Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću glavni iskaz je nastavio vještak za balistiku Mile Poparić, koji je kao svjedok obrane osporavao i drugi dan odgovornost srpskih snaga za snajperiranje Sarajlija tijekom opsade (1992-1995) – tvrdeći da su stradali od unakrsne vatre - kao slučajne, a ne namjerne žrtve sukoba.
Sarajlije, kojih je tijekom opsade ubijeno oko 11 i pol tisuća, često su stradavali od snajperske vatre - zbog čega je upućeno i niz protesta promatrača Ujedinjenih naroda (UN) te je postavljeno i niz zaštita po gradu, no Poparić je izjavio kako je krivo zaključeno u vezi incidenata iz optužnice generala Mladića – da su navedene žrtve ubijene snajperom.
Poparić je kritizirao istragu haaškog istražitelja kanadskog porijekla Barrya Hogana koji je snimao lokacije stradavanja, tvrdeći da su Sarajlije iz optužnice generala Mladića, označene kao žrtve snajperista VRS-a, zapravo stradavale slučajno - od unakrsne paljbe zaraćenih strana.
Primjerice, Munira Zametica koja je ubijena kada je 1993.godine zahvaćala vodu iz rijeke Dobrinje. Prema izjavi svjedokinje ubojstva - dva vojnika ARBiH su pucali prema zvoniku pravoslavne crkve od kuda su došli smrtonosni hici - kako bi omogućili drugima da izvuku Zameticu iz rijeke. No prema Popariću – Zametica je mogla stradati zbog izmjene vatre.
„Jedan ju je (metak) pogodio u grudi, ona se potom uspravila te ju je pogodio drugi metak. Jedino je mogla biti gađana s poluatomatskom puškom, jer je vrlo malo vjerovatno da je onaj tko je gađao (snajperom) mogao ostvariti takva dva precizna pogotka. Više mi je vjerovatnije da je u korito stigao jedan rafal i onda je rikošetirao i pogodio žrtvu. Dakle najviše vjerovatno je da je u pitanju neka rafalna paljba, mala je vjerovatnost da je bila snajperska paljba, s obzirom na daljinu“, naveo je svoj zaključak Poparić, a koji su kao i svaki drugi potom pomno propitivali haški suci.
„Je li možete pronaći bilo kakvu izjavu svjedoka da je čuo rafalnu, a ne pojedinačnu paljbu?“, upitao je predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„Jedino je rečeno da su meci padali u rijeku“, odvratio je Poparić.
Svjedok obrane: Žrtve slučajno pogođene
Spomenuti haški istražitelj Hogan dao je iskaz na niz haških suđenja za teror Sarajlija u kojima je opisao niz istraga incidenata i zaključaka o snajperskom gađanju. Osim stradanja Zametice opisao je i istrage snajperskih pogodaka Fatime Pite, Nafe Tarić i njezine kćerke te djevojčice Sanele Muratović.
Za sve navedene Poparić je pak uvjeravao suce da se radilo o kolateralnim žrtvama.
Primjerice u slučaju Tarić i njezine kćerke, koje su pogođene istim metkom, svjedok obrane je pokušao prikazati kako su pogođene slučajno, jer prema njegovom mišljenju – to ne bi bilo moguće u kratkom vremenu prolaska između zaštitnih kontenjera UN-a, koji su postavljeni upravo kao zaštita od snajperskog djelovanja.
„Na nezaštićenom području je bila manje od 1,02 sekunde“, objašnjavao je Poparić svoj zaključak kako gađanje snajperom u tako kratko vrijeme - ne bi bilo moguće.
„Koliko treba metku da prevali 800 metara? Niste li razmišljali o drugim stvarima – na primjer da ju je malo dijete zadržalo, jeste li to uzeli u mogućnost – da Vaša rekonstrukcija nije takva da bi omogućila mjerenje vremena na način kako ste ga Vi mjerili?“, propitivao je pri tom svjedoka sudac Orie, ukazujući na nedostatke njegovog zaključka - o nemogućnosti pogotka snajperom.
Poparić je potom pokušao objasniti da je on izmjerio vrijeme kretanja Tarić - krećući se njezinim pretpostavljenim putem.
„Gospodine Lukić – to je upravo ono na što sam ranije ukazao. Što svjedok pretpostavlja i kako treba shvatiti svjedočenje svjedoka – to ne bi trebalo zaustaviti na stotini sekunde“, prigovorio je nakon toga sudac Orie branitelju generala Mladića.
Rikošet umjesto snajpera?
Iako su djevojčicu Sanelu Muratović i njezinu prijateljicu vojnici ARBiH upozorili neposredno prije pogotka na djelovanje snajperista VRS-a, Poparić je i za to okrivio „rikošet od zgrade“, odnosno okarakterizirao žrtvu kao slučajnu.
„Iz Zavoda za slijepe nije mogla biti ranjena, već isključivo od rikošeta od zgrade. Postoji tvrdnja da je pogođena sa zgrade Zavoda za slepe, ali one nisu bile vidljive od tamo. Tamo bi bilo mjesto previše opasno za snajperista. Vatra je razmijenjivana između dvije zaraćene strane“, naveo je svoje mišljenje Poparić, sugerirajući opet da je bilo riječ o kolateralnoj žrtvi.
Za gađanje Sarajlija u tramvajima 206 i 236, a potom i putnika iz trećeg tramvaja istraga je ukazala da su odgovorni snajperisti VRS-a sa zgrade Metalke, no balistički vještak je kao svjedok obrane također iznio tezu da se nije radilo o snajperskim hicima, već da je izvor vatre bilo puškaranje između dvije zaraćene strane.
Glavni iskaz Poparića na suđenju za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača UN-a za taoce – nastaviti će se u četvrtak.
VIDEO: Dio glavnog iskaza Poparića
