Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se iskazom Dragana Stojića, još jednog pripadnika Vojske Republike Srpske, VRS. On je kao bivši član Srpske demokratske stranke (SDS) i dužnosnik općine Novo Sarajevo - došao potvrditi teze obrane - kako se ratni događaji nisu pokrenuli zbog planova optuženog, već zbog preglasavanja srpskog naroda u Skupštini Bosne i Hercegovine, u vezi izlaska iz jugoslavenske federacije.
Tužiteljstvo je pak diskreditiralo njegovu priču o mirotvornosti politike SDS-a i srpskih snaga - i činjenicom da je Stojić bio pripadnik bataljona kojim je zapovjedao četnički vojvoda Slavko Aleksić.
Karadžićev svjedok Stojić poricao je da je znao kako je Slavko Aleksić početkom rata vodio paravojnu postrojbu pod nazivom – Četnički odred Novog Sarajeva, koji je poslije stavljen pod okrilje Vojske Republike Srpske. Ni opisi izgleda Aleksića od strane tužiteljice Katrine Gustafson svjedoku Stojiću nisu osvježili pamćenje.
„Govorila sam o njegovoj bradi, dugoj kosi....dakle to spada u tipičan izgled četnika?“, upitala je Gustafson.
„Naprotiv, meni je u nekim momentima on više ličio na Mojsija (osobu iz kršćanskog Starog zavjeta (nap.a.)“, odgovorio je svjedok.
Tužiteljica je, pak, podsjetila Karadžićevog svjedoka da njegov bivši zapovjednik Aleksić nije dobio čin od Boga već od vođe srbijanskih radikala – Vojislava Šešelja. No ni dodatne informacije i opisi, nisu Stojića nagnali na potvrdu tvrdnji tužiteljstva.
„He he. Ne. Ne bih se složio s Vama. Naprotiv. On je imao prosjećan izraz lica. He he. Čovjek koji ni po čemu nije odavao ništa zločudno, ni pakosno, a kamoli nešto što liči na zločinca. He he. U zabludi ste. Vjerujte“, odgovarao je kroz smijeh svjedok, pri čemu je ostalo nejasno - je li se smijao konstatacijama tužiteljstva ili svojim odgovorima.
Na kraju je tužiteljica Gustafson pokazala Stojiću dokument koji Aleksić upućuje VRS-u gdje zahtjeva oružje i municiju za svoj odred. U njemu se potpisao kao vojvoda te stavio pečat Srpske radikalne stranke, što je za tužiteljstvo – još jedan dokaz udruženog zločinačkog poduhvata, odnosno udruživanja njegovih članova sa istim ciljem - protjerivanja stanovništva nesrpske nacionalnosti i stvaranja Velike Srbije.
„Dobro. Vi ste rekli da Vaša jedinica nije bila specijalna na bilo koji način. Hoćete li se složiti da nije baš tipično za zapovjednika VRS-a da se potpisuje sa zvanjem „vojvode“ i stavlja pečat Srpske radikalne stranke?“, upitala je tužiteljica.
„Nemam komentar“, odgovorio je Stojić suočen s potpisom Aleksića kao vojvode.
„Hvala. Nemam daljnjih pitanja“, zaključila je unakrsno ispitivanje Gustafson.
(VIDEO: Snimak Slavka Aleksića u vrijeme rata)
Karadžić je u dodatnom ispitivanju pokušao prikazati kako je četništvo odraz povijesne tradicije, a ne želje za zločinima nad građanima nesrpske nacionalnosti. U nastojanju osporavanja optužbe za namjerno gađanje Sarajlija, kao idućeg svjedoka doveo je Mihajla Vujasina, još jednog oficira Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.
Tužiteljstvo je pak diskreditiralo njegovu priču o mirotvornosti politike SDS-a i srpskih snaga - i činjenicom da je Stojić bio pripadnik bataljona kojim je zapovjedao četnički vojvoda Slavko Aleksić.
Karadžićev svjedok Stojić poricao je da je znao kako je Slavko Aleksić početkom rata vodio paravojnu postrojbu pod nazivom – Četnički odred Novog Sarajeva, koji je poslije stavljen pod okrilje Vojske Republike Srpske. Ni opisi izgleda Aleksića od strane tužiteljice Katrine Gustafson svjedoku Stojiću nisu osvježili pamćenje.
„Govorila sam o njegovoj bradi, dugoj kosi....dakle to spada u tipičan izgled četnika?“, upitala je Gustafson.
„Naprotiv, meni je u nekim momentima on više ličio na Mojsija (osobu iz kršćanskog Starog zavjeta (nap.a.)“, odgovorio je svjedok.
Tužiteljica je, pak, podsjetila Karadžićevog svjedoka da njegov bivši zapovjednik Aleksić nije dobio čin od Boga već od vođe srbijanskih radikala – Vojislava Šešelja. No ni dodatne informacije i opisi, nisu Stojića nagnali na potvrdu tvrdnji tužiteljstva.
„He he. Ne. Ne bih se složio s Vama. Naprotiv. On je imao prosjećan izraz lica. He he. Čovjek koji ni po čemu nije odavao ništa zločudno, ni pakosno, a kamoli nešto što liči na zločinca. He he. U zabludi ste. Vjerujte“, odgovarao je kroz smijeh svjedok, pri čemu je ostalo nejasno - je li se smijao konstatacijama tužiteljstva ili svojim odgovorima.
Na kraju je tužiteljica Gustafson pokazala Stojiću dokument koji Aleksić upućuje VRS-u gdje zahtjeva oružje i municiju za svoj odred. U njemu se potpisao kao vojvoda te stavio pečat Srpske radikalne stranke, što je za tužiteljstvo – još jedan dokaz udruženog zločinačkog poduhvata, odnosno udruživanja njegovih članova sa istim ciljem - protjerivanja stanovništva nesrpske nacionalnosti i stvaranja Velike Srbije.
„Dobro. Vi ste rekli da Vaša jedinica nije bila specijalna na bilo koji način. Hoćete li se složiti da nije baš tipično za zapovjednika VRS-a da se potpisuje sa zvanjem „vojvode“ i stavlja pečat Srpske radikalne stranke?“, upitala je tužiteljica.
„Nemam komentar“, odgovorio je Stojić suočen s potpisom Aleksića kao vojvode.
„Hvala. Nemam daljnjih pitanja“, zaključila je unakrsno ispitivanje Gustafson.
(VIDEO: Snimak Slavka Aleksića u vrijeme rata)
Karadžić je u dodatnom ispitivanju pokušao prikazati kako je četništvo odraz povijesne tradicije, a ne želje za zločinima nad građanima nesrpske nacionalnosti. U nastojanju osporavanja optužbe za namjerno gađanje Sarajlija, kao idućeg svjedoka doveo je Mihajla Vujasina, još jednog oficira Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.
