Tužiteljstvo podsjetilo svjedoka na njegovu huškačku propagandu

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se iskazom Mihajla Orlovića, novinara iz Sanskog Mosta koji je kao svjedok obrane potvrdio teze optuženog – o sukobu u spomenutoj općini u svibnju 1992.godine, kao posljedici muslimanskog ekstremizma.

S druge strane Orlovića je u unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo podsjetilo na njegove huškačke tekstove protiv građana nesrpske nacionalnosti u kojima je tvrdio da Srbima prijeti genocid iz 1941.godine te govorio o potrebi zaustavljanja ustaške aveti.

Orlović je spremno potvrdio teze obrane – kako u Sanskom Mostu nije bilo protjerivanja, a tim ni genocida građana nesrpske nacionalnosti, tvrdeći pri tom da su mnogi građani otišli iz te općine „zbog gospodarskih razloga“.

Podsjetimo, prema podacima „Bosanske knjige mrtvih (IDC)“ u toj općini je ubijeno gotovo tisuću civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a prema optužnici njihov nasilan progon je dosegnuo razmjere genocida.

No to se prema svjedoku Orloviću i Karadžiću – nije dogodilo, a oružane akcije u više mjesta u općini poduzete su navodno - kako bi se razoružali teroristi.

Haški tužitelj Almir Zec podsjetio je pak Orlovića na ubojstva i razaranje mjesta u općini poput Mahala, kao i prijetnje građanima nesrpske nacionalnosti preko Radija Sanski Most – da će im se dogoditi isto ukoliko ne predaju oružje i napuste područje.
Prilikom toga tužitelj je pustio radio snimke prijetnji nesrpskom stanovništvu iz spornog vremena 1992.godine „u kojem je prenesena poruka Kriznog štaba i jasno rečeno da je Sanski Most srpski grad u kojem je ugrožan njihov opstanak“.

„Novinar“ ne može prihvatiti sve svoje tekstove

Svjedoka Orlovića koji je neprestano poricao da su Bošnjaci i Hrvati nasilno protjerani, tužitelj je podsjetio i na veći broj njegovih članaka iz predratnog i ratnog vremena u kojima je budio strah i mržnju kod srpskog naroda, pišući o genocidu nad njima 1941.godine, povampirenoj ustaškoj opsanosti te slavnom pohodu oslobađanja srpske zemlje.

„Sve ono što sam objavio tijekom rata je pod znakom pitanja jer je uvijek dolazilo do nekih prevravaka na koje ja nisam mogao utjecati“, branio se Orlović tvrdeći da su njegovi tekstovi dorađivani od strane urednika.

„Nisu mi slati tekstovi ponovno na autorizaciju tako da ja ne mogu sve svoje tekstove uopće prihvatiti koje sam objavio od 1991-1995.godine. Pogotovo radio-tekstove, od njih je činjeno svašta“, branio je svoj rad svjedok.

Nakon što je svjedok poricao optužbe da je širio propagandu lokalnog Kriznog štaba bosanskih Srba, a ne novinarske informacije, tužitelj Zec je podsjetio i kako je upravo Orlović bio prisutan na Radiju Sanski Most kada je lokalni lider Stranke demokratske akcije (SDA) Faik Bišćević natjeran pročitati zahtjev za predaju oružja, nabrojivši pri tom ugledne Bošnjake te govoreći o sebi i istomišljenicima kao „Alijinim i Tuđmanovim ekstremistima“, čiji je on „u Sanskom Mostu najveći sljedbenik“.

Bišćević je i sam kao haški svjedok protiv Momčila Krajišnika (predsjednika Skupštine bosanskih Srba) opisao kako je natjeran pročitati izjavu u kojoj je za sve što se dogodilo u općini optužio Bošnjake i Hrvate, no Orlović je i to nastavio poricati.

„Ja sam ga pitao dva ili tri puta. Molim te ako radiš pod prisilom, onda mi reci slobodno, naći ćemo neki način da to ne govoriš. Međutim on je rekao – ja to radim slobodno i svojom voljom. Je li me lagao ja to sad ne znam. Ali sam se čudio kako je to tako dobro pročitao. Bez greške“, opravdavao se svjedok čije se ime spominje na internetskim forumima, kao jednog od novinara - ratnih huškača na prostoru bivše Jugoslavije, koji za to nikad nisu odgovarali.

Svoj brzi govor na suđenju, zbog čega su ga prevoditelji molili da uspori i da se odmakne od mikrofona, Orlović je opravdavao „profesionalnom novinarskom navikom“.

Suđenje se nastavilo iskazom zaštićenog svjedoka KW – 426, djelatnika tajne službe RS koji je Karadžićev 228.svjedok obrane od optužbi za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH.