U završnici svoje haške obrane koja bi trebala završiti idući mjesec, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nastavio je poricati optužbe za genocid u općinama u Bosni i Hercegovini, koje su 1992.godine preuzele njegove vlasti.
Kako bi osporio optužbe o sistematskom i organiziranom zlostavljanju nesrpskog stanovništva u Kazneno popravnom Domu Foča, Karadžić je izveo Mitra Raševića, bivšeg zapovjednika straže u zloglasnom objektu – koji je zbog zločina nad zatočenim civilima osuđen na 8 i pol godina zatvora.
Rašević je potvrdio Karadžiću – kako su zločine u logoru KP Dom Foča činili srpski vojnici bez kontrole te da su tamošnji loši uvjeti za zatočenike bili posljedica neimaštine, a ne namjerno organizirani.
Haška tužiteljice Urc Reclaf (Hildergad Uertz-Retzlaff) podsjetila je pak svjedoka Raševića na zaključke njegove presude – da je zlostavljanje oko 700 zatočenika bilo sistematsko, kako bi ih se trajno ponizilo – što prema optužbi čini jedan od elemenata nasilnog progona.
„U presudi stoji i spominje se – flagrantno i upadljivo kršenja prava pojedinaca, što podrazumijeva kršenje međunarodnih zakona – kao što su pravo na život, na slobodu, na sigurnost. Pravo da se čovjek ne podvrgava mučenju ili ponižavajućem postupanju – na osnovu toga što pripada grupi ljudi ili zajednici, ili na osnovu toga što je drugačije nacionalnosti ili vjeroispovijesti.“, pročitala je tužiteljica.
Opravdanje svjedoka: zatočenici ubijani van logora, ne unutar
Tužiteljica Urtz Reclaf je sud podsjetila i na priznanje Raševića te izvinjenje njegovim susjedima nesrpske nacionalnosti čiju je patnju i zlostavljanje gledao u KP Domu Foča. No svjedok se branio uobičajenim riječima službene osobe – kako je samo radio svoj posao, profesionalno izvršavao zapovjedi vojno-policijskih vlasti, tvrdeći da pri tom nije mogao zaustaviti zločine iako su zatvorski čuvari pod njegovim zapovjedništvom bili osobe zadužene za sigurnost zatočenika.
„Nije nitko ubijen u prostorijama KP Doma. Je li bilo maltretiranja tijekom saslušanja, tijekom ispitivanja od strane pripadnika vojske i vojne sigurnosti, to ne mogu negirati. Ali da je bilo ubojstava – moja današnja saznanja govore – da toga nije bilo. Van KP Doma – to je evidentno i to je nešto drugo.“, naveo je svjedok odbacujući pri tom odgovornost za ubojstva zatočenika, ne osporavajući da su mnogi odvedeni iz logora i potom ubijeni.
U presudi protiv Raševiću navedeno je kako su njegovi stražari izvedili na ispitivanje zatočenika, nakon čega su oni koji su podlegli batinama i iživljavanju – u dekama izneseni iz logora.
Prema nalazima Komisije za nestale osobe (do 2007.godine i suđenja Raševiću) kroz KP Dom Foča je prošlo oko 1100 osoba, od kojih je nestalo 266, što znači da je svaki četvrti zatočenik ubijen.
Nakon Raševićevog osporavanja zločina u Foči, Karadžić je nastavio osporavati organizirane zločine protiv nesrpskog stanovništva u Bosanskoj Krupi, iskazom Gojka Kličkovića, ratnog predsjednika Kriznog štaba spomenute općine i posljeratnog premijera Republike Srpske. I Kličkoviću je suđeno pred sudom u Bosni i Hercegovini za zločine u Bosanskoj Krupi, ali je oslobođen optužbi da je za njih osobno odgovoran.
Kako bi osporio optužbe o sistematskom i organiziranom zlostavljanju nesrpskog stanovništva u Kazneno popravnom Domu Foča, Karadžić je izveo Mitra Raševića, bivšeg zapovjednika straže u zloglasnom objektu – koji je zbog zločina nad zatočenim civilima osuđen na 8 i pol godina zatvora.
Rašević je potvrdio Karadžiću – kako su zločine u logoru KP Dom Foča činili srpski vojnici bez kontrole te da su tamošnji loši uvjeti za zatočenike bili posljedica neimaštine, a ne namjerno organizirani.
Haška tužiteljice Urc Reclaf (Hildergad Uertz-Retzlaff) podsjetila je pak svjedoka Raševića na zaključke njegove presude – da je zlostavljanje oko 700 zatočenika bilo sistematsko, kako bi ih se trajno ponizilo – što prema optužbi čini jedan od elemenata nasilnog progona.
„U presudi stoji i spominje se – flagrantno i upadljivo kršenja prava pojedinaca, što podrazumijeva kršenje međunarodnih zakona – kao što su pravo na život, na slobodu, na sigurnost. Pravo da se čovjek ne podvrgava mučenju ili ponižavajućem postupanju – na osnovu toga što pripada grupi ljudi ili zajednici, ili na osnovu toga što je drugačije nacionalnosti ili vjeroispovijesti.“, pročitala je tužiteljica.
Opravdanje svjedoka: zatočenici ubijani van logora, ne unutar
Tužiteljica Urtz Reclaf je sud podsjetila i na priznanje Raševića te izvinjenje njegovim susjedima nesrpske nacionalnosti čiju je patnju i zlostavljanje gledao u KP Domu Foča. No svjedok se branio uobičajenim riječima službene osobe – kako je samo radio svoj posao, profesionalno izvršavao zapovjedi vojno-policijskih vlasti, tvrdeći da pri tom nije mogao zaustaviti zločine iako su zatvorski čuvari pod njegovim zapovjedništvom bili osobe zadužene za sigurnost zatočenika.
„Nije nitko ubijen u prostorijama KP Doma. Je li bilo maltretiranja tijekom saslušanja, tijekom ispitivanja od strane pripadnika vojske i vojne sigurnosti, to ne mogu negirati. Ali da je bilo ubojstava – moja današnja saznanja govore – da toga nije bilo. Van KP Doma – to je evidentno i to je nešto drugo.“, naveo je svjedok odbacujući pri tom odgovornost za ubojstva zatočenika, ne osporavajući da su mnogi odvedeni iz logora i potom ubijeni.
U presudi protiv Raševiću navedeno je kako su njegovi stražari izvedili na ispitivanje zatočenika, nakon čega su oni koji su podlegli batinama i iživljavanju – u dekama izneseni iz logora.
Prema nalazima Komisije za nestale osobe (do 2007.godine i suđenja Raševiću) kroz KP Dom Foča je prošlo oko 1100 osoba, od kojih je nestalo 266, što znači da je svaki četvrti zatočenik ubijen.
Nakon Raševićevog osporavanja zločina u Foči, Karadžić je nastavio osporavati organizirane zločine protiv nesrpskog stanovništva u Bosanskoj Krupi, iskazom Gojka Kličkovića, ratnog predsjednika Kriznog štaba spomenute općine i posljeratnog premijera Republike Srpske. I Kličkoviću je suđeno pred sudom u Bosni i Hercegovini za zločine u Bosanskoj Krupi, ali je oslobođen optužbi da je za njih osobno odgovoran.
