Haško suđenje (ICTY) za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću - nastavilo se iskazom Vele Pajića, bivšeg pripadnika 67. Puka veze pri Glavnom štabu VRS.
On je kao svjedok obrane dao iskaz o tehničkim detaljima kripto-zaštite veze Glavnog štaba VRS-a s potčinjenim jedinicama, političkim vodstvom na Palama i Generalštabom Vojske Jugoslavije u Beogradu. Nakon što je Pajić podupreo tezu obrane – o nemogućnosti slušanja zaštićenih razgovora od druge strane, tužiteljstvo je predočilo više presretnutih razgovora u kojima se moglo čuti jednog od dvojice sudionika razgovora.
Obrana je već izvela nekoliko oficira VRS-a, koji su se bavili sistemom veza, kako bi pokušala dovesti u pitanje - vjerodostojnost presretnutih razgovora korištenih kao dokaz tužiteljstva. Posebice presretnute razgovore najviših oficira VRS-a u vrijeme pogubljenja zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice 1995. godine, čime je prema optužnici počinjen genocid.
Jedna od jedinica koje je sudjelovala u spornom zauzimanju Srebrenice je i Drinski korpus VRS-a čija je komunikacija prema iskazu Pajića, također imala kripto-zaštitu.
„Takav signal je nemoguće slušati, on je potpuno zaštićen. Zračna linija (između Glavnog štaba i zapovjedništva Drinskog korpusa) je oko 10 km i uređaji su radili s malom izlaznom snagom“, naveo je svjedok obrane tvrdeći da bi Armija BiH morala „duboko ući u teritoriju (pod kontrolom VRS-a) kako bi mogla uhvatiti snop signala“.
Na kraju glavnog ispitivanja iz sudnice je izbačen optuženi general Mladić, nakon višestrukih upozorenja zadnjih sudskih dana – da glasno ne komunicira u sudnici.
Veza s Glavnim štabom Vojske Jugoslavije i civilni broj iz Beograda
Svjedok Pajić je potvrdio i da vezisti u Glavnom štabu VRS-a (Crna Rijeka) nisu mijenjali frekvencije telekomunikacije „jer su dva glavna relejna čvorišta bila na teritoriju Jugoslavije (Srbije)“.
Potvrdio je „kako o presretnutim razgovorima ne zna ništa jer ih nikad nije vidio“, no haška tužiteljica Abeer Hasan predstavila mu ih je nekoliko, najviše onih koji su preko PTT-a (pošte) s Pala, Sarajeva i Beograda upućivani u Glavni štab VRS-a.
Prikazan je tako presretnuti razgovor u vrijeme kada je general Mladić obilazio zauzetu Srebrenicu 11. srpnja 1995. godine, a u Glavnom štabu VRS-a na poziv predstavnika međunarodnih snaga UN-a javio se general Milan Gvero (pomoćnik optuženog za moral, pravna i vjerska pitanja).
Iako se međunarodni predstavnik nije mogao čuti, general Gvero se mogao, kao i general Mladić 17. srpnja 1995. godine kada ga je u Glavni štab VRS-a zvao Miloš Kostić (aktivist četničkog pokreta) iz SAD-a, čiji je poziv spojen preko veze iz Srbije.
Pajić je potvrdio da je general Mladić imao više civilnih (PTT) brojeva, koji su dolazili u Glavni štab VRS-a raznim rutama.
„Broj iz Beograda je najčešće zvan, dok je imao i drugih poštanskih brojeva u Crnoj Rijeci - iz Han Pijeska, iz Sokolca i iz Beograda“, naveo je svjedok obrane.
„Znači netko je mogao zvati generala Mladića direktno na broj u Beogradu?“, upitala je tužiteljica i dobila potvrdan odgovor.
Pozivi generala Mladića Glavnom štabu
Presretnuti razgovor između oficira u Glavnom štabu VRS-a u Crnoj Rijeci i generala Mladića (neposredno nakon zauzimanja Srebrenice) - Pajić je ocijenio „nemogućim“ za prisluškivanje „jer je (optuženi) isključivo koristio zaštićene veze za javljanje iz Beograda“.
Tužiteljica je zato istaknula mogućnost da optuženi general ni nije bio onda u Beogradu (16. srpnja 1995. godine), već na prostoru Republike Srpske, budući da je takav poziv bilo moguće uhvatiti, odnosno presresti.
Inače general Mladić se nije mogao čuti tijekom razgovora, kao ni drugi spomenuti sugovornici koji su zvali u Glavni štab VRS-a sa civilnih brojeva.
Suđenje će se nastaviti u četvrtak novim iskazom svjedoka obrane, kada će optuženom generalu Mladiću biti dopušten povratak u hašku sudnicu.
VIDEO LINK: Dio iskaza Pajića
