Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom svjedoka obrane Mileta Sladoja, bivšeg zapovjednika 1. Bataljona Ilidžanske brigade i kasarne Vojske Republike Srpske u Nedžarićima.
Karadžić je kao i do sada samo pročitao sažetak njegovog iskaza pa je svjedoka nastavilo ispitivati tužiteljstvo koje je od Sladoja uspjelo dobiti neposrednu potvrdu – da je VRS bila svjesna civilnih žrtava pri otvaranju vatre na Sarajevo.
„Ni jedno civilno naselje nije bilo bez vojnih meta.“, citirao je Karadžić izjavu Sladoja u vezi sarajevskog ratišta koja je u skladu s njegovom tezom obrane - kako su vojnici Armije Bosne i Hercegovine koristili civilne položaje unutar Sarajeva za vojno djelovanje, a kad je Vojska Republike Srpske odgovorila – optuživalo bi ju se za napade na građane.
Uz to, prema svjedoku Sladoju – Armija BiH je namjerno postavljala civile na vojne položaje kako bi poginuli i time ocrnili srpske snage.
„Simptomatično je da ljude okupljaju u zoni borbenih djelovanja..da igraju lopte. Ne razumijem takvo ponašanje. Isto kao i što je bila ta djevojčica na nekom položaju. Od kud ona na tom položaju? To su sve situacije za koje ja sumnjam da su iscenirane. I da nisu točne.“, ustanovio je svjedok podupirući teze Karadžića – da civili nisu namjerno gađani te da je druga strana željela žrtve zbog izazivanja međunarodne osude srpskih snaga.
U izjavi Sladoja porekla se tako odgovornost za ubijanje civila granatiranjem, kao primjerice na Dobrinji i Ali Pašinom Polju, kao i neka stradavanja od snajperskih hitaca.
No tužiteljica Caroline Egerton je tijekom unakrsnog ispitivanja suočila Sladoja sa činjenicom - da se mnogi ciljevi nisu mogli vidjeti unutar grada, što znači da je vatra otvarana na Sarajevo neselektivno. I sam svjedok je odgovarajući na optužbe pri tom neposredno potvrdio – kako su jedinice VRS-a znale da će ugroziti civile ukoliko otvaraju vatru na navodne ciljeve u gradu.
„Dakle morate prihvatiti, s obzirom na ovo što ste upravo rekli – da je prilično veliki rizik civilnih žrtava kada se otvori vatra po bilo kojem od ovih položaja u dubini grada?“, ispitivala je tužiteljica.
„Točno, ali kako možete Vi očekivati da mi ne otvorimo vatru, ako su ugroženi naši položaji. Na vojnike protivničke strane ako se oni nalaze u toj teritoriji gdje su civili. Kako? Ne znam? Ne možemo izvršiti djelovanje vatrom, a da ne ugrozimo civile, ako ugrožavamo vojnike, jer su oni tu u neposrednoj blizini. Ne znam kako bi mogli pomiriti te dvije suprotnosti?“, odgovarao je svjedok postavljajući pri tom pitanja koje ga i danas zbunjuju, a koja su nazrijela da je zapovjedništvo VRS-a bilo svjesno rizika, ali i zločina djelovanja po gradu.
Tužiteljstvo se inače požalilo sucima da ih optuženi ne obavještava na vrijeme o svjedocima, koje ubrzano dovodi u sudnicu, a kojih namjerava ispitati oko 590. Nakon što Karadžić kratko pročita sažetak njihovih iskaza optužba si mora uzeti vremena kako bi osporila svjedočenje pri unakrsnom ispitivanju, povezujući pri tom često svjedoka s nekim od zločina ili njihovim počiniteljima.
No kvaliteta tog unakrsnog ispitivanja upravo ovisi o pravovremenoj pripremi, koja ne može početi bez informacija o svjedocima.
Karadžić je pri tom kao opravdanje naveo manjak vremena i sredstava - prebacujući odgovornost na suce koji mu nisu dozvolili veću pauzu od dobivene za pripremu obrane.
Suđenje će se nastaviti novim iskazom svjedoka Karadžićeve obrane od optužbi za teror nad Sarajlijama, dok će se događajima u Srebrenici i uzimanju međunarodnih promatrača za taoce – optuženi pozabaviti kasnije.
Karadžić je kao i do sada samo pročitao sažetak njegovog iskaza pa je svjedoka nastavilo ispitivati tužiteljstvo koje je od Sladoja uspjelo dobiti neposrednu potvrdu – da je VRS bila svjesna civilnih žrtava pri otvaranju vatre na Sarajevo.
„Ni jedno civilno naselje nije bilo bez vojnih meta.“, citirao je Karadžić izjavu Sladoja u vezi sarajevskog ratišta koja je u skladu s njegovom tezom obrane - kako su vojnici Armije Bosne i Hercegovine koristili civilne položaje unutar Sarajeva za vojno djelovanje, a kad je Vojska Republike Srpske odgovorila – optuživalo bi ju se za napade na građane.
Uz to, prema svjedoku Sladoju – Armija BiH je namjerno postavljala civile na vojne položaje kako bi poginuli i time ocrnili srpske snage.
„Simptomatično je da ljude okupljaju u zoni borbenih djelovanja..da igraju lopte. Ne razumijem takvo ponašanje. Isto kao i što je bila ta djevojčica na nekom položaju. Od kud ona na tom položaju? To su sve situacije za koje ja sumnjam da su iscenirane. I da nisu točne.“, ustanovio je svjedok podupirući teze Karadžića – da civili nisu namjerno gađani te da je druga strana željela žrtve zbog izazivanja međunarodne osude srpskih snaga.
U izjavi Sladoja porekla se tako odgovornost za ubijanje civila granatiranjem, kao primjerice na Dobrinji i Ali Pašinom Polju, kao i neka stradavanja od snajperskih hitaca.
No tužiteljica Caroline Egerton je tijekom unakrsnog ispitivanja suočila Sladoja sa činjenicom - da se mnogi ciljevi nisu mogli vidjeti unutar grada, što znači da je vatra otvarana na Sarajevo neselektivno. I sam svjedok je odgovarajući na optužbe pri tom neposredno potvrdio – kako su jedinice VRS-a znale da će ugroziti civile ukoliko otvaraju vatru na navodne ciljeve u gradu.
„Dakle morate prihvatiti, s obzirom na ovo što ste upravo rekli – da je prilično veliki rizik civilnih žrtava kada se otvori vatra po bilo kojem od ovih položaja u dubini grada?“, ispitivala je tužiteljica.
„Točno, ali kako možete Vi očekivati da mi ne otvorimo vatru, ako su ugroženi naši položaji. Na vojnike protivničke strane ako se oni nalaze u toj teritoriji gdje su civili. Kako? Ne znam? Ne možemo izvršiti djelovanje vatrom, a da ne ugrozimo civile, ako ugrožavamo vojnike, jer su oni tu u neposrednoj blizini. Ne znam kako bi mogli pomiriti te dvije suprotnosti?“, odgovarao je svjedok postavljajući pri tom pitanja koje ga i danas zbunjuju, a koja su nazrijela da je zapovjedništvo VRS-a bilo svjesno rizika, ali i zločina djelovanja po gradu.
Tužiteljstvo se inače požalilo sucima da ih optuženi ne obavještava na vrijeme o svjedocima, koje ubrzano dovodi u sudnicu, a kojih namjerava ispitati oko 590. Nakon što Karadžić kratko pročita sažetak njihovih iskaza optužba si mora uzeti vremena kako bi osporila svjedočenje pri unakrsnom ispitivanju, povezujući pri tom često svjedoka s nekim od zločina ili njihovim počiniteljima.
No kvaliteta tog unakrsnog ispitivanja upravo ovisi o pravovremenoj pripremi, koja ne može početi bez informacija o svjedocima.
Karadžić je pri tom kao opravdanje naveo manjak vremena i sredstava - prebacujući odgovornost na suce koji mu nisu dozvolili veću pauzu od dobivene za pripremu obrane.
Suđenje će se nastaviti novim iskazom svjedoka Karadžićeve obrane od optužbi za teror nad Sarajlijama, dok će se događajima u Srebrenici i uzimanju međunarodnih promatrača za taoce – optuženi pozabaviti kasnije.
