja tržnice Makrale 1994. i 1995. godine tijekom kojih je poginulo na desetine Sarajlija. Proučavanjem putanja projektila i usporedbom nalaza istraga lokalnih policijskih snaga te međunarodnih promatrača UNPROFOR-a zaključeno je da su smrtonosne granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva.
No obrana generala Mladića je, detaljno prolazeći kroz elemente istrage i svjedokovog izvještaja, pokušala prikazati kako su zaključci doneseni na temelju namještanja dokaza.
Svjedok je inače u svojem izvještaju o prvoj eksploziji na Markalama 5. veljače 1994. godine, kada je ubijeno 66 osoba, a više od 140 ranjeno - naveo da je dubina u tlu sa stabilizatorom ukazivala da je granata ispaljena s najjačim punjenjem i s velike daljine, što ide u prilog tvrdnji da je došla s položaja VRS-a.
Obrana je pak ukazivala kako su prvotni nalazi istražitelja UNPROFOR-a prvo govorili o granati od 120mm, a nakon toga granati od 82mm.
„Nisam bio svjestan sukoba istražitelja“, odgovorio je Higs koji je i pregledao u sudnici ostatke pronađene minobacačke granate, ostajući pri nalazu svog izvještaja.
Vojni stručnjak za minobacače je pregledao i rezultate istraga druge eksplozije na Markalama 28. kolovoza 1995. godine, kada su poginule 43 osobe, a ranjeno ih više od 75 – zaključivši također da nema nepravilnosti koje bi ugrozile zaključak da su granate od 120 mm ispaljene s položaja VRS-a.
Branitelj Branko Lukić pokušao je prikazati da su pronađen stabilizator minobacačke granate također podmetnut od strane sarajevske policije, odnosno da se na video snimku ostataka vide dva različita ostatka projektila.
„Meni se čini da se radi o istom stabilizatoru“, odvratio je svjedok pregledavši snimak.
Higs je u dodatnom ispitivanju tužiteljstvu ponovno potvrdio svoje nalaze o udarima projektila direktno u tlo, što je bilo vidljivo po krateru udara. Prema tužiteljstvu to naime odbacuje tezu o podmetnutoj eksploziji, što zastupa obrana koja tvrdi da su Markale namještene od strane sarajevske vlade, zbog stvaranja daljnjeg pritiska međunarodne zajednice na bosanske Srbe.
Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem idućeg svjedoka tužiteljstva koje namjerava dovršiti svoj dokazni postupak do kraja ovog mjeseca.