Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić ovaj je tjedan izveo svih sedam predviđenih svjedoka obrane čiji su iskazi najviše bili vezani uz osporavanje odgovornosti lokalnih vlasti bosanskih Srba za zločine u Bijeljini 1992.godine.
Bivši policijski istražitelj Dušan Spasojević osporavao je da se u spomenutoj općini dogodilo etničko čišćenje i namjerno ubijanje civila, tvrdeći kako je najmanje polovica stradala u vojnim obračunima.
Želeći pak pokazati kako su civili namjerno ubijani u klimi koju su stvorile vlasti bosanskih Srba haško tužiteljstvo je podsjetilo policajca Spasojevića da ni takvi zločini koje je on osobno istraživao nisu procesuirani.
Nasuprot optužnice koja govori o uspostavi klime progona, Karadžić je iskazom bijeljinskog policajca pokušao prikazati kako su se njegove lokalne vlasti trudile spriječiti zločine protiv civila nesrpske nacionalnosti, jer je i sam Spasojević proveo nekoliko istraga u vezi toga.
„Za koga ste Vi radili sve ove radnje i provodili zakon?“, upitao je optuženi koji se brani sam.
„Pa ja sam policajac od 1976. godine i kako sam naučio tako sam i radio“, odgovorio je svjedok.
„Jeste li imali smetnje i pritiske od strane državnih organa i zahtjeve – da propustite, da zataškate?“, osporavao je stvaranje uvjeta za činjenje zločina Karadžić.
„Ne“, potvrdio mu je Spasojević.
Tužiteljstvo je pak podsjetilo Karadžićevog svjedoka, kako su i rijetki počinitelji zločina koji bi bili uhvaćeni ubrzo oslobođeni, što je dodatno pogoršavalo klimu nekažnjavanja u Bijeljini.
Naime, Spasojević je sam prikupio dokaze o ubojstvu istaknutog Bošnjaka Rame Avdića te silovanju njegove kćerke i snahe, polovicom 1992.godine, dva mjeseca od zauzimanja općine od strane srpskih vlasti. Nakon što je bijeljinska policija odmah uhitila počinitelje, oni su ubrzo pušteni, podsjetila je tužiteljica Katrina Gustafson.
„Optužene je nakon kritičnog događaja uhitila policija u Bijeljini i predala ih vojnoj policiji (Vojske Republike Srpske, VRS) koja ih je nakon par dana pustila na slobodu. Nakon čega su oni otišli na područje općine Zvornik i priključili se formaciji „Simini četnici“. Je li ovo odgovara informacijama koje ste Vi prikupili u to vrijeme?“, pročitala je tužiteljica izvještaj sa suđenja Fonda za humanitarno pravo u kojem su navedene informacije o zločinu .
Nakon što je tužiteljstvo ustvrdilo da su trojica dobrovoljaca Srpske radikalne stranke pušteni, Spasojević je odvratio kako je čuo drugačiju priču, doduše za samo malu nijansu.
„Ne tvrdim da nije točan (izvještaj Fonda). Pošto je Bijeljina mali grad, s (vojnim) policajcem kojem sam ih predao bio sam u kafiću. I on mi je rekao da su oni (dobrovoljci) protjerani u Srbiju. Eto tako sam došao do tih informacija“, objasnio je svjedok obrane dodajući ipak – kako su se dobrovoljci počinitelji zločina – mogli lako vratiti i drugom stranom otići u Zvornik.
Podsjetimo da su trojica dobrovoljaca srbijanskih radikala osuđena za zločin nad obitelji Avdić tek nakon 2 deseljeća, a jedan od svjedoka u procesu bio je i bivši policajac Spasojević.
Nakon pokretanja istrage u Bijeljini 2009.godine i postupka u Srbiji koji je uslijedio nedugo zatim, Odjeljenje za ratne zločine beogradskog Višeg suda - prošle godine je osudilo Dragana Jovića na 15 godina zatvora, Zorana Ðurđevića na 13, a Alena Ristića na 12. Visinom kazne nije bio zadovoljan Avdićev sin koji je osobno vidio ubojstvo oca i zlostavljanje obitelji, kao ni tužiteljstvo koje se žalilo na prvostupanjsku presudu.
Zadnji ovotjedni svjedok obrane: Šteta što nije bilo više Karadžića
Kao zadnji ovotjedni svjedok iskaz o događajima u Bijeljini u prilog tezi optuženog (da su sukob izazvale paravojne jedinice Patriotske lige) dao je Dragomir Ljubojević, bivši lokalni dužnosnik bosanskih Srba i vođa Srpske demokratske stranke (SDS) u Bijeljini.
I njega je, kao i prethodne svjedoke obrane, haško tužiteljstvo suočilo sa zločinima više formacija s kojima su surađivale lokalne vlasti tijekom i nakon preuzimanja općine u travnju 1992.godine.
Prilikom dodatnog ispitivanja (od strane optuženog) Ljubojević je izrazio divljenje humanitarnim naporima Karadžića tijekom prve polovice devedesetih godina, izražavajući žaljenje – jer nije bilo tada u Bosni još jednog takvog „državnika i patriote“ koji bi mu bio sugovornik i partner u riješavanju problema.
„Gospodine predsjedniče, Časni sude, poštovano tužiteljstvo - ja moram ovdje reći, da zahvaljujući tome što je na čelu srpskog naroda bio predsjednik Karadžić, kao častan čovjek, humanista i legalista – da su izbjegnute mnoge nesreće“, izjavio je Ljubojević, ustvrdivši da bi bilo manje problema u BiH i danas da je bilo više ljudi kao što je optuženi, koji se inače tereti za genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Bivši policijski istražitelj Dušan Spasojević osporavao je da se u spomenutoj općini dogodilo etničko čišćenje i namjerno ubijanje civila, tvrdeći kako je najmanje polovica stradala u vojnim obračunima.
Želeći pak pokazati kako su civili namjerno ubijani u klimi koju su stvorile vlasti bosanskih Srba haško tužiteljstvo je podsjetilo policajca Spasojevića da ni takvi zločini koje je on osobno istraživao nisu procesuirani.
Nasuprot optužnice koja govori o uspostavi klime progona, Karadžić je iskazom bijeljinskog policajca pokušao prikazati kako su se njegove lokalne vlasti trudile spriječiti zločine protiv civila nesrpske nacionalnosti, jer je i sam Spasojević proveo nekoliko istraga u vezi toga.
„Za koga ste Vi radili sve ove radnje i provodili zakon?“, upitao je optuženi koji se brani sam.
„Pa ja sam policajac od 1976. godine i kako sam naučio tako sam i radio“, odgovorio je svjedok.
„Jeste li imali smetnje i pritiske od strane državnih organa i zahtjeve – da propustite, da zataškate?“, osporavao je stvaranje uvjeta za činjenje zločina Karadžić.
„Ne“, potvrdio mu je Spasojević.
Tužiteljstvo je pak podsjetilo Karadžićevog svjedoka, kako su i rijetki počinitelji zločina koji bi bili uhvaćeni ubrzo oslobođeni, što je dodatno pogoršavalo klimu nekažnjavanja u Bijeljini.
Naime, Spasojević je sam prikupio dokaze o ubojstvu istaknutog Bošnjaka Rame Avdića te silovanju njegove kćerke i snahe, polovicom 1992.godine, dva mjeseca od zauzimanja općine od strane srpskih vlasti. Nakon što je bijeljinska policija odmah uhitila počinitelje, oni su ubrzo pušteni, podsjetila je tužiteljica Katrina Gustafson.
„Optužene je nakon kritičnog događaja uhitila policija u Bijeljini i predala ih vojnoj policiji (Vojske Republike Srpske, VRS) koja ih je nakon par dana pustila na slobodu. Nakon čega su oni otišli na područje općine Zvornik i priključili se formaciji „Simini četnici“. Je li ovo odgovara informacijama koje ste Vi prikupili u to vrijeme?“, pročitala je tužiteljica izvještaj sa suđenja Fonda za humanitarno pravo u kojem su navedene informacije o zločinu .
Nakon što je tužiteljstvo ustvrdilo da su trojica dobrovoljaca Srpske radikalne stranke pušteni, Spasojević je odvratio kako je čuo drugačiju priču, doduše za samo malu nijansu.
„Ne tvrdim da nije točan (izvještaj Fonda). Pošto je Bijeljina mali grad, s (vojnim) policajcem kojem sam ih predao bio sam u kafiću. I on mi je rekao da su oni (dobrovoljci) protjerani u Srbiju. Eto tako sam došao do tih informacija“, objasnio je svjedok obrane dodajući ipak – kako su se dobrovoljci počinitelji zločina – mogli lako vratiti i drugom stranom otići u Zvornik.
Podsjetimo da su trojica dobrovoljaca srbijanskih radikala osuđena za zločin nad obitelji Avdić tek nakon 2 deseljeća, a jedan od svjedoka u procesu bio je i bivši policajac Spasojević.
Nakon pokretanja istrage u Bijeljini 2009.godine i postupka u Srbiji koji je uslijedio nedugo zatim, Odjeljenje za ratne zločine beogradskog Višeg suda - prošle godine je osudilo Dragana Jovića na 15 godina zatvora, Zorana Ðurđevića na 13, a Alena Ristića na 12. Visinom kazne nije bio zadovoljan Avdićev sin koji je osobno vidio ubojstvo oca i zlostavljanje obitelji, kao ni tužiteljstvo koje se žalilo na prvostupanjsku presudu.
Zadnji ovotjedni svjedok obrane: Šteta što nije bilo više Karadžića
Kao zadnji ovotjedni svjedok iskaz o događajima u Bijeljini u prilog tezi optuženog (da su sukob izazvale paravojne jedinice Patriotske lige) dao je Dragomir Ljubojević, bivši lokalni dužnosnik bosanskih Srba i vođa Srpske demokratske stranke (SDS) u Bijeljini.
I njega je, kao i prethodne svjedoke obrane, haško tužiteljstvo suočilo sa zločinima više formacija s kojima su surađivale lokalne vlasti tijekom i nakon preuzimanja općine u travnju 1992.godine.
Prilikom dodatnog ispitivanja (od strane optuženog) Ljubojević je izrazio divljenje humanitarnim naporima Karadžića tijekom prve polovice devedesetih godina, izražavajući žaljenje – jer nije bilo tada u Bosni još jednog takvog „državnika i patriote“ koji bi mu bio sugovornik i partner u riješavanju problema.
„Gospodine predsjedniče, Časni sude, poštovano tužiteljstvo - ja moram ovdje reći, da zahvaljujući tome što je na čelu srpskog naroda bio predsjednik Karadžić, kao častan čovjek, humanista i legalista – da su izbjegnute mnoge nesreće“, izjavio je Ljubojević, ustvrdivši da bi bilo manje problema u BiH i danas da je bilo više ljudi kao što je optuženi, koji se inače tereti za genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
